Ko je stvorio svemir? Ko me je stvorio? Zašto?

Ko je stvorio svemir? Ko me je stvorio? Zašto?

Naučna komisija pri Predsjedništvu za vjerske poslove Svetog hrama u Mekki i Poslanikove džamije

Da li sam na pravom putu?

Ko je stvorio nebesa i Zemlju i sve što se na njima i u njima nalazi, od velikih stvorenja koja nismo u stanju pojmiti?

Ko je stvorio ovaj savršeno uređeni sistem na nebesima i na Zemlji?

Ko je stvorio čovjeka, podario mu sluh, vid i razum i učinio ga sposobnim da stiče znanje i spoznaje stvarnost?

Ko je stvorio ovaj precizni sistem u tvome tijelu i ko te oblikovao na najljepši način?

Promotri stvaranje živih bića u njihovoj raznolikosti i raznovrsnosti! Ko je stvorio i oblikovao sve te nepregledne i raznolike izglede?

Kako se ovaj veličanstveni svemir održava i organizira sa svojim preciznim zakonima kroz godine?

Ko je postavio sisteme koji regulišu ovaj svijet – život i smrt, razmnožavanje živih bića, noć i dan, različita godišnja doba i sve ostalo?

Da li je ovaj svemir stvorio sam sebe? Ili je nastao iz ničega? Ili je nastao slučajno? Uzvišeni Allah je rekao: "Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!" (Et-Tur, 35-36)

Ako nismo stvorili sami sebe, a nemoguće je da smo nastali iz ničega ili slučajno, onda je neosporna istina da ovom svemiru mora postojati veliki i moćni Stvoritelj, jer je nemoguće da se svemir sam stvorio, da se pojavio iz ničega ili da je nastao slučajno!

Zašto čovjek vjeruje u postojanje stvari koje ne vidi, kao što su saznanje, razum, duša, osjećaji i ljubav? Zar nije zato što vidi njihove tragove? Kako onda čovjek može poreći postojanje Stvoritelja ovog veličanstvenog svemira ako vidi tragove Njegovih stvorenja, Njegovo davanje i milost?

Niko razuman neće prihvatiti da mu se kaže: "Ova kuća je nastala bez graditelja!", ili da mu se kaže: "Ova kuća je nastala iz ničega!" Kako onda neki ljudi vjeruju onima koji tvrde da je ovaj veličanstveni svemir uspostavljen bez Stvoritelja? Kako razuman čovjek može prihvatiti da mu se kaže: "Ova precizna harmonija svemira nastala je slučajno"?

Sve ovo nas dovodi do jednog zaključka, a to je da ovim svemirom upravlja Veliki Gospodar, Moćni Upravitelj, i da je samo On dostojan obožavanja. Sve što se obožava mimo Njega je zabluda i ne zaslužuje da bude obožavano.

Gospodar, Tvorac, Veličanstveni

Postoji jedan Stvoritelj, On je Vladar, Upravitelj, Opskrbitelj, On daje život i smrt, On je Taj Koji je stvorio Zemlju i učinio je potčinjenom Svojim stvorenjima, On je Taj Koji je stvorio nebesa i velika stvorenja koja se nalaze na njima. On je postavio preciznu ravnotežu Sunca, Mjeseca, noći i dana, a koja ukazuje na Njegovu veličinu.

On je Taj Koji nam je podredio zrak bez kojeg ne bismo imali života, On je Taj Koji nam šalje kišu, i potčinio nam je mora i rijeke. On je Taj Koji nas hrani i čuva dok smo bespomoćni fetusi u utrobama naših majki. On je Taj Koji je uspostavio protok krvi u našim žilama od našeg rođenja do naše smrti.

Taj Gospodar, Tvorac i Opskrbitelj je Uzvišeni Allah.

Uzvišeni Allah je rekao: "Zaista je Gospodar vaš Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći dan prekriva i ona ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj naredbi. Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-'Araf, 54)

Allah je Gospodar i Stvoritelj svega što postoji u svemiru, kako onoga što vidimo, tako i onoga što ne vidimo. Sve osim Njega je stvoreno. On je jedini dostojan obožavanja i ne treba obožavati nikoga osim Njega. Nema sudruga u vladanju, stvaranju, upravljanju niti u obožavanju.

Ako bismo, u teoretskom smislu, pretpostavili postojanje drugih božanstava zajedno s Gospodarom Uzvišenim, to bi dovelo do narušenja ravnoteže u svemiru. Nije prikladno da dva božanstva istovremeno upravljaju svemirom. Allah, neka je uzvišen, kazao je: "Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se." (El-Enbija', 22)

Svojstva Gospodara i Tvorca

Gospodar, neka je uzvišen, posjeduje lijepa imena koja se ne mogu nabrojati. Također, On posjeduje mnoge veličanstvene osobine koje ukazuju na Njegovu savršenost. Među Njegovim imenima su: Stvoritelj, i Allah, što znači Jedini Bog dostojan obožavanja, bez ikakvog partnera. On je Živi, Samoopstojeći Održavatelj svega postojećeg, Milostivi, Opskrbitelj, i Plemeniti. Uzvišeni Allah je rekao: "Allah je, nema istinskog boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegov Kursijj obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (El-Bekare, 255)

I kaže Uzvišeni Allah: "Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" (El-Ihlas, 1-4)

Gospodar Koji zaslužuje da bude obožavan posjeduje svojstva savršenstva.

Jedna od Njegovih osobina jeste i ta da je jedino On dostojan obožavanja, dok je sve mimo Njega stvoreno, podložno promjenama, zaduženo Njegovim naredbama i ograničeno.

Jedna od Njegovih osobina jeste i da je On Živi i Vječni. Sve što živi nastalo je Allahovom voljom i htijenjem. Allah je to iz ničega stvorio i On je Taj Koji održava njihovo postojanje, opskrbljuje ih i štiti. Gospodar je Živi Koji nikada ne umire i nemoguće je da nestane; On je Vječni Koji nikada ne spava, niti ga obuzima san.

Jedna od Njegovih osobina jeste i da je On El-'Alim (العليم), Sveznajući. Nema ništa na Zemlji niti na nebesima što je Njemu skriveno.

Jedna od Njegovih osobina jeste i da je On Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi. On čuje sve zvukove i vidi svako stvorenje. On zna šta duše šapuću i šta srca kriju, i ništa Mu nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. Neka je uzvišen On.

Njegovo svojstvo je i to da je On Moćni. Ništa nije izvan Njegove moći i ničija se volja ne može suprotstaviti Njegovoj. On čini što želi i sprečava što želi. On promiče i odgađa stvari prema Njegovoj preuzvišenoj mudrosti.

Jedna od Njegovih osobina je i to da je On Stvoritelj, Opskrbitelj, Upravitelj. On je Taj Koji je stvorio stvorenja i upravlja njima, sva stvorenja su u Njegovoj vlasti i pod Njegovom kontrolom.

Njegove osobine su da se odaziva nevoljniku, pomaže onome ko je u potrebi i otklanja tugu. Svako stvorenje, kada zapadne u nevolju ili tjeskobu, nužno se obraća Njemu.

Obožavanje se može usmjeriti samo Uzvišenom Allahu, jer je jedino On Savršeni i dostojan obožavanja, bez ikoga drugog mimo Njega. Svako ko se obožava mimo Njega, zapravo se obožava bespravno, jer se radi o nečemu što je manjkavo i podložno smrti i promjenama.

Allah, neka je uzvišen, podario nam je razum koji može shvatiti nešto od Njegove veličine. U nama je usađeno prirodno stanje koje voli dobro i mrzi zlo, te osjeća smirenost kada se obratimo Allahu, Gospodaru svjetova. Ova duboka, iskonska ljudska priroda ukazuje na nužno postojanje apsolutno Savršenog, Koji je čist od svake manjkavosti.

Nije primjereno razumnom čovjeku da obožava ikoga osim Onoga Koji je savršen. Kako bi mogao obožavati stvorenje koje je manjkavo poput njega ili čak niže od njega!?

Ne može se obožavati čovjek, niti kip, niti drvo, a ni životinja!

Gospodar je iznad nebesa, uzvišen nad svime, na Svome prijestolju, odvojen od stvorenja. U Njegovom Biću nema ničega od stvorenja, niti u stvorenjima ima ičega od Njegovog Bića. On se ne utjelovljuje ni u jednom od Svojih stvorenja.

Gospodaru ništa nije slično, On je Onaj Koji čuje i vidi, te nema nikoga ko bi Mu bio ravan. On je neovisan o Svojim stvorenjima, On ne spava niti jede hranu i On je veličanstven, te nije moguće da ima suprugu ili dijete. Stvoritelj posjeduje karakteristike veličanstvenosti i nikada ne može biti opisan potrebom ili nedostatkom.

Uzvišeni Allah je rekao: "O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: “Oni koje vi, pored Allaha molite, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji traži i ono što se traži! Oni ne veličaju i ne poznaju Allaha kako treba. – A Allah je, uistinu, moćan i silan." (El-Hadždž, 73–74)

Zašto nas je stvorio Ovaj Veliki Stvoritelj? I šta On želi od nas?

Da li je pojmljivo da Allah stvori sva ova stvorenja bez cilja? Da li ih je stvorio uzaludno, a On je Mudri i Sveznajući?

Je li razumno vjerovati da nas je On stvorio s takvim preciznim i savršenim planom, i da nam je podredio sve što je na nebesima i na Zemlji, a da nas je stvorio bez svrhe ili ostavio bez odgovora na najvažnija pitanja koja nas muče, poput: Zašto smo ovdje? Šta dolazi nakon smrti? Koja je svrha našeg postojanja?

Je li razumno da nema kazne za nepravedne i nagrade za one koji čine dobro?

Uzvišeni Allah kaže: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (El-Mu'minun, 115)

Allah je poslao poslanike da bismo saznali svrhu našeg postojanja, da nas uputi kako da Ga obožavamo i kako da Mu se približimo, da nam otkrije šta želi od nas i kako da zadobijemo Njegovo zadovoljstvo, te nas je obavijestio o stanjima nakon smrti.

Allah je poslao poslanike kako bi nam saopštili da je On jedini dostojan obožavanja, da bismo znali kako da Ga obožavamo, kako bi nam prenijeli Njegove zapovijedi i zabrane i kako bi nas naučili plemenitim vrijednostima koje, ako ih prihvatimo, čine naš život blagoslovljenim i ispunjenim blagodatima.

Allah je poslao mnoge poslanike, poput Nuha, Ibrahima, Musaa i Isaa, te ih je podržao čudesima i znacima koji svjedoče njihovoj istinitosti i o tome da su poslani od Njega, neka je uzvišen. Posljednji od njih bio je Muhammed, neka je Allahov blagoslov i mir na njega.

Poslanici su nam jasno obznanili da je ovaj život ispit i da će pravi život biti tek nakon smrti.

Također, obznanili su da postoji Džennet, pripremljen za vjernike koji su samo Allaha obožavali i vjerovali u sve poslanike, a postoji i Džehennem, kojeg je Allah pripremio za nevjernike koji su se klanjali drugim bogovima pored Allaha ili nisu vjerovali u nekog od Allahovih poslanika.

Uzvišeni Allah je rekao: "O sinovi Ademovi, kad vam između vas budu dolazili poslanici koji vam kazuju ajete Moje – onda za one koji budu bogobojazni i dobra djela činili nema straha niti će za bilo čim tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze i ajete Naše budu iz oholosti poricali bit će stanovnici Vatre; u njoj će vječno ostati." (El-A'raf, 35–36)

Uzvišeni Allah je rekao: "O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spušta vodu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate. A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite. Pa ako to ne učinite, a sigurno nećete učiniti, onda se čuvajte vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje; pripremljena je ona za nevjernike. A obraduj one koji vjeruju i dobra djela čine da njima pripadaju džennetske bašče kroz koje rijeke teku! Kad god budu opskrbljeni kakvim plodom, reći će: 'Ovim smo i prije bili opskrbljeni!' A bit će im davani samo njima slični! U njima će oni supruge čiste imati i oni će u njima vječno boraviti." (El-Bekare, 21–25)

Zašto je bilo više poslanika?

Allah je poslao Svoje poslanike svim narodima, tako da nijedan narod nije ostao bez poslanika koji ih je pozivao da obožavaju svog Gospodara i prenosio im Njegove zapovijedi i zabrane. Krajnji cilj njihovog poziva je bio da ljudi obožavaju Allaha Jedinog i Svemogućeg. Kad god bi neki narod počeo napuštati ili iskrivljavati vjerovanje u Njegovu jednoću koje im je dostavio njihov poslanik, Allah bi poslao drugog poslanika da ispravi put i vrati ljude na pravi put, put vjere u Jednog Allaha i poslušnost Njemu.

Allah je završio niz poslanika Muhammedom, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, koji je donio savršenu vjeru i trajni zakon koji će važiti za sve ljude do Sudnjeg dana. Taj zakon je savršen i nadilazi sve prethodne zakone. Uzvišeni Allah garantuje njegovu trajnost i opstanak sve do Sudnjeg dana.

Osoba ne može biti vjernik sve dok ne povjeruje u sve poslanike

Allah je Taj Koji je poslao poslanike i naredio stvorenjima da im se pokoravaju. Ko god ne povjeruje u samo jednu poslanicu, zaista je uznevjerovao u sve njih. Nema većeg grijeha od toga da čovjek odbaci Allahovu Objavu. Stoga je vjera u sve poslanike uslov za ulazak u Džennet.

Zato, dužnost svakog čovjeka u ovom vremenu jeste da vjeruje u Allaha i u sve Njegove poslanike, te da vjeruje u Dan posljednji. To se može postići jedino vjerovanjem i slijeđenjem posljednjeg poslanika, Muhameda, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, podržanog trajnim čudom, Plemenitim Kur'anom. Uzvišeni Allah je obećao da će ga čuvati sve dok je svijeta i vijeka.

U Časnom Kur'anu, Uzvišeni Allah spominje da onaj ko odbije vjerovati u bilo kojeg od Njegovih poslanika, on je nevjernik u Allaha i poricatelj Njegove Objave. Uzvišeni Allah je rekao: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku, te govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele između to dvoje iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili ponižavajuću patnju." (En-Nisa', 150–151)

Zato mi muslimani vjerujemo u Allaha i u Sudnji dan, kako je Allah naredio, i vjerujemo u sve poslanike i prethodne Knjige. Uzvišeni Allah kaže: "Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: 'Mi među poslanicima Njegovim ne pravimo razliku!' I govore: 'Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, a kod Tebe je konačno odredište!'" (El-Bekara, 285)

Šta je to Plemeniti Kur'an?

Plemeniti Kur'an je govor Uzvišenog Allaha i Njegova objava koju je spustio posljednjem poslaniku, Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, i on je najveće čudo koje dokazuje istinitost njegovog poslanstva. Plemeniti Kur'an je istina u svojim propisima i istina u svojim kazivanjima.

Uzvišeni Allah je dao izazov poricateljima da načine jednu suru poput kur'anske, ali nisu bili u stanju to učiniti; i to upravo zbog veličanstvenosti sadržaja Kur'ana koji obuhvata sve aspekte ljudskog života na ovom svijetu i Ahiretu. Kur'an sadrži sve istinite vjerske činjenice u koje se mora vjerovati.

Također, on obuhvata zapovijedi i zabrane koje čovjek treba slijediti kada je u pitanju odnos između njega i Gospodara, ili u pitanjima koja se tiču samog njega, ili kada je riječ o relacijama između njega i svih drugih stvorenja. Sve je to precizno i jasno iskazano i pojašnjeno.

Također, sadrži mnogo racionalnih dokaza i znanstvenih činjenica koje ukazuju na to da ovaj tekst ne može biti djelo ljudi, već je to govor Gospodara ljudi, neka je On uzvišen.

Šta je to islam?

Islam je predanost Uzvišenom Allahu, na način da Mu se prizna Njegova jednoća, da Mu se pokori i sprovodi Njegov vjerozakon sa zadovoljstvom i potpunim prihvatanjem, te da se iskaže nevjerovanje u sve što se obožava mimo Allaha.

Allah je poslao poslanike sa jednom porukom, a to je: poziv na obožavanje Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i nevjerovanje u sve što se obožava mimo Njega.

Islam je vjera svih poslanika, jer je njihov poziv bio isti, iako su im zakoni bili različiti. Muslimani su danas jedini ljudi koji se pridržavaju istinske vjere koju su svi poslanici donijeli, a poruka islama u ovom vremenu je istinita i posljednja je poruka od Stvoritelja ljudima.

Dakle, Gospodar Koji je poslao Ibrahima, Musaa i Isaa, neka je mir s njima, isti je Onaj Koji je poslao posljednjeg poslanika, Muhammeda, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. Islamski zakon (Šerijat) došao je da dokine prethodne zakone.

Sve religije koje ljudi danas praktikuju – osim islama – proizvod su ljudi ili su bile božanske, ali su ih ljudi naknadno iskrivili, tako da su postale mješavina mitoloških praznovjerja i ljudskih nagađanja.

Vjera muslimana je jasna vjera koja se ne mijenja. Također, njihovi ibadeti kojima obožavaju Allaha su jedinstveni: svi oni obavljaju pet dnevnih namaza, daju zekat i poste mjesec ramazan. Pogledaj i njihov ustav, a to je Časni Kur'an, sveta knjiga koja je ista u svim zemljama. Uzvišeni je u tom kontekstu rekao: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. A ko god bude primoran, kada hara glad, bez namjere da učini grijeh, pa Allah je, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi." (El-Maide, 3)

I kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu: "Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku između njih ne pravimo, i mi smo Njemu predani.' A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima." (Ali Imran, 84–85)

Islam je sveobuhvatan način života koji je u skladu sa ljudskom neiskvarenom prirodom i sa zdravim razumom i koji je prihvaćen od strane zdravih duša. To je Božiji zakon postavljen od strane Velikog Stvoritelja za Njegova stvorenja. On je vjera dobra i sreće za sve ljude na ovome i na onome svijetu. Ne razlikuje između rasa ili boja; ljudi su jednaki u njemu. Niko nije privilegiran u islamu, osim po svojim dobrim djelima.

Uzvišeni Allah je rekao: "Onom ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi." (En-Nahl, 97)

Islam je put sreće

Islam je vjera svih poslanika i to je Allahova vjera za sve ljude, nije namijenjena samo za Arape.

Islam je put prave sreće na ovom svijetu i vječnog blagostanja na onom svijetu.

Islam je jedina vjera koja zadovoljava potrebe duše i tijela, te koja rješava sve ljudske probleme. Uzvišeni je kazao: “'Izlazite iz njega svi', reče On, 'jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.'” (Taha, 123–124)

Koje su koristi za muslimana na ovom i na onom svijetu?

Islam nosi sa sobom velike koristi, među kojima su:

– Uspjeh i čast na ovom svijetu je biti Allahu pokoran rob. U suprotnom, čovjek će biti rob strasti, šejtana i prohtjeva.

– Pobjeda na Ahiretu, tako što će Allah oprostiti čovjeku, biti zadovoljan njime, uvesti ga u Džennet i osigurati mu trajno blagostanje, te ga spasiti kazne Džehennema.

– Vjernik će na Sudnjem danu biti sa vjerovjesnicima, najiskrenijim Allahovim robovima, sa šehidima i dobrim ljudima. Kakvo li je to predivno društvo! A onaj koji ne vjeruje, bit će sa tiranima, zlim ljudima, zločincima i onima koji čine nered.

– Oni koje Allah uvede u Džennet živjet će u vječnom blagostanju, bez smrti, bolesti, bola, starenja ili tuge. Bit će im ispunjene sve želje. A oni koji uđu u Vatru bit će u vječnoj i neprekidnoj patnji.

– U Džennetu postoje užici koje oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti ih je ljudska mašta ikada zamislila. Jedan od dokaza za to je Allahov govor: "Onom ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi." (En-Nahl, 97)

Također, Uzvišeni je rekao: "I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju." (Es-Sedžda, 17)

Šta gubi nemusliman?

Čovjek će izgubiti najveće znanje i spoznaju, a to je poznavanje Allaha. Uz to, izgubit će vjeru u Njega koja mu pruža sigurnost i mir na ovom i trajnu sreću na budućem svijetu.

Čovjek će izgubiti vjerovanje u najveću Knjigu koju je Allah objavio ljudima i njeno slijeđenje.

Čovjek će izgubiti vjeru u veličanstvene poslanike, kao i privilegiju druženja s njima u Džennetu. Bit će u društvu šejtana, zločinaca i idolopoklonika u Vatri, a koliko je to loš dom i društvo!

Uzvišeni Allah je rekao: “Reci: 'Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!' Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage – time Allah straši robove Svoje. 'O robovi Moji, bojte se Mene!'” (Ez-Zumer, 15–16)

Ko želi spasenje na Ahiretu, neka bude musliman, pokoran Allahu i neka slijedi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Jedna od istina na kojoj su se složili svi poslanici i vjerovjesnici, neka je mir s njima, jeste da će se na Ahiretu spasiti samo muslimani koji vjeruju u Allaha Uzvišenog, i koji Njemu nisu pridružili ništa u obožavanju, i koji vjeruju u sve poslanike i vjerovjesnike. Svi oni koji slijede poslanike, vjerujući u njih istinski, ući će u Džennet i bit će spašeni od Vatre.

Dakle, oni koji su živjeli u vrijeme poslanika Musaa, vjerovali u njega i slijedili njegove nauke, bili su muslimani i vjerni ljudi. Međutim, nakon što je Allah poslao Isaa, obaveza je bila na sljedbenicima Musaa da povjeruju u Isaa i da njega slijede.

Oni koji su povjerovali u Isaa, bili su muslimani i dobri vjernici. A oni koji su odbili vjerovati u Isaa i rekli: "Ostat ćemo na vjeri Musaa", oni nisu vjernici jer su odbili vjerovati u vjerovjesnika koga je Allah poslao.

Nakon što je Allah poslao posljednjeg poslanika, Muhammeda, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, obaveza je svih da vjeruju u njega. Gospodar je Taj Koji je poslao Musaa i Isaa, i On je poslao posljednjeg poslanika, Muhammeda. Ko ne vjeruje u poslanstvo Muhammeda, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, i kaže: "Slijedit ću Musaa ili Isaa", taj nije vjernik.

Nije dovoljno da osoba kaže da poštuje muslimane, niti je dovoljno da daje milostinju i pomaže siromašnima kako bi bio spašen na Ahiretu. Naprotiv, mora biti vjernik u Allaha, Njegove Knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, kako bi Allah prihvatio to od njega. Nema većeg grijeha od širka i nevjerovanja u Allaha, odbacivanja Objave koju je Allah objavio ili odbijanja vjerovjesništva Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, neka su Allahov blagoslov i mir na njega.

Židovi, kršćani i drugi koji su čuli za poslanstvo Muhammeda, Allahovog poslanika, a koji su odbili povjerovati u njega i ući u islam, bit će u Džehennemu, gdje će vječno ostati. Ovo je sud kojeg je odredio Allah, a ne čovjek. Uzvišeni je kazao u Kur'anu: "Oni sljedbenici Knjige koji ne vjeruju i višebošci, bit će, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja." (El-Bejjine, 6)

S obzirom da je posljednja poruka od Allaha spuštena čovječanstvu, obaveza je svakome ko čuje za islam i za posljednju poruku poslanika Muhammeda, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, da u nju vjeruje, da slijedi njegov zakon i da ga posluša u onome što naređuje i zabranjuje. Stoga, onaj koji čuje za ovu poruku i odbije je, Allah neće od njega ništa prihvatiti, i patit će na Ahiretu.

Jedan od dokaza koji upućuje na ovo jeste ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima." (Ali Imran, 85)

Također, Uzvišeni je rekao: "Reci: 'O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!' Pa, ako se oni okrenu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'" (Ali Imran, 64)

Šta je to što musliman mora znati?

Musliman je obavezan vjerovati u ovih šest stubova:

1. Vjerovanje u Allaha, Uzvišenog; vjerovanje da je On Stvoritelj, Opskrbitelj, Upravitelj i Vlasnik svega, da Njemu nema sličnog, da nema ni suprugu niti dijete, da je On jedini dostojan obožavanja, te da se ne obožava niko pored Njega i da je obožavanje bilo koga mimo Njega ništavno.

2. Vjerovanje u meleke kao Božije robove koje je On stvorio od svjetlosti i učinio da neki od njih donose Objavu vjerovjesnicima.

3. Vjerovanje u sve Knjige koje je Allah objavio Svojim vjerovjesnicima (poput Tevrata i Indžila prije njihove izmjene) i vjerovanje da je Kur'an posljednja od njih.

4. Vjerovanje u sve poslanike, kao što su Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i posljednji od njih Muhammed. Svi oni su bili ljudi, potpomognuti Objavom i darovani znakovima i čudima koja potvrđuju njihovu istinitost.

5. Vjerovanje u Sudnji dan. Tada će Allah oživjeti sva stvorenja, i prva i posljednja, te će im presuditi. Vjernici će ući u Džennet, a nevjernici u Džehennem.

6. Vjerovanje u odredbu: vjerovanje da Allah zna sve što je bilo u prošlosti i što će biti u budućnosti, da je sve to zapisao, te da je sve On htio da se desi i da je sve stvorio.

I da obožava Allaha putem onoga što je propisao: namaz, zekat, post, te hadždž ako je u mogućnosti. Potom mora naučiti svoju vjeru, koja će biti izvor njegove sreće na dunjaluku i spasa na ahiretu.