ثلاثة الأصول وأدلتها

Tri osnovna načela i njihovi dokazi

Šejh Muhammed et-Temimi, Allah mu se smilovao

[Uvod]U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Znaj, Allah ti se smilovao, da smo dužni naučiti četiri stvari:

Prva je znanje, koje podrazumjeva spoznaju Allaha, Njegova Poslanika i vjere islama s dokazima.

Druga je rad po tom znanju.

Treća je pozivanje tome znanju.

Četvrto je strpljenje na nevoljama koje prate ovaj poziv.

Dokaz ovome su riječi Uzvišenog Allaha koji kaže: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako mi vremena, doista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima preporučuju Istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 1-3.)

Šafija, Allah mu se smilovao, je rekao: “Da je Allah objavio samo ovu suru kao argument stvorenjima, bila bi dovoljna.”

Buharija, Allah mu se smilovao, je rekao: "Poglavlje: Znanje prije riječi i djela; a dokaz su riječi Uzvišenog: 'Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprosta za svoj grijeh...'" (Muhammed, 9.) Pa je počeo sa naukom prije riječi i djela.

Znaj, Allah ti se smilovao, da je obaveza svakom muslimanu da upozna ove tri svari i da radi po njima:

Prvo: Allah nas je stvorio, opskrbio i nije nas ostavio da lutamo, već nam je poslao poslanika, pa ko mu bude pokoran, ući će u Džennet a ko mu bude nepokoran ući će u Džehennem.

Dokaz ovome su riječi Uzvišenog Allaha koji kaže: "Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas, isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili." (El-Muzzemmil, 15-16.)

Drugo: Uzvišeni Allah nije zadovoljan da ikog obožavamo pored Njega; bilo da se radi o Njemu bliskom meleku ili poslaniku. A dokaz za to su Njegove riječi: "Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne obožavajte, pored Allaha, nikoga!" (El-Džin, 18.)

Treći: Onome ko se pokorava Poslaniku i vjeruje da nema drugog boga osim Allaha, nije dozvoljeno da prijateljuje sa onima koji se Allahu suprostavljaju pa makar to bili i njegovi najbliži.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, pa bili to očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a doista, Allahova su stranka oni koji će sigurno uspjeti." (El-Mudžadele, 22.)

Znaj, Allah te uputio da Mu budeš pokoran, da je pravovjernost (ar. hanefijje), vjera Ibrahimova, alejhis-selam, da samo Allaha obožavaš, iskreno Mu vjeru ispovjedajući. Ovo je Allah Uzvišeni naredio svim ljudima i radi toga ih je stvorio. O tome Allah kaže: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu." (Ez-Zarijat, 56.) A riječ “obožavaju Me” (ar. ja’budun) znači “čist monoteizam ispovijedaju”.

Najveličanstvenija stvar koju je Allah Uzvišeni naredio je “monoteizam” (ar. tewhid - Allahova jednoća), što znači obožavanje samo Allaha.

A najvažnija zabrana je zabrana širka, a to je obožavanje nekog pored Njega.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte..." (En-Nisa, 36.)

Ako te neko upita: “Koja je to tri načela čovjek dužan poznavati?”

Odgovori mu: “Da rob spozna svoga Gospodara, svoju vjeru i svoga Poslanika, salallahu alejhi ve sellem.

[Prvo načelo]

A ako te neko upita ko ti je Gospodar

odgovori mu: "Moj Gospodar je Allah koji me je odgojio kao što je odgojio sve svjetove Svojom milošću. Ja samo Njega obožavam i pored Njega ja nemam drugog božanstva. Dokaz su riječi Uzvišenog: "Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova..." (El-Fatiha, 2.) Sve osim Allaha je svijet i ja sam dio svijeta.

Ako te neko upita: "Kako si spoznao svoga Gospodara?"

Reci: "Preko Njegovih znakova i stvorenja."

Od Njegovih znakova su noć i dan, i Sunce i Mjesec.

Od Njegovih stvorenja su: sedam nebesa i ono što je na njima, i sedam zemalja i ono što je na njima, i ono što je između njih.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Od znakova Njegovih jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite." (Fussilet, 37.)

I Njegove riječi: "Zaista je Gospodar vaš Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći prekriva dan i ona ga u stopu prati, a Sunce, Mjesec i zvijezde pokoravaju se naredbi Njegovoj. Doista Njemu pripadaju: stvaranje i upravljanje (uređivanje/određivanje), Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-E'araf, 54.)

A samo se Gospodar obožava, kao što kaže Uzvišeni: "O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spušta vodu i njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate." (El-Bekare, 21-22.)

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: "Onaj koji stvara sve ove stvari - On Jedini zaslužuje ibadet."

Primjeri ibadeta koje je Allah Uzvišeni naredio da Mu se čine su: islam, iman, ihsan, dova, strah, nada, oslanjanje, želja, strahopoštovanje, skrušenost, strepnja, kajanje, traženje pomoći, traženje utočišta (zaštite), traženje spasa, klanje (žrtvovanje), zavjetovanje i drugi vidovi ibadeta koje je Uzvišeni propisao. Svi ovi oblici ibadeta trebaju da budu upućeni isključivo Njemu Uzvišenom. A dokaz su riječi Uzvišenog: "Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!" (El-Džin, 18.)

Ko bilo koji od ovih vidova ibadeta uputi nekome drugome mimo Allaha, taj je mnogobožac (ar. mušrik) i nevjernik (ar. kafir), a dokaz su riječi Allaha Uzvišenog: "A onaj ko se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići. (El-Mu'minun, 117.)

U jednom hadisu stoji: "Dova je srž ibadeta."

Dokaz ovome su riječi Uzvišenog Allaha koji kaže: "Gospodar je vaš rekao: "Molite Mi se, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (El-Gafir, 60.)

Dokaz za strah su riječi Uzvišenog Allaha: "...pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!" (Ali Imran, 175.)

Dokaz za nadu su riječi Uzvišenog Allaha: "Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje." (El-Kehf, 110.)

Dokaz za oslanjanje su riječi Uzvišenog Allaha: "...a na Allaha se oslonite, ako ste vjernici." (El-Maide, 23.) I riječi Uzvišenog: "...onome koji se na Allaha oslanja, On mu je dovoljan..." (Et-Talak, 3.)

Dokaz za želju, strahopoštovanje i skrušenost su riječi Uzvišenog Allaha: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama skrušeni." (El-Enbija, 90.)

Dokaz za strepnju su riječi Uzvišenog Allaha: "zato se ne bojte njih, već se bojte Mene." (El-Maide, 3.)

Dokaz povratka Allahu (inabe) su riječi Uzvišenog Allaha: "I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se..." (Ez-Zumer, 54.)

Dokaz za traženje pomoći su riječi Uzvišenog Allaha: "Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo." (El-Fatiha, 5.) U jednom hadisu stoji: “Ako tražiš pomoć traži je od Allaha.”

Dokaz za traženje zaštite su riječi Uzvišenog Allaha: "Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja...'" (El-Felek, 1.), i "Reci: 'Utječem se Gospodaru ljudi...'" (En-Nas, 1.)

Dokaz za traženje spasa su riječi Uzvišenog Allaha: "I kada ste od Gospodara svoga spas zatražili, On vam se odazvao..." (El-Enfal, 9.)

Dokaz za žrtvovanje su riječi Uzvišenog Allaha: "Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova, Koji nema saučesnika...'" (El-En'am, 162-163.) Dokaz iz Sunneta: "Allah je prokleo onoga ko prinese žrtvu nekom drugom mimo Allaha."

Dokaz za zavjet su riječi Uzvišenog Allaha: "Oni su zavjet ispunili i bojali se dana čija će kob svuda prisutna biti..." (El-Insan, 7.)

[Drugo načelo]

Spoznaja vjere islama s dokazima. Islam znači: potpuno se predati Allahu kroz čisti monoteizam, i povinovati Mu se kroz pokornost, uz oodricanje (distanciranje) od širka i mušrika.

On se sastoji iz tri stepena (ar. meratib): islam, iman i ihsan.

Svaki stepen ima svoje temelje (ar. ruknove).

Islamskih ruknova ima pet: 1.  svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, salallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, 2. obavljanje namaza, 3. davanje zekata, 4. post ramazana 5. i obavljanje hadždža posjetom Bejtu-l-haramu.

Dokaz za šehadet je kur’anski ajet: "Allah svjedoči da nema istinskog boga osim Njega, a i meleki i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog." (Alu Imran, 18.)

A značenje šehadeta je: nema božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha.

Riječi “nema boga” negiraju sve ono što se obožava mimo Allaha.

„illallah” – potvrđuje da je ibadet isključivo Allahu Jedinom.

On nema sudruga u obožavanju, kao što nema sudruga ni u vlasti.

Tumačenje koje pojašnjava ovaj ajet su riječi Uzvišenog: "A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: 'Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s Onim Koji me je stvorio...'" (Ez-Zuhruf, 26-27.) I riječima: "Reci: 'O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!' Pa, ako se oni okrenu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'" (Ali Imran, 64.)

Dokaz za svjedočenje da je Muhammed, salallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik su Allahove riječi: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan (blag) i milostiv." (Et-Tevba, 128.)

Značenje svjedočenja da je Muhammed Allahov poslanik je: - Pokornost njemu u onome što je naredio - smatranje istinitim onog što je rekao, - izbjegavanje onoga što je zabranio i na što je upozorio, - te obožavanje Allaha onako kako je on to propisao.

Dokaz za namaz, zekat i tumačenje Allahove jednoće (tevhida) sadržani su u Njegovim riječima: "...a naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera." (El-Bejjine, 5.)

Dokaz za post su riječi Uzvišenog Allaha: "O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha čuvali..." (El-Bekare, 183.)

Dokaz za hadždž su riječi Uzvišenog Allaha: "Ljudi su dužni, radi Allaha, hodočastiti Kabu, oni koji su u mogućnosti do nje doći. A ko ne vjeruje – pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima." (Ali Imran, 97.)

Drugi stepen: iman; on se sastoji iz sedamdeset i nekoliko dijelova. Najveći dio imana jeste govor: "La ilahe illallah - Nema istinskog Boga osim Allaha", a najmanji njegov dio jeste uklanjanje smetnje sa puta, a i stid je dio imana.

Iman ima šest ruknova (stubova): 1. vjerovanje u Allaha, 2. vjerovanje u meleke, 3. vjerovanje u Allahove knjige, 4. vjerovanje u Allahove poslanike, 5. vjerovanje u Sudnji dan, 6. vjerovanje da je Allah sve odredio, bilo dobro ili loše.

Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: "Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je pravo dobročinstvo – dobročinstvo onih koji vjeruju u Allaha, u Sudnji dan, u meleke, u knjige, i u vjerovjesnike..." (El-Bekare, 177.)

Dokaz za odredbu su riječi Uzvišenog Allaha: "Mi, doista, sve s određenjem stvaramo." (El-Kamer, 49.)

Treći stepen: ihsan – ima samo jedan rukn – a to je da Allaha obožavaš kao da Ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš, pa On tebe, zaista, vidi.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i koji dobra djela čine." (En-Nahl, 128.)

I riječi: "I osloni se na Silnoga i Milostivoga, Koji te vidi kad ustaneš da sa ostalima namaz obaviš..." (Eš-Šu'ara, 217-219.)

I riječi: "Što god ti činio, i što god iz Kur'ana učio i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate..." (Junus, 61.) do kraja ajeta.

Dokaz iz Sunneta je poznati hadis o Džibrilu, u kojem Omer, radijallahu anhu, kaže: „Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu ’alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče: ‘O Muhammede!

Obavijesti me o islamu!'

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.' On tada reče: 'Istinu si kazao.' Mi smo mu se čudili: pita ga, zatim mu potvrđuje.

On reče: 'Kaži mi nešto o imanu.'

Reče: 'Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, knjige, poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u određenje dobra i zla.' Reče: 'Istinu si rekao.'

Reče: 'Obavijesti me o ihsanu?'

Rekao je: 'Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.'

Upitao ga je: 'Obavijesti me o Sudnjem danu?'

Reče: 'Onaj koji je upitan o njoj ne zna više od onoga koji pita.'

Reče: 'Obavijesti me o njegovim predznacima.'

Reče: 'Da robinja rodi svoju gospodaricu, i da vidiš bose, gole i siromašne pastire kako se nadmeću u gradnji visokih zgrada.'

Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi reče: 'O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On tada reče: 'To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.'"

[Treće načelo]

Spoznaja vašeg poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve selem. On je Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Hašim. Hašim je od Kurejšija, Kurejšije su Arapi, a Arapi su potomci Ismaila sina Ibrahima Halila, neka je na njega i na našeg Poslanika mir i spas.

Imao je šezdeset tri godine života — od čega četrdeset prije poslanstva, a dvadeset tri kao poslanik i vjerovjesnik.

Vjerovjesnikom je postao objavljivanjem ajeta “Ikre” a poslanikom objavljivanjem sure “El-Muddesir”. Njegov rodni grad je Mekka.

Allah ga je poslao da upozori na širk i da poziva u monoteizam; a dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: "O ti pokriveni! Ustani i opominji i Gospodara svoga veličaj! I odjeću svoju očisti! I kumira se kloni! I ne čini dobro tražeći za njega više! I radi Gospodara svoga se strpi!" (El-Muddessir, 1-7.)

Značenje riječi: "Ustani i opominji", je: "Upozoravaj na širk i pozivaj u tevhid."

A riječi: "i Gospodara svoga veličaj!", znače: "veličaj ga putem izražavanja Njegove jednoće (tevhida)."

Riječi: "I odjeću svoju očisti!", znače: "očisti svoja djela od primjesa širka."

Riječi: "I kumira se kloni!", znače: "ostaviti ih i ograditi se od njih i onih koji ih obožavaju."

Deset godina je pozivao u tevhid, nakon toga je uzdignut na nebo (Mi’radž) gdje mu je propisano pet namaza. U Mekki je klanjao tri godine a zatim mu je naređena hidžra u Medinu.

Hidžra je preseljenje iz mjesta mnogoboštva u mjesto islama.

Pripadnicima ovog ummeta je naređeno da se sele iz mjesta u kome vlada mnogoboštvo u mjesto gdje vlada islam, i taj propis ostaje na snazi sve do Sudnjeg dana.

Dokaz za to je kur'anski ajet: "Doista će meleki, kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nepravdu učinili, pitati: 'Šta je bilo s vama?', a oni će odgovoriti: 'Bili smo potlačeni na Zemlji.' 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?'', reći će im oni. Zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a loše je to konačno odredište! Izuzetak su nemoćni muškarci, i žene, i djeca, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu puta." (En-Nisa', 97-98.)

I: "O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Meni ibadet činite!" (El-Ankebut, 56.)

El-Begavi, Allah mu se smilovao, je rekao: “Povod objave ovog ajeta jesu muslimani Mekke koji nisu učinili hidžru. Uzvišeni Allah ih je nazvao vjernicima.”

Dokaz iz Sunneta za hidžru su riječi Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: “Hidžra neće prestati važiti sve dok ne prestane važiti pokajanje (ar. tevba), a ono neće prestati važiti sve dok Sunce ne izađe sa zapada.”

Kada se nastanio u Medini, naređeni su mu ostali propisi kao što su zekat, namaz, hadždž, džihad, ezan, naređivanje dobra, odvraćanje od zla. U ovome je proveo deset godina.

Preselio je, sallallahu alejhi ve sellem, na Ahiret, ali je vjera sa kojom je došao ostala da traje vječno. Nema dobra na koje ova vjera ne upućuje i nema zla na koje ne upozorava.

Dobro na koje je uputio jeste: ispoljavanje Njegove jednoće, te činjenje svega što Allah voli i čime je zadovoljan.

A zlo od kojeg ju je upozorio: širk i klonjenje svega što Allah ne voli.

Uzvišeni Allah ga je poslao svim ljudima i pokornost njemu učinio obaveznom svim ljudima i džinima; a dokaz su riječi Uzvišenog: "Reci: 'O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik...'" (El-E'araf, 158.)

Njime je Uzvišeni Allah upotpunio vjeru, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3.)

Dokaz za njegovu smrt su riječi Uzvišenog Allaha: "Ti ćeš, zasigurno, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti. I poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati." (Ez-Zumer, 30-31.)

Ljudi će nakon smrti biti proživljeni, a dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: "Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti." (Taha, 55.) I: "Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti." (Nuh, 17-18.)

Nakon proživljenja će biti pitani za svoja djela; a dokaz je kur'anski ajet: "da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro," (En-Nedžm, 31.)

Onaj ko porekne proživljenje postaje nevjernikom, a dokaz su Allahove riječi: "Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: 'Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni!', a to je Allahu lahko." (Et-Tegabun, 7.)

Uzvišeni Allah je slao Poslanike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače, a dokaz su riječi Uzvišenog: "Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165.)

Prvi poslanik (resul) je bio Nuh, alejhi-s-selam.

Posljednji među njima je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, on je pečat svih vjerovjesnika; nema vjerovjesnika poslije njega; a dokaz su riječi Uzvišenog: "Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik..." (El-Ahzab, 40.)

Dokaz za to da je prvi među njima Nuh jesu riječi Uzvišenog Allaha: "Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega..." (En-Nisa', 163.)

Svakom narodu kojem je Allah poslao poslanika, počev od Nuha pa do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je njegov poslanik naređivao da obožavaju Allaha Jednog, a zabranjivao im je da obožavaju taguta; a dokaz su riječi Uzvišenog: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!'" (En-Nahl, 36.)

Allah je propisao svim robovima: negiranje lažnih božanstava i vjerovanje u Allaha Jedinog.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: "Tagut (lažno božanstvo) je sve ono u čemu ljudi pređu granicu time što ga obožavaju, ili slijepo slijede, ili mu se slijepo pokoravaju."

Taguta ima veoma mnogo, a njihovih predvodnika je pet: Iblis, Allah ga prokleo, zatim svako onaj koga ljudi obožavaju a on je time zadovoljan, potom onaj koji druge poziva da ga obožavaju, onaj koji tvrdi da zna nešto od onoga što je samo Allahu poznato (ar. gajb), i onaj koji sudi po zakonu kojeg nije objavio Allah.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna." (El-Bekare, 256.) Ovo je značenje „La ilahe illallah”, a u hadisu se kaže: “Glavnica vjere je islam, njegov stub je namaz, a vrhunac džihad na Allahovom putu.”

Allah najbolje zna.