Koristan sažetak za muslimana

Koristan sažetak za muslimana

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Uvod

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na najodabranijeg vjerovjesnika i poslanika, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

A zatim:

Velika Allahova blagodat prema čovjeku ogleda se i u tome da mu podari islam i učvrsti ga na putu praktikovanja onoga što je propisano. U ovoj knjizi musliman može na veoma sažet način naučiti osnovne principe kojima uspostavlja ispravnost svoje vjere. Knjiga mu pojašnjava smjernice ove veličanstvene vjere kako bi povećao znanje o svome Gospodaru, o vjeri islamu i vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Tada će biti u stanju obožavati Allaha sa znanjem i na osnovu jasnih dokaza.

Mudrost stvaranja ljudi

Uzvišeni Allah nas je stvorio radi velike mudrosti, a to je da obožavamo samo Njega Jedinog, Koji nema sudruga, kao što Uzvišeni kaže: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju." (Ez-Zarijat, 56.) To znači da obožavaju samo Njega i nikoga Mu kao sudruga ne pripisuju. Sva naša djela i ciljevi na ovome svijetu okreću se oko ove veličanstvene svrhe. Uzvišeni je rekao: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti? I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodar Arša veličanstvenog!" (El-Mu'minun, 115-116.)

Moj Gospodar je Allah

Uzvišeni je rekao: "O ljudi, obožavajte Gospodara svog, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili." (El-Bekara, 21.)

Uzvišeni kaže: "On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema." (El-Hašr, 22.)

Uzvišeni kaže: "Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći." (Eš-Šura', 11.)

Allah je moj Gospodar i Gospodar svega, Apsolutni Vladar, Stvoritelj, Opskrbitelj i On upravlja svim.

Samo On zaslužuje da bude obožavan, nema drugog gospodara niti istinskog božanstva osim Njega.

On ima najljepša imena i uzvišena svojstva kojima je sam Sebe opisao i kojima Ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Njegova imena i svojstva vrhunac su savršenstva i ljepote, ništa nije kao On, On je Svečujući i Svevideći.

Neka od Njegovih lijepih imena:

Er-Rezzak (Opskrbitelj), Er-Rahman (Milostivi), El-Kadir (Moćni), El-Melik (Vladar), Es-Semi' (Onaj Koji sve čuje), Es-Selam (Onaj Koji je bez nedostataka), El-Basir (Svevideći), El-Vekil (Zaštitnik), El-Halik (Stvoritelj), El-Latif (Dobrostivi), El-Kafi (Onaj Koji je dovoljan), El-Gafur (Onaj Koji prašta).

Er-Rezzak: Onaj Koji osigurava srčanu i tjelesnu opskrbu Svojim robovima.

Er-Rahman: Onaj Koji posjeduje ogromnu, prostranu milost koja sve obuhvata.

El-Kadir: Onaj Ko ima apsolutnu moć

El-Melik: Onaj Koji ima svojstva veličanstvenosti, apsolutne nadmoći i suverenog upravljanja, Vladar Koji svime vlada i upravlja.

Es-Semi': Svečujući, Koji čuje svaki glas, bio tih ili glasan, i Koji čuje dove Svojih robova i njihovo usrdno moljenje Njemu.

Es-Selam: Savršeni bez mahana, čist od svih nedostataka.

El-Basir: Svevideći, Onaj Koji pogledom sve obuhvata, ma koliko sićušno i malehno bilo. Poznavalac svega u apsolutnom smislu.

El-Vekil: Onaj Koji brine o Svojim stvorenjima, obezbjeđuje im opskrbu, bdije nad njima i njihovim potrebama, štiti svoje dobre robove, olakšava im njihove poslove i ispunjava njihove potrebe.

El-Halik: Onaj Koji stvara iz ničega bez prethodnog primjera.

El-Latif: Onaj Koji ukazuje počast svojim robovima, spušta milost na njih i udovoljava njihovim molbama.

El-Kafi: Onaj Koji daje svojim robovima ono što im je potrebno; Onaj Koji je dovoljan Svome robu i čija je pomoć dovoljna.

El-Gafur: Onaj Koji Svoje robove čuva od zla njihovih grijeha i ne kažnjava ih za njih.

Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

Uzvišeni kaže: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv." (Et-Tevba, 128.)

Uzvišeni kaže: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." (El-Enbija', 107.)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, milost poklonjena

On je Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Hašim. Hašim je od Kurejšija, a Kurejšije su Arapi.

Majka mu je Amina bint Vehb, a dojilja Halima es-Sadija. Oženio je, neka je Allahov mir i spas na njega, jedanaest žena, a preselio je na Ahiret ostavivši iza sebe njih devet.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je sedmero djece, tri sina i četiri kćeri. Sinovi su: Kasim, Abdullah i Ibrahim, a kćeri su: Zejneb, Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima.

Obavezna pokoravati mu se u svemu što je naredio i smatranje istinitim svega o čemu nas je obavijestio, izbjegavanje onoga što je zabranio i na što je upozorio, te obožavanje Allaha onako kako je on to propisao.

Njegova poslanica ista je kao i poslanica svih ranijih vjerovjesnika, a to je poziv da se samo Allah obožava, Koji je jedini Bog i nema sudruga. Uzvišeni kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!'" (El-Enbija, 25.)

On je, sallallahu alejhi ve sellem, pečat svih vjerovjesnika i poslanika, kao što Uzvišeni kaže: "Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna." (El-Ahzab, 40.)

Uzvišeni Allah ga je poslao sa vjerom islamom svim ljudima, kao što Uzvišeni kaže: "Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna." (Sebe', 28.)

A on, alejhisselam, ima velika prava kod svakog muslimana, a od toga je:

1. Vjerovanje u njegovo poslanstvo i njegovu istinitost, nepogrešivost veličanstvenog vjerozakona s kojim je došao, te pokornost njemu i njegovo slijeđenje. Uzvišeni kaže: "On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3-4.)

2. Obaveza je voljeti poslanika Muhameda, alejhisselam, više od samog sebe, djeteta i svih stvorenja. Ono što ta ljubav iziskuje jeste slijeđenje poslanika Muhameda, alejhisselam, i pokoravanje njemu činjenjem onoga što je naredio, te klonjenjem onoga što je zabranio i od čega je odvratio.

3. Moramo ga poštovati, pomagati, uvažavati i veličati ﷺ.

4. Salavat na njega a to je: izricanje pohvale njemu i moljenje Allaha da uzdigne njegov spomen i poveća mu počast i ugled. Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: "Onome ko na mene jedan salavat donese, Allah će na njega deset salavata donijeti." Hadis bilježi Muslim.

5. Zabrana pretjerivanja u pogledu njega, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog uzdizanja iznad položaja koji mu je Allah podario. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je najstrožije upozorio rekavši: "Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdigli sina Merjeminog. Ja sam samo Allahov rob. Zato govorite: 'Allahov rob i Njegov Poslanik!'" Bilježi Buhari.

Neka od svojstava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su:

iskrenost, samilost, blagost, strpljivost, hrabrost, plemenitost, lijepo ponašanje, pravednost, skromnost, praštanje.

Plemeniti Kur'an je govor moga Gospodara

Uzvišeni kaže: "O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi smo vam objavili jasnu Svjetlost." (En-Nisa, 174.)

Kur’an Časni je Allahov, dželle še'nuhu, govor koji je On uistinu izgovorio, i koji je objavio vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da bi preko njega izveo ljude iz tmina na svjetlost i pokazao im Pravi put. Ko uči Kur'an, stiče veliku nagradu, a ko po njegovim uputama radi, Pravim putem hodi. Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu, a nagrada se desetostruko uvećava. Ja ne kažem da je Elif-lam-mim harf, nego elif je harf, lam je harf i mim je harf." Hadis bilježi Tirmizi.

Uzvišeni Allah ga je sačuvao od iskrivljenosti i izmjena i učinio ga vječnim znamenjem do Sudnjega dana. Uzvišeni kaže: "Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" (El-Hidžr, 9.) Svako ko tvrdi da je Kur'an nepotpun ili iskrivljen, on utjeruje u laž Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i izlazi iz vjere islama.

Plemeniti Kur'an sadrži ono što su sadržavale prijašnje knjige, uz dodatak božanskih zahtjeva i duševnih vrlina, te potvrđuje istinu koja je objavljena u prijašnjim knjigama. U ovom vremenu ne postoji nijedna knjiga od Uzvišenog Allaha koju je obavezno slijediti, veličati, čije je čitanje samo po sebi ibadet i po kojoj se mora postupati, osim Plemenitog Kur'ana.

Islam je moja vjera

Tri su stepena (ar. meratib) vjere: islam, iman i ihsan.

Prvi stepen: Islam

Islam je iskazivanje predanosti Allahu vjerovanjem u Njegovu jednoću, te srčanim povinovanjem Njemu, uz odricanje od širka i njegovih sljedbenika.

Ruknovi (temelji) islama

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Islam se temelji na pet stvari: šehadetu (svjedočenju) da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža." Muttefekun 'alejh.

Islamski ruknovi su ibadeti (obredi) koje je obavezan činiti svaki musliman. Nije ispravan islam čovjeka ukoliko ne vjeruje u obaveznost spomenutih ibadeta i ukoliko ih ne izvršava. Razlog tome jeste što se islam temelji na njima, zbog čega su nazvani ruknovima (stubovima) islama.

Znači, ruknovi islama su:

1. Šehadet, tj. svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.

Uzvišeni kaže: "Znaj da nema istinskog božanstva osim Allaha!" (Muhammed, 19.)

Kaže Uzvišeni: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv." (Et-Tevba, 128.)

Značenje šehadeta da nema boga osim Allaha jeste da je Allah jedini istinski Bog Koji zaslužuje da Mu se upućuje ibadet.

Značenje svjedočenja da je Muhammed Allahov poslanik jeste: pokornost njemu u onome što je naredio i smatranje istinitim onoga što je rekao, izbjegavanje onoga što je zabranio i na što je upozorio, te obožavanje Allaha onako kako je on to propisao.

Drugi rukn: Obavljanje namaza

Uzvišeni kaže: "Namaz obavljajte." (El-Bekare, 110.)

Obavljanje namaza znači njegovo izvršavanje na način kako je to Uzvišeni Allah propisao i kako nas je podučio poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Treći rukn: Davanje zekata

Uzvišeni je rekao: "...zekat dajite..." (El-Bekare, 110.)

Uzvišeni Allah je propisao zekat kao test za iskrenost vjerovanja muslimana, kao vid zahvale na blagodati imetka koji nam je podaren i da bude pomoć siromašnima i potrebnima.

Zekat se daje samo onim kategorijama koje su propisane vjerom.

On predstavlja obavezni udio u imetku koji je dostigao određenu količinu, a daje se u osam kategorija koje je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur'anu. Jedna od tih kategorija su siromasi i nevoljnici.

Davanje zekata u sebi sadrži više aspekata: izražavanje samilosti i blagosti, popravljanje morala i čišćenje imetka kod onoga ko ga daje, unošenje zadovoljstva u srca siromašnih i nevoljnika i jačanje bratskih veza među članovima muslimanske zajednice. Zbog toga, dobar musliman izdvaja svoj zekat sretan i drage volje, jer time i druge ljude usrećuje.

Iznos koji se daje jeste 2.5% od ukupnog imetka koji je dostigao određenu količinu i pregodinio punom hidžretskom godinom. Od vrsta vjerom propisanog imetka na koji se daje zekat jesu zlato, srebro, novac i trgovačka roba izložena za kupoprodaju sa ciljem zarade.

Također, od njegovih vrsta jesu određene vrste stoke (deve, krave, ovce i koze) ako joj je većinska prehrana tokom godine bila ispaša, a da je ne hrani njen vlasnik, i ako je dostigla određenu količinu koja je pregodinila.

Isto tako, zekat je obavezan i na ono što se dobija iz zemlje, poput rikaza – a to je ono što se nađe od zakopanog blaga iz doba džahilijeta – kao i na žitarice i plodove te određene rude, ukoliko dosegnu preciziranu količinu.

Četvrti rukn: Post mjeseca ramazana

Uzvišeni je rekao: "O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha sačuvali." (El-Bekare, 183.)

Ramazan je deveti mjesec hidžretskog kalendara, mjesec kojeg muslimani poštuju. On ima poseban položaj u odnosu na ostale mjesece u godini, jer je post svih dana mjeseca ramazana jedan od pet ruknova islama.

Post mjeseca ramazana je obred (vid obožavanja Allaha) na način da se čovjek suzdržava od konzumiranja hrane, pića, spolnog odnosa i svega što kvari post, od zore do zalaska Sunca svih dana ovog blagoslovljenog mjeseca.

Peti rukn: Obavljanje hadža u Mekki časnoj

Uzvišeni je rekao: "Hodočastiti Kabu, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do nje doći." (Alu Imran, 97.)

Hadždž je obaveza, jednom u životu, za onoga ko je u mogućnosti. On predstavlja posjetu Kabi i drugim svetim obrednim mjestima u Časnoj Mekki s ciljem obavljanja određenih obreda u određenom vremenskom periodu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ostali vjerovjesnici obavili su ovu veliku vjersku dužnost. Uzvišeni Allah je naredio Ibrahimu, alejhisselam, da pozove ljude na hadždž, o čemu nas je obavijestio u Kur'anu: "I oglasi ljudima hadž – i dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim koje dolaze sa dalekog puta." (El-Hadždž, 27.)

Drugi stepen: Iman

Iman je potvrda, čvrsto vjerovanje i potpuno priznanje svega onoga u što su Allah i Njegov Poslanik naredili da se vjeruje, te predanost vanjštinom i nutrinom. To je potvrda srcem i njegovo uvjerenje koje obuhvata djela srca i djela tijela, što uključuje praktikovanje cjelokupne vjere; povećava se pokornošću, a smanjuje griješenjem.

Stubovi imana

Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o imanu, pa je rekao: "Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro ili zlo."

Ruknovi imana su srčani ibadeti koji su obavezni svakom muslimanu i čovjekov islam nije ispravan ukoliko nije ubijeđen u njih i ukoliko ne postupa u skladu s njima, zbog čega su nazvani temeljima vjerovanja. Razlika između njih i ruknova islama (temelja islama) jeste u tome što su ruknovi islama vanjska, vidljiva djela, koja čovjek prakticira svojim tijelom, poput izgovora šehadeta, obavljanja namaza, davanja zekata, dok su ruknovi imana srčana djela koja čovjek čini srcem, poput vjerovanja u Allaha, meleke, knjige, poslanike itd.

Prvi rukn imana: Vjerovanje u Allaha

Uzvišeni je rekao: "Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha vjeruju." (En-Nur, 62.)

Vjerujemo u postojanje Allaha i vjerujemo u Njegovu jedinstvenost (tevhid) u Njegovim djelima, u božanstvenosti, te u Njegovim imenima i svojstvima. Stoga, vjerovanje u Allaha obuhvata sljedeće:

1. vjerovanje u postojanje Allaha Uzvišenog;

2. vjerovanje u Njegov rububijet, a to je da je Allah Gospodar, Vladar, Tvorac, Opskrbitelj svega i Upravitelj svime;

3. vjerovanje u Allahov uluhijjet, a to je da On jedini zaslužuje da bude obožavan i da nema sudruga u ibadetima, poput namaza, dove, zavjetovanja, prinošenja kurbana (žrtve), traženja pomoći, zaštite i svih drugih ibadeta;

4. vjerovanje da Allah posjeduje najljepša imena i uzvišena svojstva kojima je sam Sebe opisao i kojima Ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te negiranje svega onoga što je On Sebi negirao i što je negirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Također, vjerovanje da su Njegova imena i svojstva vrhunac savršenstva i ljepote, i da Njemu nije ništa slično i da je On Svečujući, Svevideći.

Drugi rukn imana: Vjerovanje u meleke

Uzvišeni je rekao: "Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; a u stvaranju dodaje što hoće, On, uistinu, nad svime ima moć." (Fatir, 1.)

Vjerujemo da meleki spadaju u gajb (nevidljivi svijet), da su oni Allahovi robovi koje je stvorio od svjetlosti i učinio ih Sebi pokornim i poniznim.

I da su oni ogromna stvorenja čiju snagu i broj zna samo Allah Uzvišeni. I da svaki od njih ima određena svojstva, ime i zaduženje kojim ga je Allah zadužio. Od njih je melek Džibril, alejhisselam, zadužen za donošenje Allahove objave poslanicima.

Treći rukn imana: Vjerovanje u Allahove knjige

Uzvišeni kaže: "Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi smo Njemu predani.'" (El-Bekare, 136.)

Vjerujemo da je Uzvišeni Allah objavio Svojim poslanicima knjige, kao dokaz nad ljudima i džinnima i kao jasan put onima koji po njima postupaju.

Kroz te knjige su ih podučavali mudrosti i čistili njihove duše.

I da je Allah Uzvišeni slanjem poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan svim ljudima, derogirao prijašnje vjerozakone i knjige, te učinio Kur'an nadređenim svim prijašnjim knjigama i derogirajućim. Uzvišeni Allah je garantovao očuvanje Kur'ana izvornim i sačuvanost od bilo kakve izmjene i devijacije. Uzvišeni je rekao: "Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo ga čuvati!" (El-Hidžr, 9.) Pošto je Kur'an posljednja knjiga koju je Allah objavio ljudima, a poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji poslanik, onda je i islam vjera koju je Allah izabrao ljudima do Sudnjeg dana i jedina kojom je zadovoljan. Uzvišeni kaže: "Vjera je kod Allaha, doista, islam!" (Alu Imran, 19.)

Nebeske knjige koje je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur'anu jesu:

Kur'an Časni, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Tevrat, koji je objavljen Musau, alejhisselam.

Indžil, koji je objavljen Isau, alejhisselam.

Zebur, koji je objavljen Davudu, alejhisselam.

Listovi Ibrahimovi, koji su objavljeni Ibrahimu, alejhisselam.

Četvrti rukn imana: Vjerovanje u poslanike

Uzvišeni je rekao: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!'” (En-Nahl, 36.)

Vjerujemo da je Uzvišeni Allah poslao Svojim stvorenjima poslanike koji su ih pozivali da obožavaju samo Allaha, ne pripisujući Mu sudruga, i da negiraju sve ono što se obožava mimo Njega.

I da su svi poslanici bili ljudskog roda – Allahovi iskreni, istinoljubivi, bogobojazni, povjerljivi, upućeni robovi koji pozivaju na pravi put. I da ih je Uzvišeni Allah potpomogao znakovima koji ukazuju na njihovu istinitost. I da su dostavili poslanice kojim ih je Allah zadužio. I da su svi slijedili jasnu Istinu i Uputu.

Njihov poziv je jedinstven po pitanju osnove vjere, a to je tevhid (čisti monoteizam) u obožavanju Uzvišenog Allaha i nepripisivanju Mu sudruga u Njegovom pravu.

Peti rukn imana: Vjerovanje u Sudnji dan

Uzvišeni kaže: "Allah, osim Koga drugoga boga nema, sigurno će vas sakupiti na Sudnjem danu, u što nema nimalo sumnje, a čiji je govor istinitiji od Allahovog?!" (En-Nisa, 87.)

Vjerujemo u Sudnji dan, a to je Kijametski dan poslije kojeg nema drugog dana i vjerujemo u sve ono što je vezano za njega, o čemu nas je obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi i poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim hadisima. Od toga jesu čovjekova smrt, proživljenje, okupljanje stvorenja nakon proživljenja, šefat (zauzimanje), vaganje i obračun djela, Džennet, Džehennem i sve ostalo što je vezano za Sudnji dan.

Šesti rukn imana: Vjerovanje u Allahovu odredbu, bila dobro ili zlo

Uzvišeni je rekao: "Mi, doista, sve s određenjem stvaramo." (El-Kamer, 49.)

Vjerujemo u odredbu dobra i zla, a to je odredba Uzvišenog Allaha stvorenjima u skladu s Njegovim prethodnim znanjem i onim što nalaže Njegova mudrost. Vjerujemo i da se sve na ovome svijetu dešava samo prema Allahovom znanju, odredbi i upravljanju, da On u tome nema sudruga te da su sudbine i odredbe zapisane prije stvaranja čovjeka. I da čovjek posjeduje izbor, volju, htijenje i da on vrši radnje svojom voljom i izborom – međutim, sve to biva unutar okvira Allahovog znanja, volje i htijenja.

Vjerovanje u određenje obuhvata četiri stepena:

1. vjerovanje u Allahovo potpuno, sveobuhvatno znanje;

2. vjerovanje da je Allah zapisao sve što će biti do Sudnjeg dana;

3. vjerovanje u Allahovu apsolutnu volju i apsolutnu moć, pa ono što On želi, bude, a ono što ne želi, ne bude;

4. vjerovanje da je Allah sve stvorio i da u tome nema sudruga.

Treći stepen: Ihsan

Ihsan je da Allaha obožavaš kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, pa On tebe, zaista, vidi. Uzvišeni je rekao: "Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i koji su dobročinitelji." (En-Nahl, 128.)

Čistoća

Uzvišeni kaže: "Allah, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se čiste." (El-Bekara, 22.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Ko uzme abdest ovako kako sam ga ja uzeo, potom klanja dva rekata, ne razmišljajući o drugim stvarima (mimo tog namaza), Allah će mu oprostiti grijehe koje je počinio." Hadis bilježi Buhari.

Koliko je namaz bitan i vrijedan govori i činjenica da je Allah propisao posebno obredno čišćenje prije njega i učinio ga od uslova (šartova) ispravnosti namaza. Čistoća je ključ namaza i svijest o njenoj vrijednosti čini da srce žudi za obavljanjem namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Čistoća je od imana, 'elhamdulillah' puni Mizan, a 'subhanallah' i 'elhamdulillah' pune – ili puni – ono što je između nebesa i Zemlje, a namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, strpljivost je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek ujutro porani i prodaje svoju dušu, pa je oslobodi ili upropasti." Hadis bilježi Muslim.

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: "Onome ko uzme abdest i lijepo ga upotpuni, grijesi će izaći iz njegova tijela, pa čak i ispod njegovih noktiju." Hadis bilježi Muslim.

Rob staje pred svog Gospodara, nakon osjetilnog čišćenja– abdestom, a potom se kroz ovaj ibadet čisti i duhovno, čineći djelo samo radi Allaha (ihlas) i u skladu sa uputom Poslanika, sallallahu alejhi ve selem.

Abdest je obavezan za:

1. obavljanje namaza općenito, bez obzira je li namaz obavezan ili dobrovoljan,

2. tavaf oko Ka'be,

3. za dodirivanje Kur'ana.

Uzimam abdest i obavljam gusul čistećom vodom

Čisteća voda je svaka voda koja silazi iz oblaka ili izvire iz zemlje, te ostane kao takva nepromijenjena, tj. ne promijeni joj se nijedno od tri svojstva (boja, okus i miris) nečim što će joj oduzeti svojstvo čisteće vode.

Abdest

Prvi korak: Imati nijjet (namjeru) uzimanja abdesta, a mjesto nijjeta je srce. Nijjet znači: odluka srca da uradi određeni ibadet kojim se približava Allahu.

Drugi korak: Izgovoriti "Bismilliah".

Treći korak: Oprati šake tri puta.

Četvrti korak: Isprati usta tri puta.

Ispiranje usta znači staviti vodu u usta, promućkati je i izbaciti iz usta.

Peti korak: Ispiranje nosa tri puta, a to znači duboko ušmrknuti vodu u nos

i išmrknuti sve što je u unutrašnjosti nosa.

Šesti korak: Pranje lica tri puta.

Granice lica:

Lice je ono čime susrećeš onog naspram tebe (prednji dio glave).

Njegove granice su od uha do uha

i od mjesta gdje uobičajeno niče kosa (vrh čela), pa do vrha brade.

Pranje lica obuhvata sve ono što se nalazi na njemu, uključujući "bejad" i "izar":

"Bejad" je dio na kojem nema dlaka, između ušne resice i zulufa.

"Izar" je mjesto zulufa na gornjoj viličnoj kosti paralelno sa ušnim otvorom.

Također, pranje lica obuhvata i guste dlake koje se nalaze na licu, poput brade koja visi ispod lica.

Sedmi korak: Pranje ruku, od vrhova prstiju do iznad laktova, tri puta.

Dakle, obavezno je pranje laktova prilikom pranja ruku u abdestu.

Osmi korak: Potiranje cijele glave mokrim rukama, zajedno sa ušima, i to jedanput.

To se čini na način da se počne potirati od početka glave do kraja zadnjeg dijela glave, i nazad.

Kažiprste treba ubaciti u uši, a palčeve tom prilikom treba staviti na vanjski dio uha, te tako potrati vanjski dio palčevima, a unutarnji kažiprstima.

Deveti korak: Pranje stopala od vrha nožnih prstiju do iznad članaka tri puta, uključujući i članke.

Članci su dvije ispupčene kosti na dnu cjevanice.

Deseti korak: Sunnet je muslimanu da nakon abdesta kaže: "Svjedočim da nema istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha Jedinog, Koji druga nema, te svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Allahu moj, učini me od onih koji se puno kaju i učini me od onih koji se puno čiste." Shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko se abdesti i upotpuni svoj abdest, a zatim kaže: 'Svjedočim da nema istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha Jedinog, Koji druga nema, te svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Allahu moj, učini me od onih koji se puno kaju i učini me od onih koji se puno čiste', otvorit će mu se osam džennetskih vrata da uđe na koja god želi." Bilježi Tirmizi.

Abdest kvari:

1. ono što izlazi na dva otvora (spolni organ i analni otvor)

2. gubitak svijesti, poput dubokog sna, nesvijesti, opijanja, ludosti;

3. sve ono radi čega se mora uzeti , poput spolnog odnosa, izlaska sperme, menstrualnog i postporođajnog ciklusa.

Kada čovjek izvrši nuždu, obaveza je da nečistoću ukloni čistom vodom, što je najbolje, ili nečim drugim čime se nečistoća može ukloniti, poput kamenja, papira, listova, krpe (platna) i sl., s tim da to bude s tri i više potiranja (brisanja) i nečim što je čisto i dozvoljeno.

Potiranje po mestvama i čarapama

Ukoliko osoba ima na nogama mestve (nešto poput kožnih čarapa) ili čarape, može se po njima potrati prilikom abdesta, a da se ne peru noge, i to pod sljedećim uslovima:

1. da su obučene u stanju obredne čistoće, tj. nakon potpunog abdesta ili gusula (obrednog kupanja), a prije nego se desilo nešto što obavezuje abdest ili gusul;

2. da čarape ili mestve budu čiste od nečistoće (koja je određena vjerom);

3. da se potire samo u propisanom periodu (ko nije putnik 24 stata, ko je putnik 72 sata)

4. da budu halal (dozvoljene), tj. da nisu ukradene i sl.

Mestve su od tanke kože koja je iznad članaka, poput čizama, dok obuća pokriva samo stopalo.Čarape sz je komad platna koji se oblači na noge.

Mudrost propisivanja potiranja po mestvama jeste vid olakšice muslimanima jer postoji poteškoća u konstantnom oblačenju i skidanju mestvi i čarapa, posebno u hladnim periodima i na putovanju.

Trajanje perioda mogućnosti potiranja: onaj koji nije putnik – dan i noć (24 sata); onaj koji je putnik – tri dana i noći (72 sata).

Računanje potiranja traje od prvog potiranja nakon što se izgubi abdest.

Način potiranja po mestvama i čarapama:

1. pokvasiti ruke vodom,

2. potrati mokrim rukama po gornjem dijelu stopala (bez natapanja čarape/mestve),

3. desno stopalo potire se desnom, a lijevo lijevom rukom.

Mesh kvari (tako da mora prati noge kod idućeg abdesta): 1. ono što obavezuje gusul (sebebi džunupluka), 2. okončanje vremena potiranja.

Obredno kupanje (gusul)

Ukoliko muškarac ili žena budu imali spolni odnos, makar i ne izašla ejakulat, ili izađe ejakulat bez odnosa, sa strašću bilo tokom budnosti ili sna, obavezni su se okupati kako bi mogli obavljati namaz i ostalo za šta je obavezna šerijatska čistoća. Također, kada kod žene okonča menstrualni ili postporođajni ciklus, obavezno joj je kupanje kako bi mogla obavljati namaz i ostalo za šta je obavezna šerijatska čistoća.

Opis gusula

Obuhvatiti vodom cijelo tijelo, na bilo koji način, te pri tome isprati usta i nos. Ukoliko osoba obuhvati cijelo tijelo vodom, otklonila je veliku nečistoću i čistoća joj je potpuna.

Postoji i drugi, potpuniji način, a to je onaj koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktikovao, i on je sljedeći:

1. nijet za uklanjanje nečistoće;

2. izgovaranje bismille, pranje ruku tri puta, zatim pranje stidnog mjesta;

3. uzeti potpuni abdest kao za namaz;

4. politi vodu po glavi tri puta, natapajući time korijen kose;

5. obuhvatiti cijelo tijelo vodom, počevši od pranja desne strane tijela, a zatim lijeve, uz trljanje rukama kako bi voda dospjela do svih dijelova tijela.

Osoba koja je džunup, tj. koja je nečista zbog spolnog odnosa, izbacivanja sperme i sl., ne smije raditi sljedeće dok se ne okupa:

1. namaz,

2. tavaf oko Ka'be,

3. boravak u džamiji, a dozvoljeno je proći kroz džamiju po potrebi, bez zadržavanja,

4. dodirivanje mushafa,

5. učenje Kur'ana.

Tejemmum

Ukoliko musliman ne pronađe vodu kojom bi se očistio ili je u nemogućnosti da je koristi, zbog bolesti i dr., te se boji da će mu proći namasko vrijeme, uzet će tejemmum zemljom (umjesto abdesta i gusula, op. prev.).

Tejemmum se uzima tako što će sa dvjema šakama jednom udariti o zemlju, te će se potom potrati sa njima po licu i šakama. Zemlja s kojom će se potrati mora biti čista.

Tejemmum se kvari na sljedeći način:

1. tejemmum kvari sve ono što kvari abdest,

2. ukoliko nađe vodu prije nego započne sa ibadetom za kojeg je uzeo tejemmum.

Namaz

Allah je obavezao muslimane da u toku dana i noći obavljaju pet namaza: sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju.

Priprema za namaz

Kada nastupi vrijeme namaza, musliman će uzeti abdest ili gusul, zavisno od stanja.

Velika apstraktna nečistoća je ona zbog koje je obavezan gusul.

Mala apstraktna nečistoća je ona zbog koje je obavezan abdest.

Musliman će klanjati u čistoj odjeći, na čistom mjestu, pokrivenih stidnih dijelova tijela.

Klanjač će obući lijepu odjeću koja priliči za obavljanje namaza i kojom će prekriti tijelo. Muškarcu nije dozvoljeno da mu se tokom namaza vidi bilo šta između pupka i koljena.

Ženi je obaveza da tokom namaza pokrije cijelo tijelo osim lica i šaka.

Klanjač u namazu neće ništa govoriti osim one riječi koje su propisane da se uče u namazu. Slušat će učenje imama kada klanja za njim i neće se okretati u namazu. Ako nije u stanju naučiti riječi koje se izgovaraju u namazu, onda će spominjati i veličati Allaha (riječima subhanallah, elhamdulillah) dok ne završi sa namazom. Obaveza je da što prije nauči kako obaviti namaz i ono što se u njemu uči (poput Fatihe).

Kako bismo ispravno klanjali, uz Allahovu dozvolu, trebamo slijediti ove korake i pridržavati ih se:

Prvi korak: Nanijetiti farz namaz koji se želi obaviti, a mjesto nijjeta (namjere, odluke) je u srcu.

Nakon što se abdestim, okrenut ću se prema kibli i klanjati stojeći, ako sam u stanju.

Drugi korak: Podignut ću ruke naspram ramena i izgovoriti: "Allahu ekber" (Allah je najveći) s namjerom otpočinjanja namaza.

Treći korak: Proučit ću propisanu početnu dovu, a jedna od njih je: "Subhanekellahumme ve bihamdike ve tebarekesmuke ve te'ala džedduke ve la ilahe gajruke." (Slavljen neka si, Gospodaru moj. Tebi hvala pripada, slavljeno neka je ime Tvoje i uzvišeno veličanstvo. Nema istinskog boga osim Tebe.)

Četvrti korak: Zatražit ću utočište kod Allaha od prokletog šejtana izgovarajući: "E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim" (Utječem se Allahu od prokletog šejtana).

Peti korak: Proučit ću suru Fatihu na svakom rek'atu, a ona glasi: "Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si blagodati Svoje darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali!"

Nakon toga izgovaram: "Amin!" (Allahu moj, uslišaj!)

Nakon Fatihe proučit ću od Kur'ana ono što mi je lahko, i to samo na prvom i drugom rek'atu. Ovo učenje nije obavezno, ali onaj koji prouči nešto nakon Fatihe, imat će veliku nagradu.

Šesti korak: Izgovorit ću: "Allahu ekber" (Allah je najveći). Nakon toga ću učiniti ruku' poravnavši leđa, a šakama razmaknutih prstiju uhvatiti koljena. Na ruku'u ću proučiti tri puta: "Subhane Rabbijel-'Azim" (Uzvišen je moj Gospodar Veličanstveni).

Sedmi korak: Vratit ću se sa ruku'a izgovarajući: "Semi'a-llahu limen hamideh" (Allah čuje onoga koji Ga hvali), podižući ruke naspram ramena. Kada se ispravim, proučit ću: "Rabbena lekel-hamd" (Gospodaru naš, Tebi hvala).

Osmi korak: Zatim ću izgovoriti: "Allahu ekber", te učiniti sedždu na način da spustim na tlo dlanove, koljena, stopala, čelo i nos. Na sedždi ću tri puta proučiti: "Subhane Rabbijel-E'ala" (Uzvišen je moj Svevišnji Gospodar).

Deveti korak: Zatim ću izgovoriti: "Allahu ekber", podići se sa sedžde ispravljajući leđa, te sjesti na lijevo stopalo, a desno uspraviti. Tada ću tri puta proučiti: "Rabbigfirli" (Oprosti mi, moj Gospodaru).

Deseti korak: Izgovorit ću: "Allahu ekber" i ponovo učiniti sedždu, kao i prvi put.

Jedanaesti korak: Podići ću se sa sedžde izgovarajući: "Allahu ekber", ustati i potpuno se uspraviti. Na sljedećim rek'atima činit ću kao i na prvom rek'atu.

Nakon drugog rek'ata na podne, ikindiji, akšamu i jaciji namazu sjest ću kako bih proučio prvi tešehhud, koji glasi: “Et-Tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu, es-selamu ‘alejke, ejjuhen-nebiju ve rahmetullahi ve berekatuhu. Es-selamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihin, ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu.” (Veličanje pripada samo Allahu, kao i moji namazi, moje dove i dobra djela. Neka je Allahov mir na tebe, o Allahov Vjerovjesniče, Njegova milost i Njegov blagoslov. Neka je mir na nas i na sve dobre Allahove robove. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.) Nakon toga ću ustati na treći rek'at.

Nakon zadnjeg rek'ata na svakom namazu ću sjesti kako bih proučio zadnji tešehhud, koji glasi: “Et-Tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu, es-selamu ‘alejke, ejjuhen-nebiju ve rahmetullahi ve berekatuhu. Es-selamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihin, ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu. (Veličanje pripada samo Allahu, kao i moji namazi, moje dove i dobra djela. Neka je Allahov mir na tebe, o Allahov Vjerovjesniče, Njegova milost i Njegov blagoslov. Neka je mir na nas i na sve iskrene Allahove robove. Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.) Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema sallejte ala Ibrahime, ve 'ala ali Ibrahim inneke hamidun medžid. Allahume barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid!” (Allahu, donesi salavat na Muhammeda i njegovu porodicu, kao što si donio salavat na Ibrahima i njegovu porodicu. Zaista si Ti Hvaljeni i Veličanstveni. Allahu, podari bereket Muhammedu i njegovoj porodici, kao što si podario bereket Ibrahimu i njegovoj porodici. Doista si Ti Hvaljeni i Veličanstveni.)

Dvanaesti korak: Nakon toga predat ću selam na desnu stranu izgovarajući: "Esselamu alejkum ve rahmetullah", zatim na lijevu stranu izgovarajući iste riječi. Time se izlazi iz namaza i namaz je obavljen.

Pokrivanje žene muslimanke

Uzvišeni kaže: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (El-Ahzab, 59.)

Uzvišeni Allah je naredio ženi muslimanki oblačenje hidžaba, da prekrije svoja stidna mjesta i da cijelo tijelo sakrije od pogleda muškaraca koji joj nisu bliža rodbina (mahremi). To treba učiniti šerijatskom odjećom koja je uobičajena u njenoj zemlji. Nije joj dozvoljeno da se otkrije osim pred mužem i bližom rodbinom, a to su oni za koje joj je zauvijek zabranjeno da se uda. To su: otac i njegovi preci uzlaznom linijom, sin i njegovi potomci silaznom linijom, amidže, daidže, brat, bratov sin, sestrin sin, majčin muž, mužev otac i njegovi preci uzlaznom linijom, mužev sin i njegovi potomci silaznom linijom, brat po mlijeku i otac po mlijeku, a po osnovu dojenja zabranjeno je sve ono što je zabranjeno po osnovu krvnog srodstva.

Kada je u pitanju odjeća, žena muslimanka treba voditi brigu o sljedećim pravilima:

1. da pokriva čitavo tijelo,

2. da ono što oblači (napolje) ne bude vid ukrašavanja ukoliko se nađe u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi,

3. da odjeća ne bude providna, odnosno da se kroz nju nazire tijelo,

4. da bude široka, a ne uska, kako ne bi oslikavala dijelove tijela,

5. da ne bude namirisana ukoliko će prolaziti pored muškaraca koji joj nisu dozvoljeni, a koji bi taj miris osjetili,

6. da nije slična odjeći muškaraca,

7. da ne sliči odjeći koju nose nemuslimanke tokom vjerskih obreda i praznika,

8. da ne bude odjeća isticanja.

Neke osobine vjernika

Uzvišeni je rekao: "Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju." (El-Enfal, 2.)

– Vjernik govori istinu i ne služi se lažima.

– Ispunjava zavjet i obećanje.

– Ne pretjeruje i ne prelazi šerijatske granice prilikom spora sa nekim.

– Izvršava ono što mu je povjereno.

– Želi svom bratu muslimanu ono što želi sam sebi.

– Plemenit je.

– Dobročinitelj je prema ljudima.

– Održava rodbinske veze.

– Zadovoljan je Allahovom odredbom i zahvalan Mu je na blagostanju, a u oskudici je strpljiv.

– Krasi ga stid.

– Samilostan je prema svim stvorenjima.

– Vjernikovo srce nema zlobe i ne napada druge.

– Prašta ljudima.

– Ne konzumira kamatu niti njome posluje.

– Ne čini blud.

– Ne pije alkohol.

– Čini dobro komšijama.

– Ne čini nepravdu i ne obmanjuje.

– Ne krade i ne vara.

– Roditeljima čini dobročinstvo, pa makar bili i nevjernici, i pokoran im je onome što je dobro.

– Lijepo odgaja svoju djecu, naređuje im izvršavanje vjerskih obaveza, a zabranjuje im ružna i loša djela.

– Ne oponaša nemuslimane u njihovim specifičnim, vjerskim obredima, niti običajima po kojima su prepoznatljivi.

– Kaje se Allahu i od Njega oprost traži za svoje propuste i grijehe.

Važna pravila u islamskom vjerovanju muslimana

1. Allah je naš Gospodar, nema istinskog boga osim Njega, nema drugog gospodara osim Njega i nema božanstva mimo Njega. Ništa Mu nije slično, On je Svemoćni, Svečujući i Svevideći.

2. Uzvišeni Allah je na nebesima, uzvišen nad svim Svojim stvorenjima, odvojen od njih. Njegova uzvišenost je apsolutna u svakom pogledu: uzvišenost Bića, uzvišenost položaja i uzvišenost nadmoći, a On Uzvišeni sve obuhvata (Svojim vidom, sluhom, moći, znanjem, i sl.).

3. Potvrđujemo ono što je Uzvišeni Allah za Sebe potvrdio, ili što je za Njega potvrdio Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju imena i svojstava. Negiramo ono što je Allah kod Sebe negirao, ili što je od Njega negirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

4. Uzvišeni Allah se odaziva na dove, ispunjava potrebe i posjeduje sve. Korist i štetu donosi samo On, a rob ne može bez Njega ni koliko je treptaj oka. Muslimanu nije dozvoljeno uputiti nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha bilo koju vrstu ibadeta, poput dove, namaza, zavjeta, prinošenja žrtve, straha, nade, (srčanog) oslanjanja (na nešto natprirodno) i ostalih vidljivih ili skrivenih ibadeta. A onaj ko usmjeri bilo koji ibadet nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha, taj je mušrik.

5. Najveći grijeh i najveći od velikih grijeha jeste širk, a ko umre na širku, Allah mu je zabranio Džennet i njegovo prebivalište bit će Džehennem. To je grijeh koji Allah neće oprostiti ukoliko rob umre na njemu, a ne pokaje se za njega.

6. Ono što je čovjeka mimoišlo, nije ga moglo pogoditi, a ono što ga je pogodilo, nije ga moglo mimoići. Musliman je dužan vjerovati u Allahovo određenje i odredbu, biti zadovoljan Allahovim odredbama te hvaliti svoga Gospodara i zahvaljivati Mu u svakom stanju.

7. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naš je vjerovjesnik, najbolji od svih ljudi i pečat vjerovjesnika. On je onaj koji će se zalagati za svoj ummet na Sudnjem danu i čije se zalaganje (šefaat) prihvata. Allah ga je uzeo za Svog prisnog prijatelja (halila), kao što je uzeo i Ibrahima, alejhisselam, za prisnog prijatelja.

8. Naša knjiga je Plemeniti Kur'an, nadnaravan, neosporne autentičnosti, čije učenje predstavlja ibadet kojeg je Uzvišeni Allah objavio našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, posredstvom Džibrila, neka je mir s njim, najboljeg od meleka. Uzvišeni Allah ga je sačuvao od iskrivljavanja i mijenjanja, kao što je rekao Uzvišeni: "Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" (El-Hidžr, 9.)

9. Najbliži ljudi Allahu su oni koji Mu se najviše pokoravaju i koji najviše slijede Njegov vjerozakon. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti bijeli nad crnim, niti crni nad bijelim, osim po bogobojaznosti. Ljudi su od Adema, a Adem je od ilovače. Uzvišeni kaže: "Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji." (El-Hudžurat, 13.)

10. Musliman vjeruje u časne meleke pisare, vjeruje u njihovo postojanje i da su oni stvoreni robovi koje je Svemogući Allah stvorio od svjetlosti. Oni su Allahova stvorenja, a među njima su Džibril koji je zadužen za objavu, Mikail koji je zadužen za kišu, Israfil koji je zadužen za puhanje u Rog (za Sudnji dan), te melek smrti koji je zadužen za uzimanje duša robova.

11. Musliman vjeruje u predznake Sudnjeg dana: pojavu Mesiha Dedždžala, silazak Isaa sina Merjeminog, alejhis-selam, s neba na kraju vremena i izlazak Sunca sa zapada.

12. Musliman vjeruje u kaburski azab za onoga ko ga je zaslužio, u kaburske blagodati za onoga ko ih je zaslužio, u ispitivanje Munkira i Nekira u njegovom kaburu o njegovom Gospodaru, njegovoj vjeri i njegovom Vjerovjesniku, te u to da je kabur jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih jama.

13. Vjerovanje u proživljenje i nagradu i kaznu za djela na Sudnjem danu, te da su Džennet i Džehennem stvoreni i da nikada neće nestati.

14. Sihr je nevjerstvo u Allaha; nije dozvoljeno njegovo učenje niti odlazak sihirbazima i prevarantima, a musliman ne smije povjerovati gataru niti vračaru. Onaj ko im povjeruje, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

15. Musliman voli ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, voli one koji njih vole, a mrzi one koji njih mrze, jer je ljubav prema njima vjera i dobročinstvo, a mržnja prema njima nevjerstvo i licemjerstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne vrijeđajte moje ashabe!" (Bilježi Muslim). Svako ko kleveta ili omalovažava bilo koga od ashaba, radijallahu anhum, zalutali je novotar.

16. Musliman potvrđuje hilafet nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: prvo za Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, smatrajući ga najboljim i dajući mu prednost nad cijelim ummetom, potom za Omera ibnul Hattaba, radijallahu anhu, potom za Osmana, radijallahu anhu, potom za Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu. Oni su pravedne halife i upućene vođe.

17. Ibadeti su strogo propisani, te nije dozvoljeno obožavati Uzvišenog Allaha nekim ibadetom osim ako je on potvrđen u Knjizi Uzvišenog Allaha ili sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki ibadet koji ljudi izmisle nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji nije u skladu sa njegovom uputom, predstavlja odbačenu novotariju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko u ovoj našoj vjeri izmisli nešto novo što nije od nje, to se odbacuje." Bilježi Buhari.

18. Prihvatanje ibadeta vezano je za dva osnovna temelja: to su iskrenost prema Uzvišenom Allahu u ibadetu, a drugi je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njemu. Ibadet neće biti primljen ukoliko ne bude iskren radi Allaha, niti će biti primljen ukoliko ne bude u skladu sa uputom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moja sreća se nalazi u islamu

Uzvišeni je rekao: "Onom ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi." (En-Nahl, 97.)

Jedan od najboljih načina postizanja sreće i radosti jeste direktna veza sa Gospodarom, bez bilo kakvih posrednika, živih, umrlih ili kipova. Uzvišeni Allah je u Kur'anu rekao da je blizu Svojih robova, čuje ih i odaziva im se: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli." (El-Bekare, 186.) Uzvišeni Allah nam je naredio da Ga molimo (učeći dove), učinivši to jednim od najvećih ibadeta kojima se musliman približava Allahu. Uzvišeni Allah je rekao: “Gospodar je vaš rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.'” (El-Gafir, 60.) Dobar musliman je uvijek u potrebi za Allahom, stalno Mu se obraća dovom i približava dobrim djelima.

Uzvišeni Allah nas nije stvorio uzalud u ovom svemiru, već nas je stvorio zbog veličanstvene mudrosti, da samo Njega obožavamo i da Mu nikoga kao sudruga ne pripisujemo. Stoga nam je propisao sveobuhvatnu vjeru koja uređuje sve segmente našeg života, privatne i javne, individualne i društvene. Kroz pravedan vjerozakon koji je propisao, zaštitio je univerzalne životne vrijednosti: vjeru, život, čast, razum i imetak. Pa onaj ko u svome životu bude izvršavao šerijatske naredbe i klonio se zabranjenog, sačuvat će ove univerzalne vrijednosti i živjeti sretno i smireno.

Veza muslimana sa Allahom je čvrsta i kao takva ona donosi smirenost, duševnu sreću, osjećaj sigurnosti, radost i svijest da je Allah uz Svoga roba, da ga pomaže i štiti. Uzvišeni Allah je rekao: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo." (El-Bekare, 257.)

Ova veličanstvena veza je emotivno duševno stanje koje dovodi do uživanja u obožavanju Najmilostivijeg, čežnje za susretom s Njim i vrhunca duševne sreće koja se javlja usljed slasti vjerovanja.

To je slast koju ne može opisati osim onaj koji je osjeti kroz činjenje naređenog i ostavljanje zabranjenog. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Osjetio je slast vjerovanja onaj ko je zadovoljan Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom." Hadis bilježi Muslim.

Ukoliko čovjek bude svjestan da ga Allah u svakom trenutku vidi, i ako Ga spozna kroz Njegova imena i svojstva, i bude Ga obožavao kao da Ga vidi, iskreno Mu čineći ibadet, živjet će lijepim životom na ovome svijetu, a na onome ga čeka lijepa završnica.

Čak i nedaće koje se dešavaju vjerniku na ovome svijetu bivaju ublažene njegovim ubjeđenjem, zadovoljstvom Allahovom odredbom, zahvalom na svemu što je odredio i potpunim zadovoljstvom njima.

Da bi čovjek povećao svoju sreću i smirenost, potrebno je da što više spominje Allaha i uči Kur'an, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Reci: "Allah odvodi na stranputicu onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća; one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju." (Er-Ra'd, 28.) Kad god musliman poveća spominjanje Allaha i učenje Kur'ana, poveća mu se i veza sa Allahom, očisti mu se duša i ojača vjerovanje.

Također, musliman se treba truditi da nauči svoju vjeru iz ispravnih izvora kako bi obožavao Allaha na ispravan način. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Izučavanje vjere je obaveza svakom muslimanu." Hadis bilježi Ibn Madže. Također, treba biti predan Allahu i izvršavati Njegove naredbe, bez obzira da li znao mudrost toga ili ne. Uzvišeni Allah je rekao: "Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko je nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku taj je sigurno skrenuo s Pravog puta." (El-Ahzab, 36.)

I neka su Allahov blagoslov i spas na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.