Opis molitve Vjerovjesnika, neka je Božji mir i blagoslov nad njime

Opis molitve Poslanika, neka je Božji mir i spas nad njime

Uvaženi šejh

Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Hvala Allahu Jedinome. Neka je Allahov blagoslov i mir na Njegovog roba i Njegovog poslanika – našeg poslanika Muhammeda, te na njegovu obitelj i na njegove drugove. A zatim:

Ovo je kratko pojašnjenje načina obavljanja molitve Poslanika, neka je Božji mir nad njime, namijenjeno svakom muslimanu i muslimanki, kako bi se svatko tko ga pročita potrudio da u tome slijedi njegov primjer, shodno njegovim riječima: "Klanjajte onako kako ste me vidjeli da klanjam" [1]. Poštovanom čitatelju slijedi pojašnjenje: (1) Hadis bilježi Buharija (605).

1. Potpuno uzeti abdest, onako kako je Allah naredio, u skladu s riječima Uzvišenog: "O vi koji vjerujete, kada hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza laktova operite – a glave svoje potarite – i noge svoje do iza članaka operite..." (El-Ma'ide, 6.) Ajet

A Poslanik, neka je Božji mir nad njime, rekao je: "Namaz neće biti primljen bez čistoće" [2]. (2) Predaju je zabilježio imam Muslim (224).

Također je rekao Poslanik, neka je Božji mir nad njime, onome koji je loše obavio svoju molitvu: "Kada staneš klanjati, upotpuni abdest" [3]. (3) Buharija (5782).

2. Klanjač se okreće prema kibli, a to je Kaba, gdje god se nalazio, cijelim svojim tijelom, srcem namjeravajući obaviti namaz koji želi, bilo obavezni ili dobrovoljni. Namjeru ne izgovara jezikom, jer izgovaranje namjere jezikom nije propisano, već je novotarija (ar. bid'at), zato što ju Poslanik, neka je Božji mir nad njime, nije izgovarao, a ni njegovi ashabi, neka je Allah zadovoljan njima. I postavit će ispred sebe pregradu pred kojom će klanjati, ako je imam ili ako klanja sam. Okretanje prema kibli je uvjet (ar. šart) za namaz, osim u poznatim, izuzetim situacijama, pojašnjenim u djelima islamskih učenjaka.

3. Izgovara početni tekbir: "Allahu ekber", gledajući u mjesto sedžde.

4. Podiže ruke prilikom tekbira do visine ramena ili do visine ušiju.

5. Stavlja ruke na prsa, desnu preko lijeve šake, zgloba i podlaktice; jer je to potvrđeno od Poslanika.

6. Pohvalno je proučiti uvodnu molitvu, a ona glasi: "Allahu moj, udalji me od mojih grijeha kao što si udaljio istok od zapada; Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se bijela odjeća čisti od prljavštine; Allahu moj, operi moje grijehe vodom, snijegom i ledom" [4]. (4) Hadis bilježe Buharija (744) i Muslim (598).

A ako hoće, umjesto toga kaže: "Subhanekellahumme ve bihamdike, ve tebarekesmuke, ve te'ala džedduke, ve la ilahe gajruke." (Tebi slava pripada, Allahu moj, i uvijek si hvaljen. Slavljeno je Tvoje Ime, uzvišena je Tvoja veličina i nema boga osim Tebe.) [5]. Ukoliko prouči neku drugu od uvodnih molitvi koje se vjerodostojno prenose od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nema smetnje. Najbolje je da ponekad uči jednu, a ponekad drugu, jer je to potpunije u slijeđenju. Zatim kaže: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!" te prouči suru El-Fatiha (Pristup), shodno njegovim riječima: "Nema namaza onaj tko ne prouči Fatihu" [6]. Nakon nje kaže: "Amin" – naglas na namazima s glasnim učenjem, a u sebi na onima s tihim učenjem. Zatim prouči što mu je lako iz Kurana. A najbolje je da nakon Fatihe na podne, ikindiji i jaciji uči iz srednjih sura El-Mufessala, na sabahu iz dugih, a na akšamu nekada iz dugih, a nekada iz kratkih, postupajući prema hadisima koji su o tome preneseni. (5) Predaju je zabilježio imam Muslim (399). (6) Hadis bilježi Buharija (756).

7. Pregiba se na ruku' izgovarajući tekbir, podižući ruke u visini ramena ili ušiju, držeći glavu u ravnini s leđima i stavljajući na koljena ruke raširenih prstiju. Na ruku'u treba biti smiren i izgovara: "Subhane Rabbijel-'azim". Najbolje je to ponoviti tri ili više puta, a pohvalno je uz to reći i: "Subhanakellahumme ve bihamdike, Allahummagfir li" [7]. (7) Hadis bilježe Buharija (817) i Muslim (484).

8. Podiže glavu sa ruku'a, dižući ruke naspram ramena ili ušiju, izgovarajući: "Semi'allahu limen hamideh" (Čuje Allah onoga tko Ga hvali), bilo da je imam ili da klanja sam – i kaže prilikom ustajanja: "Rabbena velekel hamd, hamden kesiran tajjiban mubarekan fihi mil'e-samavati ve mil'el-erdi ve mil'e ma ši'te mi šejin b'ad" (Gospodaru naš, Tebi pripada hvala, obilna, lijepa i blagoslovljena, koja ispunjava nebesa i Zemlju i sve ono što Ti, osim njih, hoćeš) [8]. (8) Hadis bilježe Buharija (711) i Muslim (598).

Što se tiče muktedije, on prilikom dizanja s ruku'a izgovara: "Rabbena ve lekel-hamd", do kraja onoga što je prethodno spomenuto. A ako svatko od njih – tj. imam, muktedija i onaj koji klanja sam – doda: "Ti si dostojan svake hvale i slave", najistinitije što rob kaže, "i svi smo mi Tvoji robovi. Allahu, nitko ne može spriječiti ono što Ti daš, niti dati ono što Ti uskratiš, niti imućnome kod Tebe koristi njegovo bogatstvo", to je dobro, jer je utvrđeno da takav postupak potječe od njega. (9) Predaju je zabilježio imam Muslim pod brojem (477).

Pohvalno je da svatko od njih – imam, onaj koji klanja za njim i onaj koji klanja sam – stavi ruke na prsa, kao što je činio i na stajanju prije pregibanja, jer je to potvrđeno predajom od Vjerovjesnika, neka je Božji mir nad njime, u hadisu Vaila ibn Hudžra i Sehla ibn Sa'da, Allah bio zadovoljan njima obojicom.

9. Na sedždu se spušta izgovarajući tekbir, stavljajući koljena prije ruku, ako je u mogućnosti. Ako mu to predstavlja poteškoću, stavlja ruke prije koljena. Prsti nogu i ruku su usmjereni prema Kibli, a prsti ruku su sastavljeni i ispruženi. Sedžda se čini na sedam dijelova tijela: čelom zajedno s nosom, objema šakama, oba koljena i vrhovima nožnih prstiju. Kaže: "Subhane Rabbijel-A'la." Sunnet je to izgovoriti tri ili više puta, a pohvalno je uz to reći i: "Slava Tebi, Allahu, Gospodaru naš, i hvala Tebi, Allahu, oprosti mi." I treba umnožiti molitve, jer je Poslanik, neka je Božji mir nad njime, rekao: "Što se tiče ruku'a, na njemu veličajte Gospodara, a što se tiče sedžde, trudite se u upućivanju molitve, jer je najpreče da vam bude uslišana" [10]. (10) Predaju je zabilježio imam Muslim (479).

I da moli svoga Gospodara za dobro ovog i budućeg svijeta. U svakom namazu, bilo obaveznom ili dobrovoljnom, vjernik odmiče nadlaktice od bokova, stomak od bedara i bedra od potkoljenica, te podiže podlaktice od tla, shodno riječima Vjerovjesnika, neka je Božji mir nad njime: "Budite ispravni na sedždi, i neka nitko od vas ne spušta svoje podlaktice na tlo poput psa" [11]. (11) Buhari (788), Muslim (493).

10. Zatim podiže glavu izgovarajući tekbir, podastre lijevo stopalo i sjedne na njega, a desno stopalo uspravi, te položi ruke na stegna i koljena i kaže: "Rabbigfir li verhamni vehdini verzuqni ve 'afini" (Gospodaru moj, oprosti mi i smiluj mi se i uputi me i opskrbi me i sačuvaj me i ojačaj me) [12]. I na ovom sjedenju se smiruje. (12) Hadis bilježe Tirmizi (284), Ebu Davud (850) i Ibn Madže (898).

11. Čini drugu sedždu izgovarajući tekbir, te na njoj postupa kao i na prvoj.

12. Podiže glavu izgovarajući tekbir i sjedne nakratko, kao što se sjedi između dvije sedžde. To se sjedenje zove dželsetul-istiraha (sjedenje za odmor) i ono je pohvalno. Ako se izostavi, nije grijeh. Na njemu se ne uči nikakav zikr niti dova. Zatim ustaje na drugi rekat, oslanjajući se na koljena ako mu je to lako, a ako mu je teško, oslonit će se o tlo. Potom uči Fatihu i ono što mu je lako iz Kurana nakon Fatihe, te čini isto kao što je činio na prvom rekatu.

13. Ako namaz ima dva rekata – kao što su sabah-namaz, džuma-namaz i bajram-namazi – nakon druge se sedžde sjedne tako što se desno stopalo uspravi, a lijeva noga podastre i na nju sjedne. Desna ruka se položi na desno stegno, sa svim prstima skupljenim osim kažiprsta, kojim se ukazuje na tevhid (Božju jednoću). Također je ispravno ako se skupe mali i domali prst desne ruke, palcem i srednjim prstom načini krug, te se pokazuje kažiprstom; jer su oba načina vjerodostojno prenesena od Poslanika, neka je Božji mir nad njime. Najbolje je da se postupa nekada na jedan, a nekada na drugi način. Lijeva ruka se položi na lijevo stegno i koljeno. Zatim se na ovom sjedenju uči tešehhud, a on glasi: "Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibat, es-selamu 'alejna ve 'ala 'ibadillahis-salihin, ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammedn 'abduhu ve rasuluhu" (Počasti, molitve i sve što je dobro pripadaju Allahu; neka je mir na tebe, o Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegovi blagoslovi; mir neka je na nas i na sve Allahove dobre robove; svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.) Zatim kaže: "Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema salejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahim, inneke hamidun medžid. Ve barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed kema barakte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid."(Allahu, blagoslovi Muhammeda i obitelj Muhammedovu, kao što si blagoslovio Abrahama i obitelj Abrahamovu; Ti si, uistinu, Hvaljen i Slavljen. I obaspi blagodatima Muhammeda i obitelj Muhammedovu, kao što si obasuo blagodatima Abrahama i obitelj Abrahamovu; Ti si, uistinu, Hvaljen i Slavljen) [13]. (13) Buhari (797), Muslim (402).

I utječe se Allahu od četiri stvari, pa kaže: "Allahumme inni e'uzu bike min 'azabu džehennem, ve min 'azabil-qabr ve min fitnetil-mehja vel-memati, ve min šerri fitnetil-mesihid-dedžal" (Allahu, utječem Ti se od kazne Pakla, i od kazne u grobu, i od iskušenja života i smrti, i od zla iskušenja Lažnog Mesije) [14]. (14) Hadis bilježe Buhari (1311) i Muslim (588).

Potom upućuje molitvu za ono što želi od dobra na ovom i budućem svijetu, a nema smetnje da se pomoli i za svoje roditelje ili druge muslimane – bilo da je namaz obavezni ili dobrovoljni – a na osnovu općenitosti riječi Vjerovjesnika, neka je Božji mir nad njim, u hadisu koji prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, kada ga je podučavao tešehhudu: "Potom neka odabere molitvu koja mu je najdraža, pa neka je izmoli " [15]. A u drugoj predaji: "Zatim neka odabere molbu koju želi" [16]. (15) Bilježi Nesai (1298). (16) Predaju je zabilježio imam Muslim (402).

Ovo obuhvaća sve ono što robu koristi na ovome i onome svijetu. Potom preda selam na desnu i lijevu stranu, govoreći na obje strane: "Es-selamu 'alejkum ve rahmetullah" (Neka je mir na vas i Allahova milost)

14. Ako je namaz trorekatni, poput akšama, ili četverorekatni, poput podne, ikindije i jacije, klanjač će proučiti prethodno spomenuti tešehhud sa salavatom na Poslanika, neka je Božji mir nad njime. Zatim ustaje, oslanjajući se na koljena, podiže ruke u visini ramena ili ušiju i izgovara: "Allahu ekber". Potom ruke stavlja na prsa, kao što je prethodno opisano, i uči samo Fatihu. Ako na trećem i četvrtom rekatu podne-namaza ponekad prouči nešto i nakon Fatihe, nema smetnje, jer za to postoji potvrda u praksi Poslanika, neka je Božji mir nad njime, a prenosi se u hadisu Ebu Se'ida, radijallahu anhu. Ako izostavi salavat na Poslanika, neka je Božji mir nad njime, nakon prvog tešehhuda, nema smetnje, jer je on na prvom tešehhudu pohvalan (mustehab), a ne obavezan (vadžib). Zatim uči tešehhud nakon trećeg rekata akšam-namaza, te nakon četvrtog rekata podne, ikindije i jacije, onako kako je to opisano za namaz od dva rekata. Nakon toga predaje selam na desnu i lijevu stranu, tri puta zatraži oprost od Allaha, a zatim izgovara: "Allahumme entes-selam ve minkes-selam tebarakte ja zel-dželali vel-ikram" (Allahu, Ti si Mir i od Tebe je mir, blagoslovljen si Ti, o Veličanstveni i Plemeniti) [17]. Prije nego se okrene ljudima, ako je imam, zatim kaže: "La ilahe illallah vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej-in qadir, la havle ve la quvvete illa billah, Allahumme la mani'a lima e'atejt ve la mu'tije lima mene'at, ve la jenfe'u zel-džedi minkel-džed, la ilahe illallah, ve la na'budu illa ijjag, lehun-ni'metu ve lehul-fadl, ve lehus-senaul-hasen, la ilahe illallah muhlisine lehud-din ve lev kerihel-kafirun" (Nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga. Njemu pripada vlast i Njemu pripada svaka hvala, i On sve može. Nema snage niti moći osim s Allahom. Allahu, nitko ne može spriječiti ono što Ti daješ, niti itko može dati ono što Ti uskratiš, i uglednom neće kod Tebe koristiti njegov ugled. Nema boga osim Allaha, i mi ne obožavamo nikog drugog do Njega. Njemu pripada blagodat, dobročinstvo i svaka lijepa pohvala. Nema boga osim Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru, makar to mrzili nevjernici) [18]. (17) Predaju je zabilježio imam Muslim pod brojem (591). (18) Predaju je zabilježio imam Muslim (402).

Trideset i tri puta izgovori "subhanallah" (slavljen neka je Allah), isto toliko "elhamdulillah" (hvala Allahu) i isto toliko "Allahu ekber" (Allah je najveći), a da upotpuni stotinu, izgovori: „La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir“ (Nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga. Njemu pripada vlast i svaka hvala, i On nad svime ima moć). I prouči Ajetul-Kursijj, te sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas poslije svakog namaza. Pohvalno je ponoviti ove tri sure po tri puta poslije sabah-namaza i akšam-namaza, jer se to prenosi u hadisima od Vjerovjesnika, neka su Allahov mir i blagoslov nad njime. Svi ovi zikrovi su sunnet, a ne farz (stroga obaveza).

Propisano je svakom muslimanu i muslimanki da klanja prije podne-namaza četiri rekata i poslije njega dva rekata, poslije akšam-namaza dva rekata, poslije jacija-namaza dva rekata i prije sabah-namaza dva rekata. Sveukupno je to dvanaest rekata, a ovi se rekati nazivaju revatib, jer ih je Poslanik, neka je Božji mir i spas nad njime, redovno obavljao u mjestu boravka. Na putovanju ih je izostavljao, osim sabahskog sunneta i vitr-namaza, jer ih je on, neka je Božji mir nad njime, redovno obavljao i kod kuće i na putu. Najbolje je ove dobrovoljne namaze (sunnete-revatib) i vitr-namaz obavljati kod kuće, a ako bi se obavili u džamiji, nema smetnje, shodno riječima Poslanika, neka je Božji mir nad njime: "Najbolji namaz čovjeka je u njegovoj kući, osim obaveznog namaza" [19]. (19) Hadis bilježi Buhari pod brojem (6860).

Čuvanje ovih rekata jedan je od uzroka ulaska u Raj, zbog riječi Poslanika, neka je Božji mir nad njime: "Tko klanja dvanaest rekata u toku dana i noći, bit će mu sagrađena kuća u Raju" [20]. (20) Predaju je zabilježio imam Muslim pod brojem (728).

A ako klanja četiri rekata prije ikindije, dva prije akšam-namaza i dva prije jacija-namaza, to je dobro; jer je to potvrđeno od Poslanika, neka je Božji mir nad njime. A ako klanja četiri rekata poslije podneva i četiri prije njega, i to je dobro; jer je Poslanik, neka je Božji mir nad njime, rekao: "Tko bude čuvao četiri rekata prije podne-namaza i četiri poslije njega, Allah će ga zabraniti Vatri" [21]. To znači da se na redovni sunnet dodaju dva rekata poslije podne-namaza; jer redovni sunnet podne-namaza ima četiri rekata prije i dva poslije. Ako se doda još dva rekata poslije, time se postiže ono što je spomenuto u prethodnom hadisu. (21) Predaju bilježe Ahmed (25547), Tirmizija (393) i Ebu Davud (1077).

A Allah je Onaj Koji daje uspjeh. Neka je Allahov blagoslov i mir na našeg poslanika Muhammeda, sina Abdullahovog, te na njegovu obitelj, njegove drugove i sve koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.