Sažetak biografije poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
Priredio Uvod U ime Allaha, sva hvala pripada Allahu i neka su salavati i selami na posljednjeg vjerovjesnika. A zatim: Ovo je sažeta biografija prvaka vjerovjesnika i poslanika, Pečata vjerovjesnika i prvaka svih Ademovih potomaka. On jeﷺ savršeni uzor i najljepši primjer, velikan kojem svijet nije posvjedočio ravnog. Njegov karakter bio je Kur'an. Naime, kada je majka vjernika Aiša, radijallahu anha, upitana o karakternim osobinama Allahovog Poslanika ﷺ rekla je: "Zar ne čitaš Kur'an?" Rekao sam: "Svakako." Rekla je: "Zaista je karakter Allahovog Vjerovjesnika ﷺ bio Kur'an." Bilježi ga…
These files are generated automatically from the book's text; their layout may differ from the printed edition.
Sažetak biografije poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
Priredio
Naučni odbor Udruženja za podršku islamskom sadržaju na svjetskim jezicima
Uvod
U ime Allaha, sva hvala pripada Allahu i neka su salavati i selami na posljednjeg vjerovjesnika. A zatim:
Ovo je sažeta biografija prvaka vjerovjesnika i poslanika, Pečata vjerovjesnika i prvaka svih Ademovih potomaka. On jeﷺ savršeni uzor i najljepši primjer, velikan kojem svijet nije posvjedočio ravnog. Njegov karakter bio je Kur'an. Naime, kada je majka vjernika Aiša, radijallahu anha, upitana o karakternim osobinama Allahovog Poslanika ﷺ rekla je: "Zar ne čitaš Kur'an?" Rekao sam: "Svakako." Rekla je: "Zaista je karakter Allahovog Vjerovjesnika ﷺ bio Kur'an." Bilježi ga Muslim. Kaže Uzvišeni: "I ti si, zaista, najljepše ćudi." (El-Kalem, 4.)
Njegov plemeniti životopis čitamo kako bismo iz njega crpili pouku i ibret, jer on je naš predvodnik na kojeg se ugledamo u vjerovanju, djelima i riječima, postupajući prema riječima Uzvišenog Allaha: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nada u Allaha i sprema za Posljednji dan, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21.)
Ovaj Poslanikov životopis napisan je jednostavnim stilom koji odgovara odraslima, a pogodan je i za podučavanje djece. Korišten je narativni stil koji objedinjuje događaje iz Poslanikovog života uz navođenje njihovih pouka. Sadržaj je izložen u vidu sistematski raspoređenih lekcija kako bi bio lakši za razumijevanje i usvajanje.
U njemu smo se fokusirali na osnove životopisa i njegove najvažnije događaje, bez zalaženja u detalje, a on obuhvata period od rođenja Allahovog Poslanika pa sve do njegove smrti.
Molimo Uzvišenog Allaha da ovo djelo učini korisnim, da ga od nas primi, te da oprosti i nama i vama.
Prva lekcija: Ciljevi Božijih objava
Sve božanske poruke imaju zajedničke velike ciljeve, koji se mogu sažeti u sljedećem:
1. Pozivanje stvorenja na obožavanje samo Allaha. Uzvišeni kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!'" (El-Enbija', 25.)
2. Izvođenje ljudi iz tmina nevjerstva i širka na svjetlo monoteizma (tevhida). Uzvišeni Allah kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su taguti, odvode ih sa svjetla u tmine! To su stanovnici Vatre i u njoj će vječno ostati." (El-Bekare, 257.) Kaže Uzvišeni: "Njome Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, dozvolom Svojom, iz tmina na svjetlo i na Pravi put ih upućuje." (El-Maide, 16.)
3. Da stvorenja ne uzimaju jedni druge za gospodare pored Allaha. Uzvišeni kaže: "Reci: 'O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo oko zajedničke riječi: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!' Pa, ako se oni okrenu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'" (Ali Imran, 64.) Kaže Uzvišeni: "On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate. Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!" (Ali 'Imran, 80.)
4. Nevjerovanje u taguta (lažna božanstva). Uzvišeni kaže: "Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna." (El-Bekare, 256.) Prema tome, musliman mora vjerovati da se sve što se obožava mimo Allaha, zapravo, obožava bespravno.
5. Odricanje od širka i njegovih sljedbenika. Uzvišeni kaže: "Imali ste dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi obožavate pored Allaha, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!'" (El-Mumtehane, 4.)
Svi vjerovjesnici, neka je Allahov mir na njih, pozivali su svoje narode u ove velike principe.
6. Da vjera u cijelosti pripada Allahu. O tome Uzvišeni Allah kaže: "I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok sva vjera ne bude samo Allahova. Ako se oni okane – pa zaista Allah dobro vidi šta oni rade." (El-Enfal, 39.) Kaže Uzvišeni: "On je poslao Poslanika Svog s Uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!" (El-Feth, 28.) Pa svi ljudi trebaju primiti islam (radi vječnog spasa i savršene sreće). Uzvišeni kaže: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima." (Ali 'Imran, 85.)
7. Postupanje po Allahovom šerijatu u svim životnim pitanjima, vjerskim i dunjalučkim, i da ljudi ne slijede nijedan drugi zakon mimo Allahovog zakona. Uzvišeni Allah kaže: "Zar oni da imaju ortake koji im propisuju od vjere ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi odluke, njima bi već bilo presuđeno. A nepravednima, doista, pripada patnja bolna." (Eš-Šura, 21.)
Druga lekcija: Uvod u životopis Poslanika ﷺ
Prvo: Definicija Poslanikove sire
To je nauka koja obuhvata sve što nam je preneseno o životopisu Poslanika ﷺ njegovom sunnetu, fizičkim i moralnim osobinama, te bitkama i vojnim pohodima, od rođenja pa sve do preseljenja na Ahiret.
Drugo: Plodovi proučavanja sire i njena važnost
1. Ostvarenje drugog dijela šehadeta: Muhammedun resulullah. Poznavanje životopisa Poslanika ﷺ uvid u njegova stanja i slijeđenje njegovog puta povećavaju iman i povećavaju stepen čovjekovog svjedočenja da je Muhammed Allahov poslanik.
2. Uzor i primjer: kako bi Poslanik ﷺ bio putokaz kojim se vodimo i primjer na koji se ugledamo u svim sferama našeg života. Kaže Uzvišeni: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21.)
3. Bolje razumijevanje Časnog Kur'ana: životopis Allahovog Poslanika ﷺ je ustvari praktična primjena ajeta Veličanstvene Knjige, s obzirom na to da je njegova ćud bila praktični Kur'an, te se njime spoznaju kontekst objavljivanja i ciljevi Objave.
4. Razumijevanje Poslanikovog sunneta: kroz njegove postupke i djela postaju nam jasna značenja njegovih hadisa i njihova praktična primjena.
5. Usađivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, alejhisselam: ljubav se rađa iz spoznaje, a ne postoji način da se spoznaju njegova vrijednost i veličina njegovog položaja osim upoznavanjem s detaljima njegovog života i njegovih žrtvovanja.
6. Uzimanje pouka i poruka: jer je on uzor u strpljivosti prilikom iskušenja, zahvalnosti na blagodatima i postojanosti u svakom stanju.
7. Postizanje sreće na oba svijeta: nema uspjeha na ovome niti spasa na onome svijetu osim slijeđenjem njegovog puta i uzimanjem Poslanikove upute za uzor.
Treće: Praksa selefa u izučavanju sire
Ispravni prethodnici su spoznali vrijednost ovog znanja, pa su o njemu vodili brigu kao što su vodili brigu o Kur'anu Časnom.
Zejnul-Abidin Alija bin Husejn bin Alija, radijallahu anhum, rekao je: "Podučavani smo bitkama i vojnim pohodima Allahovog Poslanika ﷺ kao što smo podučavani surama iz Kur'ana."
Rekao je Ismail b. Muhammed b. Sa'd b. Ebi Vekkas, neka je Allah zadovoljan njima: "Moj otac nas je podučavao bitkama Allahovog Poslanika ﷺ govoreći: 'O sinovi moji, ovo su slavna djela vaših predaka, pa nemojte zanemariti spomen na njih.'" (Vidjeti: "El-Džami' li ahlakir-ravi ve adabis-sami'", Hatib el-Baghdadi, 2/287-288)
Treća lekcija: Časno porijeklo Poslanika ﷺ
Prvo: Njegovo porijeklo s očeve strane
On je milost koja vodi Pravom putu i darovana blagodat: Ebul-Kasim Muhammed sin Abdullaha, sin Abdul-Muttaliba, sin Hašima, sin Abdu Menafa, sin Kusajja, sin Kilaba, sin Murre, sin Ka'ba, sin Lu'ejja, sin Galiba, sin Fihra, sin Malika, sin Nadra, sin Kinane, sin Huzejme, sin Mudrike, sin Iljasa, sin Mudara, sin Nizara, sin Me'adda, sin Adnana.
Ovo plemenito porijeklo seže do Allahovog vjerovjesnika Ismaila, sina Ibrahima, alejhimas-salatu ves-selam.
Drugo: Njegovo porijeklo s majčine strane
Ona je Amina, kćerka Vehba, ibn Abdu Menafa, ibn Zuhre, ibn Kilaba ibn Murre, a loza njegove majke ﷺ spaja se sa lozom njegovog oca kod djeda Kilaba ibn Murre, što ukazuje na to da je njegovo porijeklo iz najplemenitijih i najčišćih kurejšijskih kuća sa obje strane.
Poruke:
1. Njegovo porijeklo ﷺ veže se za oca vjerovjesnika Ibrahima, alejhis-selam, što potvrđuje kontinuitet vjerovjesništva u ovom blagoslovljenom stablu.
2. Njegovo ﷺ porijeklo je najčasnije porijeklo uopće, najčistijeg je i najplemenitije roda, a Allah ga je odabrao iz najboljih plemena i najčasnijih porodica. Od toga su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Doista je Allah odabrao Kinanu od potomaka Ismailovih, i odabrao Kurejš od Kinane, i odabrao od Kurejša Benu Hašim, i odabrao mene od Benu Hašima." Bilježi ga Muslim.
Treća lekcija: Njegovo rođenje ﷺ i odrastanje
Smrt njegovog oca Njegov otac je umro dok je Muhammed ﷺ bio još u stomaku svoje majke.
Njegovo rođenje Vjerovjesnik ﷺ rođen je u Meki u Godini slona, u ponedjeljak. Postoji razilaženje u određivanju datuma ovog dana i njegovog mjeseca, a stavovi po tom pitanju su: - da je rođen drugog dana rebiul-evvela, - da je rođen trećeg, - da je rođen devetog, - da je rođen desetog, - da je rođen dvanaestog. - da je rođen u saferu, - da je rođen u rebiul-ahiru.
Njegove dojilje Poslije majke, prva ga je dojila Suvejba, ropkinja njegovog amidže Ebu Leheba, a zatim Halima es-Sa'dijja. O njemu je brigu vodila i Ummu Ejmen, Bereka el-Habešijja, oslobođena ropkinja njegovog oca.
Cijepanja prsa Ovaj događaj desio se u pustinji plemena Benu Sa'da kada je on ﷺ imao blizu četiri godine. Dok se igrao sa dječacima, došao mu je Džibril, alejhi selam, otvorio mu prsa, izvadio iz njih ugrušak i rekao: "Ovo je šejtanov udio u tebi", a zatim mu je oprao srce u zlatnoj posudi zemzem-vodom. Bilježi ga Muslim.
Smrt majke i djeda Majka mu je umrla kada je imao šest godina, nakon čega je brigu o njemu preuzeo djed Abdul-Muttalib. Kada mu je djed umro dvije godine kasnije, odnosno kada je imao osam godina, starateljstvo nad njim preuzeo je njegov amidža Ebu Talib.
Poruke:
1. Poslanik ﷺ rođen je kao siroče, a majka mu je umrla kada je bio mali. U tome je utjeha za onoga ko je izgubio oca ili majku u djetinjstvu, a pogotovo za onoga ko ih je izgubio u odrasloj dobi.
2. Allahova posebna pažnja prema Njegovom Vjerovjesniku od djetinjstva, a o tome Uzvišeni kaže: "Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočište dade." (Ed-Duha, 6.) Odnosno, bio si bez majke i oca nakon što su umrli, a ti se nisi mogao sam o sebi brinuti, pa ti je Allah pružio utočište i sačuvao te. Prvo ti je dao djeda Abdul-Muttaliba, a zatim, nakon djedove smrti, brigu o tebi preuzeo je tvoj amidža Ebu Talib.
3. Moramo znati da je Allah istinski Čuvar i Skrbnik roba. Tako je i ovaj Vjerovjesnik ﷺ odrastao kao siroče, a Allah mu je odredio onoga ko će o njemu brinuti. Zatim ga je poslao ljudima, učinio ga najboljim od svih Ademovih potomaka i uzorom svjetovima.
4. Taharet srca Vjerovjesnika ﷺ i njegova sačuvanost od šejtanskih došaptavanja od ranog djetinjstva. Uzvišeni Allah pripremio ga je za vjerovjesništvo tako što je njegovo srce očistio i tjelesno i duhovno.
5. Nije vjerodostojno preneseno od Poslanika ﷺ niti od njegovih ashaba, radijallahu anhum, izuzimanje noći njegovog rođenja, a niti tog dana, obilježavanjem ili određenim ibadetom. Stoga je svako dobro u slijeđenju njihove upute i ostavljanju onoga što oni nisu činili.
Četvrta lekcija: Život Vjerovjesnika ﷺ prije poslanstva To je period koji je prethodio dolasku Objave, a tokom kojeg on još nije bio odlikovan vjerovjesništvom niti poslanstvom.
Allahova zaštita Njegovog Vjerovjesnika Vjerovjesnik ﷺ odrastao je daleko od džahilijetskih običaja i njihovog idolopoklonstva. Nikada nije učinio sedždu kipu, nije pio alkohol, niti je ikada počinio bestidno djelo. Bio je najljepšeg karaktera među ljudima i najistinoljubivijeg govora, tako da je bio poznat kao "Istinoljubivi i Povjerljivi". Redovno je održavao rodbinske veze, ukazivao čast gostu i pomagao siromašnima.
Prvo putovanje u Šam Otputovao je u Šam sa amidžom Ebu Talibom kada je imao dvanaest godina.
Rat El-Fidžar Učestvovao je u njemu u dvadesetoj godini života, a vodio se između Kurejšija i Kinane protiv plemena Kajs 'Ajlan. Uloga Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u njemu je bila da "priprema strijele" svojim amidžama, odnosno, dodavao im je strijele kako bi ih oni odapinjali.
Hilful-fudul Prisustvovao je ovom savezu u kojem su se mekanska plemena obavezala na pomaganje svakome kome je učinjena nepravda, sve dok mu se ne vrati njegovo pravo.
Rad i opskrba Čuvao je ovce stanovnicima Meke uz naknadu, a zatim je po drugi put putovao u Šam s ciljem da trguje sa imetkom koji je Hatidža, radijallahu anha, poslala po njemu.
Njegova ženidba Kada je Hatidža, neka je Allah zadovoljan njome, vidjela njegovu povjerljivost i bereket koji je pratio njegovu trgovinu, poželjela je da se uda za njega, te ju je oženio kada mu je bilo dvadeset i pet godina.
Njegovo osamljivanje i ibadet Volio je osamljivanje, te bi odlazio u pećinu Hira kako bi činio određeni vid obožavanja Allaha. Prije toga bi sa sobom ponio hrane i pića, a zatim bi tamo boravio više noći, sve dok mu nije stigla Objava.
Obnova Ka'be Kada je Muhammed imao trideset pet godina, Kurejšije su obnovile Ka'bu. Tom prilikom oni su imali podijeljena mišljenja o tome ko će postaviti Crni kamen na predviđeno mjesto, tako da su se umalo sukobili, pa su se dogovorili da im presudi prvi koji uđe među njih. To je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su ga ugledali, rekli su: "Ovo je El-Emin, zadovoljni smo njime." Tada je on stavio kamen u jedan veo od tkanine, te je naredio poglavarima plemena da uzmu za krajeve tkanine, a zatim ga je lično podigao svojom plemenitom rukom i postavio ga na predviđeno mjesto.
Poruke:
1. Allah je sačuvao Svoga Vjerovjesnika ﷺ od širka i grijeha prije poslanstva, a to spada u predznake vjerovjesništva i njegove dokaze.
2. Bio je poznat ﷺ kao istinoljubiv i povjerljiv, a ove osobine bile su najjači dokaz njegove istinitosti, jer onaj ko se kloni laži prema ljudima, ne može lagati na Allaha.
3. Vrijednost iskrenosti i emaneta, a to su najveće osobine vjernika kojima čovjek stiče povjerenje i ljubav ljudi.
4. Poslanik ﷺ težio je halal opskrbi i radu vlastitim rukama, pa je čuvao ovce i trgovao imetkom, a to nas podučava zalaganju i poduzimanju uzroka.
5. Poniznost, budući da se Allahov Poslanik ﷺ nakon što je postao poslanik, nije stidio spomenuti da je čuvao ovce. Time nas je želio podučiti da je rad čast, pa je rekao, ﷺ: "Nema nijednog vjerovjesnika kojeg je Allah poslao, a da nije čuvao ovce." Hadis bilježi Buhari.
6. Zrelost razuma, koja se jasno ogleda u njegovom stavu prilikom postavljanja Crnog kamena. Taj postupak pokazao je izvanrednu oštroumnost i mudrost u sprečavanju prolijevanja krvi i udovoljavanju svima, što je bilo mišljenje koje je promaklo najvećim prvacima kurejšijskih plemena.
Peta lekcija: Početak Objave i njeno spuštanje Vjerovjesniku ﷺ
Početak Objave Prvi znaci Objave i poslanstva otpočeli su kada je Vjerovjesnik ﷺ napunio četrdeset godina života.
Istiniti snovi Objava je najprije otpočela istinitim snovima. Sve što bi Poslanik ﷺ u snu vidio, to bi mu se na javi poput jasne zore ostvarilo.
U pećini Hira Dok se Poslanik ﷺ osamljivao radi ibadeta u pećini Hira, došao mu je melek Džibril sa Objavom od Uzvišenog Allaha.
Rekao mu je: "Uči!", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ja ne znam učiti." To se ponovilo tri puta, a treći put mu je Džibril proučio početak sure El-Alek: "Čitaj s imenom Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru. Koji čovjeka poučava onome što ne zna." (El-Alek, 1-5.) Ovo su bili prvi objavljeni kur'anski ajeti.
Podrška Hatidže, radijallahu anha, Vjerovjesniku ﷺ Vjerovjesnik ﷺ vratio se svojoj supruzi Hatidži drhteći zbog težine onoga što je doživio. Ispričao joj je šta mu se desilo, a ona ga je ohrabrila rekavši: "Nikako, tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti! Ti, zaista, održavaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš nemoćnima, udjeljuješ siromašnima, ugošćavaš gosta i pomažeš ljudima u nevolji."
Prekid Objave i njen nastavak Objava je prekinuta na kratak period, a zatim je nakon toga stigla s početkom sure El-Muddessir: "O ti pokriveni! Ustani i upozoravaj, i Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni!" (El-Muddessir, 1-5.)
Poruke:
1. Četrdeseta godina života: Allah je odabrao ovu životnu dob za spuštanje Objave jer ona predstavlja potpunost razuma i snagu razumijevanja, kao što Uzvišeni kaže: "...A kad dospije u muževno doba i dostigne četrdeset godina..." (El-Ahkaf, 15.)
2. Poslanik ﷺ boravio je među svojim narodom četrdeset godina prije poslanstva, a njegov plemeniti život među njima bio je najveći dokaz istinitosti njegovog poslanstva i misije.
3. Allah je pripremao Svoga Vjerovjesnika za veliku zadaću nošenja Objave istinitim snovima i omilio mu osamljivanje.
4. Važnost toga da musliman izdvoji vrijeme u kojem će se osamiti sa svojim Gospodarom radi spominjanja Allaha i promišljanja o Njegovom veličanstvenom carstvu.
5. Utjecaj čestite supruge: jasno se očituje u postupku Hatidže, radijallahu anha, i njenom tješenju supruga, te ona predstavlja uzor u pružanju podrške i oslonca u trenucima nedaća.
6. Hatidžino navođenje Poslanikovog ﷺ ahlaka kao dokaza da će ga Allah sačuvati, jer je plemeniti karakter uzrok spasa od zla.
7. Prvo što je naređeno Poslaniku u suri El-Muddessir jeste pozivanje u monoteizam i upozoravanje na širk, jer je monoteizam temelj vjere i najvažnija dužnost.
Imam et-Taberi u svom tefsiru o ovom ajetu kaže: "A Njegove riječi: 'Ustani i opominji', Uzvišeni Allah veli Svome vjerovjesniku, Muhammedu ﷺ: 'Ustani iz svoga sna i opomeni Allahovom kaznom svoj narod, one koji su Allahu druge pripisivali u ibadetu.'"
Šesta lekcija: Misija pozivanja Poslanika ﷺ u Meki
Misija u tajnosti Misija je u Mekki započela u tajnosti i trajala oko tri godine, pa su prvi koji su primili islam bili: od žena njegova supruga Hatidža bint Huvejlid, od muškaraca Ebu Bekr Es-Siddik, od djece Alija ibn Ebi Talib, od oslobođenih robova Zejd b. Harise, a od robova Bilal el-Habeši, Allah bio zadovoljan svima njima.
Na poziv Ebu Bekra povjerovala je odabrana skupina ashaba, među kojima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Sa'd ibn Ebi Vekkas, Seid ibn Zejd i Ebu Ubejde ibn el-Džerrah.
Darul-erkam Prvi muslimani su se okupljali sa Allahovim Poslanikom ﷺ u kući Erkama ibn Ebi Erkama kako bi učili propise svoje vjere i obožavali Allaha, daleko od očiju mušrika.
Javno pozivanje u vjeru Allah je naredio Svome Vjerovjesniku da javno obznani istinu, pa Uzvišeni kaže: "Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani." (El-Hidžr, 94.) Zatim mu je Uzvišeni naredio da pozove svoju porodicu i rodbinu, pa kaže: "I opominji rodbinu svoju najbližu." (Eš-Šu'ara, 214.) Tako se Vjerovjesnik ﷺ obratio ljudima, pozivajući ih da vjeruju i obožavaju samo jednog Allaha. One koji povjeruju obradovao je Džennetom, a one koji ne povjeruju upozorio je na Vatru.
Uznemiravanje mnogobožaca i prva hidžra Nakon što su muslimani javno ispoljili svoju vjeru, mnogobošci su pojačali njihovo uznemiravanje ismijavanjem i mučenjem, te je Poslanik ﷺ dozvolio ashabima da se presele u Abesiniju kako bi sačuvali svoju vjeru.
Allahova zaštita Njegovog Poslanika Mnogobošci su htjeli ubiti Poslanika ﷺ ali ga je Uzvišeni Allah zaštitio preko njegovog amidže Ebu Taliba, jer je branio Poslanika ﷺ uprkos tome što je ostao u vjeri svoga naroda.
Primanje islama Hamze i Omera Snaga muslimana je ojačala primanjem islama Vjerovjesnikovog ﷺ amidže Hamze ibn Abdulmuttaliba i Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhuma. Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: "Neprestano smo bili snažni otkako je Omer primio islam."
Bojkot i opsada Kurejšije su postigle dogovor o bojkotu Benu Hašima i Benul-Muttaliba, da im ništa ne prodaju niti od njih kupuju, te da s njima ne sklapaju brakove niti se druže. Ova surova opsada u Ebu Talibovom tjesnacu trajala je tri godine, sve dok nekolicina razboritih Kurejšija nije ustala poništiti ovu nepravednu povelju i okončati opsadu. Tada su otkrili da su crvi izjeli povelju izuzev riječi "Bismikellahumme", te da nisu pojeli ništa od onoga što je na njoj bilo ispisano od Allahovog imena.
Prezentiranje islama Poslanik ﷺ nastavio je prezentirati islam plemenima za vrijeme hadžskih sezona, sve dok se nije susreo sa ensarijama, stanovnicima Medine. U njega su povjerovali i obavezali mu se na pomoć.
Poruke:
1. Pozivanje u vjeru započelo je tajno radi postepenog uvođenja promjena, zaštite prvih muslimana, te okupljanja pomagača i pristalica.
2. Hatidži, Ebu Bekru i prvoj generaciji muslimana pripada velika odlika, jer su žrtvovali svoje živote i imetke, te strpljivo podnosili uznemiravanja u teškim vremenima.
3. Vjerovjesnik ﷺ počeo je sa pozivanjem svoje porodice i supruge, pa je stoga obaveza daije da ne zanemari svoje ukućane u pogledu pozivanja Allahu, njihovog podučavanja i savjetovanja.
4. Natjecanje u činjenju dobra: iz njihovih životopisa učimo o važnosti brzog prihvatanja istine i postupanja po njoj bez oklijevanja.
5. Put misije pozivanja zahtijeva ustrajnost, jer je Poslanik ﷺ bio strpljiv puno godina, iako mu je na početku povjerovao samo mali broj ljudi.
6. Prihvatanje islama Omera ibn el-Hattaba i Hamze, radijallahu anhuma, bilo je pobjeda i ponos za muslimane, što pokazuje da misija pozivanja zahtijeva snagu koja će je štititi.
7. Okupljanje ashaba u Darul-Erkamu bilo je dokaz važnosti međusobne povezanosti, održavanja veza i potpomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti, te važnosti druženja sa dobrim ljudima.
8. Važnost tevhida: on je prva obaveza, stoga je "La ilahe illallah" bilo prvo što je Vjerovjesnik ﷺ javno obznanio u svome pozivu.
9. Musliman se ne smije stidjeti svoje vjere, već je treba javno ispoljavati, jasno i mudro, težeći isključivo Allahovom zadovoljstvu.
10. Mučenje, ismijavanje i pritisci su stare metode sa kojima su se suočavali vjerovjesnici i njihovi sljedbenici, a nama je uzor u ustrajnosti Poslanika ﷺ i njegovih ashaba.
11. Propisanost hidžre: napuštanje domovine i imetka radi vjerovanja propisano je onome ko nije u stanju ispoljavati svoju vjeru, jer je vjera najvrednije što čovjek posjeduje.
12. Imanska veza je osnova u vjeri, a ne veza po rasi ili porijeklu. Kao što je Vjerovjesnik ﷺ javno obznanio svoj poziv i pozvao ljude da obožavaju samo Allaha, isto tako mu je Uzvišeni Allah naredio da pozove svoju porodicu i rodbinu kako bi to od samog početka bio jasan dokaz pred ljudima o svrsi i cilju poslanice.
13. Misija pozivanja u vjerovanje u Allaha odgovornost je svakog muslimana. Tako je ovaj plemeniti ashab El-Erkam b. Ebul-Erkam el-Mahzumi, radijallahu 'anhu, čiju je kuću Poslanik ﷺ u početku uzeo za centar misije pozivanja, bio mladić koji je primio islam sa oko šesnaest godina. Kasnije je učestvovao u bitkama s Poslanikom ﷺ a mladost ga u tom trenutku nije spriječila da u skladu sa svojim mogućnostima učestvuje u misiji pozivanja u vjerovanje u Allaha.
Sedma lekcija: Smrt Hatidže i Ebu Taliba te poziv stanovnicima Taifa
Godina tuge Desete godine po poslanstvu, umrla je majka vjernika Hatidža, radijallahu 'anha, i umro je Poslanikov amidža Ebu Talib, koji ga je štitio i branio, a umro je u nevjerstvu. Njihovom smrću, uznemiravanje Kurejšija prema Poslaniku ﷺ postalo je žešće u odnosu na ranije.
Poziv stanovnicima Taifa Poslanik ﷺ uputio se u Taif nadajući se da će kod njih naći pomoć za svoju vjeru, a oni su njegov poziv dočekali odbijanjem i ismijavanjem. Štaviše, nahuškali su na njega svoje maloumnike, te su ga gađali kamenjem sve dok njegova časna stopala nisu prokrvarila.
Stav milosti Poslanik ﷺ napustio je Taif zabrinut, te mu je na putu povratka Allah poslao Džibrila i meleka zaduženog za brda, ponudivši mu izbor: ukoliko želi, može nad stanovnicima Mekke sastaviti dva brda (Ahšabejn) kako bi ih uništio.
Njegov časni odgovor Vjerovjesnik ﷺ odgovorio je meleku planina sa milošću strpljivog čovjeka, te kazao: "Naprotiv, nadam se da će Allah iz njihovih kičmi izvesti one koji će obožavati samo Allaha i koji Mu neće širk činiti." Bilježe ga Buharija i Muslim.
Poruke.
1. Ustrajnost Poslanika ﷺ: njegovo strpljenje očitovalo se u podnošenju gubitka njegovih najvećih oslonaca (Hatidže i Ebu Taliba) u jednoj godini, pa ipak, ova nedaća ga nije odvratila od nastavka njegove misije.
2. Abu Talibu nije koristilo to što je branio Poslanika ﷺ da bi se spasio od Vatre, jer je umro na širku. Dakle, djelo neće koristiti svom počiniocu na Ahiretu, osim ako je zasnovano na temelju vjerovanja u Allaha i iskrenosti prema Njemu.
3. Ono što je zadesilo Poslanika ﷺ u Taifu od fizičke i duševne patnje pouka je za muslimana o žrtvovanju i strpljivom podnošenju teškoća radi uzdizanja Allahove riječi.
4. Savršenstvo opraštanja kada se ima moć: Vjerovjesnik ﷺ odbio je uništenje onih koji su mu zlo nanosili, dajući prednost strpljenju s njima, u nadi da će Allah uputiti njihovo potomstvo.
5. Bio je ﷺ milostiv prema ljudima, želio im je uputu, a ne propast, što potvrđuju Allahove riječi: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." (El-Enbija, 107.)
6. Izvršavanje obaveza i poduzimanje uzroka: musliman mora uvijek težiti ka ostvarenju svog legitimnog cilja oslanjajući se na Uzvišenog Allaha, te je dužan poduzeti sve raspoložive uzroke za postizanje tog cilja. Pri tome ga ne smije obeshrabriti ukoliko izgubi neki od tih uzroka ili ukoliko je malo onih koji ga podržavaju.
Osma lekcija: Isra i Mi'radž i mudžiza cijepanja Mjeseca
Putovanje Isra' i Mi'radž Ova velika mu'džiza desila se nakon pedesete godine njegovog života, sallallahu alejhi ve sellem.
Rasijecanje prsa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem Ebu Zerr, radijallahu anhu, kazivao je da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Otvorio se krov moje kuće dok sam bio u Meki, pa je sišao Džibril, alejhis-selam, i otvorio moja prsa, a zatim ih oprao zemzem-vodom. Potom je donio zlatnu posudu punu mudrosti i imana te je izlio u moja prsa, a zatim ih sastavio.“ Bilježe ga Buhari i Muslim.
Isra' je noćno putovanje Poslanika ﷺ iz Svetog hrama u Meki u Daleki hram (Mesdžidul-Aksa) u Kudsu.
Mi'radž je uzdignuće Poslanika ﷺ iz Dalekog hrama u Kudsu u uzvišena nebesa, sve do Sidretul-munteha, veoma velikog drveta na sedmom nebu.
Uzvišeni kaže: "Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (El-Isra', 1.)
Prizori milosti i moći Poslanik ﷺ u ovoj noći vidio je najveća znamenja svoga Gospodara. Vidio je Džennet i Džehennem, susreo se s vjerovjesnicima, alejhimus-selam, i predvodio im namaz u el-Mesdžidul-Aksa. Tom prilikom mu se Uzvišeni Allah obratio iza zastora, bez posrednika, i propisao mu pet dnevnih namaza.
Stav ljudi Kada je Poslanik ﷺ osvanuo u Mekki i obavijestio ljude o onome što se dogodilo, vjernicima se povećalo vjerovanje i ubjeđenje, dok su se kod nevjernika pojačali prkos i poricanje.
Rascjepljenje Mjeseca Mušrici su tražili od Poslanika ﷺ opipljiv znak koji bi ukazao na njegovu istinitost, pa mu je Allah rascijepio Mjesec na dvije polovine, čemu su ljudi svojim očima posvjedočili. Uprkos tome, kurejšijski nevjernici su okrenuli glave i rekli: "Ovo je čarolija."
Uzvišeni kaže: "Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide znak, okreću se i govore: 'Magija prolazna!'" (El-Kamer, 1-2.)
Poruke:
1. Allah, subhanehu, je Svemoćan, a mudžize Israa i Miradža te rascjepljenja Mjeseca samo su jedan od dokaza savršenstva Njegove, subhanehu, moći.
2. Ovo putovanje uslijedilo je nakon Godine tuge kao velika počast Vjerovjesniku ﷺ učvršćivanje njegovog srca i utjeha nakon dugih godina napora i patnje na putu da've.
3. Namaz je jedini ibadet koji je propisan na nebu, i to direktno od Allaha Njegovom Poslaniku, bez posredništva meleka Džibrila, alejhis-selam, što ukazuje na njegovu veličinu i važnost u životu muslimana.
4. Allah je ova nadnaravna djela učinio jasnim dokazom istinitosti poslanstva, ali onome ko zatvori svoje srce za Istinu ne koriste znakovi, ma koliko oni veličanstveni bili.
5. Nije vjerodostojno potvrđeno od Allahovog Poslanika ﷺ niti od njegovih ashaba, radijallahu anhum, izdvajanje noći Isra'a i M'iradža nekim obilježavanjem ili određenim ibadetom, stoga je svako dobro u slijeđenju njihove upute i ostavljanju onoga što oni nisu činili.
6. Putovanje Isra' i Mi'radž bilo je i dušom i tijelom zajedno, a Vjerovjesnik ﷺ bio je u budnom stanju, što ukazuje na veličinu mu'džize i savršenstvo Allahove, te'ala, moći.
7. Zaista je s mukom olakšanje. Zbog toga musliman treba koračati naprijed svojim putem, ne obazirući se na poteškoće na koje će naići. Treba se pouzdati u Allaha, azze ve dželle, te znati da pobjeda dolazi uz strpljenje, izlaz nakon tegobe i olakšanje nakon poteškoće.
Deveta lekcija: Ensarije i Prva i Druga prisega na Akabi
Susret sa ensarijama U jedanaestoj godini poslanstva Allahov Poslanik ﷺ susreo se sa grupom ensarija (stanovnika Medine) na Akabi na Mini, u blizini Mekke. Sjeo je sa njima i pozvao ih u islam, pa su mu se odazvali i povjerovali mu. Kada su se vratili u Medinu, prenijeli su vijest o njemu i njegovoj misiji svome narodu, tako da se islam proširio među njima i nije ostala nijedna kuća ensarija, a da se u njoj nije spominjao Allahov Poslanik ﷺ.
Prva prisega na Akabi Dvanaeste godine po poslanstvu došla je delegacija iz plemena Evs i Hazredž (ensarije) i dala je prisegu Vjerovjesniku ﷺ. To je bila „Prva prisega na Akabi“. On ih je podučio islamu i pozvao ih da mu daju prisegu, pa su mu prisegli: da Allahu neće ništa pridruživati, da neće krasti, da neće bludničiti, da neće ubijati svoju djecu, da neće izmišljati potvore niti klevetati, te da neće biti neposlušni Vjerovjesniku ﷺ u onome što je dobro.
Zatim im je pojasnio nagradu, pa je rekao: "Pa ko od vas to ispuni, njegova nagrada je kod Allaha; a ko počini nešto od toga pa bude kažnjen na dunjaluku, to mu je iskup. Ko počini nešto od toga pa mu to Allah prikrije, njegov je slučaj prepušten Allahu – ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga." Bilježe ga Buharija i Muslim.
Prvi ambasador u islamu Nakon što je obavljena prisega i završena hadžska sezona, Poslanik ﷺ poslao je s ovim ljudima koji su dali prisegu prvog ambasadora u islamu, kako bi podučavao nove muslimane u Medini propisima islama i podučio ih razumijevanju vjere. Za ovu misiju odabrao je mladića iz redova muslimanske omladine, iz generacije prvih muslimana, a to je Mus'ab b. Umejr, radijallahu anhu.
Druga prisega na Akabi U trinaestoj godini poslanstva, brojnije izaslanstvo krenulo je u susret Poslaniku ﷺ i dalo mu „Drugu prisegu na Akabi“. Tom prilikom obavezali su se da će ga štititi i pomagati ukoliko učini hidžru k njima, te da će ga braniti od onoga od čega brane sami sebe, svoje porodice i svoju djecu.
Veliki dobitak Ensarije su upitale Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta nam pripada ukoliko ispunimo ovu prisegu, Allahov Poslaniče?" On ﷺ odgovorio im je samo jednom riječju: "Džennet", nakon čega su mu dali prisegu s potpunom iskrenošću i radošću.
Poruke:
1. Ustrajnost Vjerovjesnika ﷺ u predstavljanju islama svima – bez umora i posustajanja – veličanstven je uzor daijama, jer su postojanost i čvrsto uvjerenje ključ uspjeha.
2. Vrijednost ensarija: položaj stanovnika Medine ističe se u njihovom brzom odazivanju Istini i njihovom zalaganju na širenju islama među rodbinom i komšijama, sve dok dobro nije obuhvatilo njihovu domovinu (Medinu).
3. Dvije prisege na Akabi bile su kamen temeljac u uspostavi islamske države, budući da su obuhvatale zavjet na pokornost, zaštitu Vjerovjesnika ﷺ i potpomaganje njegove vjere.
4. Poslanik ﷺ nije obećao ensarijama položaje niti imetke u zamjenu za njihovu pomoć, već im je obećao Džennet, kako bi nas podučio da je istinska dobit vjernika Allahovo zadovoljstvo i Njegova vječna blagodat.
5. Ensarije, radijallahu anhum, zavjetovali su se Poslaniku ﷺ na žrtvovanje svojih života i imetaka iz ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, pa su zaslužili da njihova nagrada bude Džennet.
6. Akaba je područje na Mini, blizu Mekke, koje je Poslanik ﷺ odabrao za tajni susret sa ensarijama, jer je to bilo skrovito mjesto među planinama, daleko od pogleda Kurejšija.
Deseta lekcija: Poslanikova Hidžra u Medinu
To je prijelomno historijsko putovanje koje je promijenilo tok historije i kojim je započela faza izgradnje islamske države.
Dozvola za Hidžru i početak preseljenja Nakon što je obavljena Druga prisega na Akabi i nakon što se Allahov Poslanik ﷺ uvjerio u podršku stanovnika Medine, dozvolio je ashabima da se odsele kako bi bili u sigurnosti i miru. Žudeći za onim što je kod Allaha, ashabi su krenuli napustivši svoje domove, imetke i porodice. Zaputili su se u manjim odvojenim grupama, skrivajući se od pogleda Kurejšija, neki pješice, a neki jašući. Allahov Poslanik ﷺ ostao je u Mekki čekajući da mu Uzvišeni dozvoli da se odseli, a s njim su bili njegovi prijatelji Ebu Bekr i Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhuma.
Zavjera u Darun-Nedvi (Vijećnici Kurejšija) i Allahova zaštita Njegovog Poslanika Kada su Kurejšije vidjele da su Poslanikovi ﷺ ashabi stekli zaštitu i snagu u Medini, uplašili su se širenja njegove vjere. Zbog toga su se uglednici iz reda nevjernika okupili u Vijećnici radi dogovora. Bili su složni u namjeri da ubiju Poslanika ﷺ zajedničkim udarcem po jednog čovjeka iz svakog plemena, kako bi se odgovornost za njegovu krv razvodnila među plemenima. Međutim, Uzvišeni Allah je obavijestio Svog Poslanika o njihovoj spletki i dozvolio mu Hidžru. Tada je Poslanik ﷺ naredio Aliji b. Ebu Talibu, radijallahu anhu, da spava u njegovoj postelji, kako bi zavarao nevjernike da je on još uvijek u kući, te kako bi vratio emanete njihovim vlasnicima. Zatim je ﷺ izašao i prošao između njih, a oni ga nisu ni vidjeli, jer je Uzvišeni Allah zaslijepio njihove poglede.
U pećini Sevr i Božija pomoć Vjerovjesnik ﷺ zaputio se sa svojim drugom Ebu Bekrom es-Siddikom prema pećini Sevr kako bi se u njoj sakrili. U njoj su boravili tri dana. U međuvremenu, Kurejšije su uložili sve svoje napore u potrazi za njima, te su raspisali veliku nagradu (stotinu deva) za onoga ko ih ubije ili ih dovede. Kada su se mušrici zaustavili pred ulazom u pećinu, Ebu Bekr se uplašio za Vjerovjesnikov ﷺ život i rekao: „Da je neko od njih pogledao pod svoje noge, vidio bi nas“, pa ga je Allahov Poslanik ﷺ s dubokim uvjerenjem umirio riječima: „O Ebu Bekre, šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?!“ Tako je Allah odvratio mnogobošce od njih, uprkos njihovoj velikoj blizini.
Izgradnja mesdžida Kuba i ulazak u Medinu Nakon izlaska iz pećine, Allahov Poslanik ﷺ krenuo je putem daleko od očiju nevjernika sve dok nije stigao u mjesto Kuba. Tamo je sagradio prvu džamiju u islamu, a to je mesdžid Kuba. Zatim se, nakon nekoliko dana, zaputio ka Medini, pa su ga njeni stanovnici dočekali sa neopisivom radošću i veseljem, a kuće su odjekivale glasovima tekbira i tahmida u znak radosti zbog njegovog plemenitog dolaska.
Uspostavljanje države i propisivanje džihada Čim se Allahov Poslanik ﷺ nastanio u Medini, počeo je sa izgradnjom Poslanikove džamije kako bi ona bila sjedište države. Također, uspostavio je bratstvo između muhadžira i ensarija da bi ih ujedinio. Kada se stanje stabilizovalo, a muslimani stekli snagu i moć, Uzvišeni im je dozvolio džihad na Njegovom putu radi otklanjanja nepravde, o čemu je Uzvišeni objavio: "Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći." (El-Hadždž, 39.)
Poruke:
1. Veličina žrtve. Hidžra Poslanika ﷺ i njegovih ashaba, kao i njihovo napuštanje domovine i imetka isključivo radi Allaha Uzvišenog, što nas uči da je vjera dragocjenija od svega.
2. Vrijednost Ebu Bekra es-Siddika, koji je stekao čast da bude u društvu Vjerovjesnika ﷺ na najveličanstvenijem putovanju, što predstavlja jasnu potvrdu njegovog visokog položaja kao čovjeka najbližeg Allahovom Poslaniku ﷺ.
3. Allah je preuzeo na Sebe zaštitu Svoga Vjerovjesnika ﷺ i od njega odvratio spletke nevjernika, a onoga uz koga je Allah – niko ne može pobijediti.
4. Vjerovjesnikovo ﷺ pouzdanje u svoga Gospodara očitovalo se u najtežim trenucima u pećini, što nas uči da olakšanje dolazi uz strpljenje i čvrsto uvjerenje u Božiju prisutnost.
5. Odlike ensarija, jer se u trenucima dolaska očitovala ljubav stanovnika Medine prema Poslaniku ﷺ i njihova radost zbog njega. To je pokazalo njihovu plemenitu prirodu i spremnost da iskreno pomognu Allaha i Njegovog Poslanika.
6. Džihad je propisan u odgovarajuće vrijeme, tek nakon uspostave države i sticanja mogućnosti za njegovu realizaciju. To je jasan dokaz Allahove milosti i Njegove mudrosti u vođenju brige o stanju muslimana.
7. Važnost džamije u životu muslimana. S obzirom na njen značaj, prvo što je Allahov Poslanik ﷺ učinio na putu prema Medini bila je izgradnja džamije Kuba. Odmah po ulasku u Medinu, izgradio je Poslanikovu ﷺ džamiju na njenom današnjem prepoznatljivom mjestu.
Jedanaesta lekcija: Početak džihada na putu Uzvišenog Allaha i Velika bitka na Bedru
Početak vojnih pohoda (gazevat i seraja)
Allahov Poslanik ﷺ predvodio je dvadeset i jedan vojni pohod, od kojih je prvi bio Pohod na Ebva (Veddan) u drugoj godini po Hidžri, a posljednji pohod na Tebuku (pohod teškoće) u redžebu devete godine po Hidžri, a slao je i vojne izvidnice i odrede.
Pohod u kojem je učestvovao Poslanik ﷺ i lično predvodio muslimane, bez obzira na to da li je u njemu došlo do borbe ili ne naziva se gazva (množina: gazevat).
Pohod u kojem nije učestvovao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naziva se serijja (množina: seraja). U takvom pohodu može, ali i ne mora doći do borbe, a broj njenih učesnika uglavnom je mali.
Velika bitka na Bedru u drugoj godini po Hidžri
Povod za ovaj pohod bio je dolazak vijesti do Vjerovjesnika ﷺ o dolasku velike kurejšijske karavane iz Šama u kojoj je bilo mnogo imetka, pa je podstakao ljude da je presretnu. Na ovaj put krenuo je sa nešto više od tri stotine ljudi. To je bio odgovor Kurejšijama jer su protjerali muhadžire iz njihovog zavičaja, zaposjeli njihove domove i posjede te opljačkali njihov imetak. Vijest je ubrzo stigla i do Kurejšija, pa su okupili oko hiljadu i tri stotine boraca. Vjerovjesnik ﷺ posavjetovao se sa svojim ashabima, nakon čega su čvrsto odlučili stupiti u okršaj. Bitka se odigrala u mjesecu ramazanu. U njoj su se sukobile vojska islama i vojska nevjerstva, a borba je bila izuzetno žestoka. Allah je u ovom boju pomogao Svoga Vjerovjesnika veličanstvenom i snažnom pobjedom. Kao šehidi pala su četrnaestorica muslimana, dok je od nevjernika ubijeno njih sedamdeset, a isto toliko ih je zarobljeno. Većina njih bili su kurejšijski nevjernički velikaši i prvaci. Tako je Allah osnažio islam i muslimane, a ponizio širk i mušrike. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Poruke:
1. Propisanost džihada na Allahovom putu radi uzdizanja Allahove riječi, širenja islama, uspostavljanja pravde te iskorjenjivanja nasilja i nepravde.
2. Vjerovjesnik ﷺ je uzorit i hrabar vođa: on je lično izlazio u borbu protiv nevjernika.
3. Dozvoljenost oduzimanja imovine nevjernika s kojima smo u ratu, presijecanja trgovačkog puta Kurejšija i njihovog ekonomskog slabljenja, što je bio glavni razlog za Veliku bitku na Bedru.
4. Savjetovanje Vjerovjesnika ﷺ sa ashabima o izlasku i sučeljavanju, što ukazuje na propisanost dogovaranja u svim pitanjima, a posebno u onim važnim.
5. Allah daje pobjedu malobrojnoj vjerničkoj skupini nad mnogobrojnom nevjerničkom skupinom, kao što je dao pobjedu Vjerovjesniku ﷺ i njegovim ashabima nad kurejšijskim nevjernicima, čiji je broj bio višestruko veći od broja muslimana.
6. Hrabrost Vjerovjesnika ﷺ i njegovih ashaba – suočili su se s neprijateljem koji ih je višestruko nadmašivao u broju i opremi.
7. Allah je Taj Koji uzdiže koga hoće i spušta koga hoće – tako je na Bedru uzdigao pripadnike islama, a spustio pripadnike širka.
8. Neke mudrosti propisivanja džihada na Allahovom putu:
a) Pozivanje ljudi u islam (nakon uklanjanja vlasti koje to sprečavaju) i njihovo izvođenje iz robovanja robovima u robovanje Gospodaru robova. Uzvišeni kaže: "I borite se protiv njih dok smutnje ne nestane i dok vjera ne bude samo Allahu iskazivana. Pa, ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, a jedino protiv nepravednika ostaje." (El-Bekare, 193.)
b) Odbijanje napada na muslimane. Uzvišeni kaže: "I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračuju granice." (El-Bekare, 190.)
Dvanaesta lekcija: Bitka na Uhudu i ono što biva poslije nje
To je Bitka u kojoj su se očitovale velike pouke o pokornosti, i u kojoj se pokazala istinska ljubav ashaba prema svome Poslaniku ﷺ i njihovo žrtvovanje vlastitih života.
Uzroci Bitke i priprema za nju Bitka na Uhudu, u trećoj godini po Hidžri, imala je svoje uzroke. Najvažniji od njih je namjera mnogobožaca da se osvete za svoje poginule i poraz na Bedru. Tako su Kurejšije okupile tri hiljade boraca pod vođstvom Ebu Sufjana. S druge strane, Poslanik ﷺ izašao je sa hiljadu svojih ashaba da im se suprotstavi. Dok je vojska bila na putu, vođa munafika Abdullah ibn Ubejj ibn Selul vratio se sa trećinom vojske, pa oni nisu učestvovali u borbi.
Događaji iz Bitke i pogubnost neposlušnosti Dvije vojske su se sukobile na Uhudu te se razvila žestoka bitka u kojoj su na početku mušrici bili poraženi. Zatim su se muslimanski strijelci spustili sa brda, iako im je Poslanik ﷺ naredio da ne silaze bez obzira na okolnosti. Zbog neposlušnosti strijelaca prema ovoj naredbi, nevjernička vojska je zašla muslimanima za leđa te je veliki broj muslimana poginuo. Uzvišeni kaže: "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, kada ste ih vi uništavali, dozvolom Njegovom, dok niste neuspjeh doživjeli i o naredbi se razišli, i nepokorni bili, nakon što vam je pokazao šta volite: neki od vas žele ovaj, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih, kako bi vas iskušao! I oprostio vam je; a Allah je prema vjernicima neizmjerno dobar." (Ali 'Imran, 152.)
Težina iskušenja i žrtve ashaba Bitka na Uhudu bila je jedna od najtežih bitaka kroz koje je Vjerovjesnik ﷺ prošao. Tada mu je slomljen sjekutić, a dvije karike šlema – predmeta koji štiti glavu – zabile su se u njegovo časno lice. Situacija je za njega bila izuzetno teška, ali ga je Uzvišeni Allah sačuvao. U Bici je palo sedamdeset šehida od ashaba, radijallahu anhum, a među njima je bio i prvak šehida Hamza b. Abdulmuttalib, amidža Vjerovjesnika ﷺ. U njoj je do izražaja došla istinska ljubav ashaba prema njihovom Vjerovjesniku ﷺ pa su žrtvovali svoje živote na putu njegove zaštite. Nakon okončanja Bitke i ukopa šehida, Vjerovjesnik ﷺ i njegovi ashabi vratili su se u Medinu.
Jedan od takvih događaja jeste kada je Allahov Poslanik ﷺ stao iznad šehida Uhuda, pa je zaplakao za njima i rekao: "Ja sam svjedok ovima na Sudnjem danu." Allahov Poslanik ﷺ naredio je da se oni ukopaju u svojoj krvi i odjeći, bez gasuljenja. U isti kabur spajao je po dvojicu, dajući prednost onome koji je znao napamet više iz Kur'ana, uzdižući na taj način njihov položaj. Zatim je obišao preživjele, brišući im rane i hrabreći ih. Pohvalio je hrabrost Ummu Ammare i njene porodice, te uputio dovu da mu budu društvo u Džennetu zbog njihove veličanstvene ustrajnosti i odbrane koju su mu pružili. Kada su završili s ukopom, sve ashabe je poredao u safove iza sebe, pa su zahvalili Allahu i izrekli Mu pohvalu, potpuno predani Njegovoj odredbi i zahvalni Mu na blagodati sabura i džihada.
Pohod na Hamra el-Esed Ovaj pohod se odigrao samo jedan dan nakon Uhuda, a njegov povod je bila vijest koja je doprla do Allahovog Poslanika ﷺ o Ebu Sufjanu b. Harbu, da se sa Kurejšijama želi vratiti u Medinu kako bi iskorijenili preostale ashabe Vjerovjesnika ﷺ. Tada je Vjerovjesnik ﷺ naredio ljudima da izađu, postavivši uslov da s njim ne izlazi niko osim onih koji su učestvovali u borbi na dan Uhuda. Oni su izašli uprkos ranama koje su imali, pa kada je Ebu Sufjan čuo za njih, uplašio se i vratio u Mekku sa onima koji su bili uz njega.
Poruke:
1. Pogubne posljedice grijeha i prijestupa: neposlušnost prema Poslaniku ﷺ koju su počinili strijelci, prouzrokovala je veliku i tešku štetu muslimanima.
2. Položaj i hrabrost Poslanika ﷺ: on se lično borio i bio ranjen na Allahovom putu.
3. Vrijednost ashaba, radijallahu anhum: njihovo žrtvovanje vlastitih života na Allahovom putu i zaštita Njegovog Poslanika ﷺ.
4. Razlikovanje vjernika od munafika: munafici su se vratili i nisu učestvovali u Bici na Uhudu, a na njihovom čelu bio je Ibn Selul, vođa munafika.
5. Uticaj žrtvovanja ashaba: da nije bilo Allaha, a zatim njihovog žrtvovanja, radijallahu anhum, islam ne bi dopro ni do koga, jer ih je Allah učinio uzrokom. Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je:
"To su sljedbenici Vjerovjesnika i njegova skupina... i da njih nije bilo, na Zemlji ne bi bilo nijednog muslimana."
6. Izlazak ashaba u Hamra'ul-Esed s ranama koje su krvarile samo jedan dan nakon Bitke na Uhudu. Njihov odaziv Vjerovjesniku ﷺ bio je najveći dokaz snage imana i uzvišene odlučnosti koju bolovi ne mogu nadvladati.
Trinaesta lekcija: Bitka na Hendeku (El-Ahzab) pete godine po Hidžri
Događaji ove Bitke započeli su kada su jevreji prekršili sporazum koji su sklopili sa Poslanikom ﷺ te nahuškali različita arapska plemena i okupili ih radi napada na Medinu, s ciljem uništenja muslimana i njihove tek nastale države. Tako se od mnogobožačkih plemena okupila ogromna vojska koja je brojala deset hiljada boraca, predvođena Ebu Sufjanom b. Harbom, dok je Vjerovjesnikova ﷺ vojska brojala svega tri hiljade boraca.
Kada je Vjerovjesnik ﷺ saznao za njihov dolazak, posavjetovao se sa svojim ashabima, pa mu je ugledni ashab Selman el-Farisi, radijallahu anhu, predložio kopanje hendeka oko Medine, kako bi poslužio kao neprobojna brana koja će je štititi od upada neprijatelja. Vjerovjesniku ﷺ se svidjelo njegovo mišljenje, pa je naredio da se ono sprovede u djelo. Nije se zadovoljio samo davanjem smjernica, već je pružio najdivnije primjere skromnosti i pravog uzora svojim neposrednim učešćem s ashabima u kopanju hendeka i podnošenjem tegoba zajedno s njima.
Saveznici su pristizali pred Medinu i opkolili grad, sve dok se nevolja muslimana usljed dugotrajne opsade nije pogoršala te su ih obuzeli i strah i žestoka glad. Kur'an je oslikao ovo teško stanje riječima Uzvišenog: "Kad su vam došli i sa svih strana, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali. Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i žestoko su bili uzdrmani." (El-Ahzab, 10-11.)
U jeku ove krize pojavile su se mudžize Poslanika ﷺ pa je Allah dao bereket u maloj količini hrane tako da se cijela vojska zasitila, i obradovao je svoje ashabe osvajanjem Perzije i Bizantije uprkos teškom stanju, kako bi podigao njihov moral. Kada je stanje postalo izuzetno teško, Poslanik ﷺ obratio se svome Gospodaru iskrenom dovom da otkloni nevolju od muslimana, pa mu se Allah odazvao i poslao na savezničke vojske snažan vjetar koji je počupao njihove šatore te spustio meleke koji su ulili strah u njihova srca. Tako su se oni raspršili i otišli poraženi, a u Medinu se vratila sigurnost. Uzvišeni kaže: "O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite." (El-Ahzab, 9.)
Uzvišeni je rekao: "Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu nimalo uspjeli, a vjernike je Allah borbe poštedio – Allah je, uistinu, moćan i silan." (El-Ahzab, 25.)
Poruke:
1. Da se neprijatelji islama mogu ujediniti radi borbe protiv muslimana, bez obzira na razlike u njihovim vjerovanjima. To je jedna od Allahovih zakonitosti u Njegovom stvaranju o trajnom sukobu između istine i neistine, što iziskuje stalni oprez i dobru pripremu.
2. Bitka ističe vrijednost Selmana el-Farisija, radijallahu anhu, i važnost savjetovanja u islamu.
3. Učešće Poslanika ﷺ sa ashabima u naporima potvrđuje da je uspješan vođa onaj koji prednjači u radu, koji je skroman prema onima koje predvodi i koji im predstavlja lijep uzor.
4. Kopanje hendeka uči nas neophodnosti ulaganja svakog mogućeg truda, korištenja raspoloživih, dozvoljenih sredstava i poduzimanja uzroka uz međusobno potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti.
5. Važnost čvrstog uvjerenja i strpljivosti, jer su ashabi pokazali veliku postojanost uprkos opsadi, pa je pobjeda pripala strpljivima, čvrsto uvjerenim u Allahovo obećanje. Uzvišeni kaže: "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili." (El-Ahzab, 23.)
6. Allahova blagost prema Njegovim robovima ogleda se u tome što je Vjerovjesnik ﷺ u najtežim trenucima obradovao svoje ashabe radosnom viješću o predstojećim osvajanjima.
7. Dova je ključ pobjede, jer se odnos snaga u Bici promijenio iskrenim obraćanjem Poslanika ﷺ svome Gospodaru, i u tome se ogleda važnost dove.
8. Pomoć je od Allaha: ma kolika bila snaga neprijatelja i njihova brojnost, Allah je, uistinu, Snažni, Silni, Onaj Koji pomaže Svojim robovima.
Četrnaesta lekcija: Ugovor na Hudejbiji, Bitka na Hajberu i Umretul-kada
Poslanik ﷺ je u snu vidio da on i njegovi ashabi bezbjedni ulaze u el-Mesdžidul-haram, neki obrijanih glava a neki skraćene kose. A snovi Poslanika su Objava, pa je o tome obavijestio svoje ashabe, koji su se obradovali tom dobru.
Krenuo je ﷺ u mjesecu zul-kadeu šeste godine po Hidžri sa oko hiljadu i četiri stotine muhadžira i ensarija, vodeći kurbane iz poštovanja prema Kabi i ne noseći ništa osim putničkog oružja (sablji u koricama), kako bi potvrdili Kurejšijama da dolaze kao hodočasnici, a ne kao ratnici.
Odvraćanje i Bej'atur-ridvan Kada su Kurejšije saznali za njihov pohod, odlučili su da ih silom spriječe, te su se utaborili u mjestu Zu Tuva. Zbog toga je Vjerovjesnik ﷺ promijenio pravac kretanja dok se nije ulogorio na Hudejbiji. Tu je došlo do dugih pregovora, tokom kojih je Vjerovjesnik ﷺ poslao Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, da pregovara s njima. Kada se proširila vijest o njegovom ubistvu, Vjerovjesnik ﷺ pozvao je svoje ashabe da polože prisegu (bej'u) da neće bježati iz borbe. Prisegu su mu položili ispod drveta semure (lat. Acacia tortilis), i to je Bej'atur-ridvan (Prisega zadovoljstva) povodom koje je Allah objavio: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli..." (El-Feth, 18.)
Tačke mirovnog sporazuma Suhejl b. Amr je došao kao izaslanik Kurejšija, te je postignut dogovor o mirovnom sporazumu koji je sadržavao naizgled teške uslove. Među tim tačkama bile su: prekid rata na deset godina, povratak muslimana ove godine bez obavljene umre, s tim da dođu naredne godine kako bi obavili umru i boravili u Mekki samo tri dana, te obaveza da se Kurejšijama vrati svako ko dođe Muhammedu bez dozvole svoga staratelja. Uprkos tome što su ovi uslovi teško pali nekim ashabima, Vjerovjesnik, neka je na njega Allahov blagoslov i mir, prihvatio ih je iz pokornosti naredbi svoga Gospodara. Nakon toga je zaklao svoj kurban i oslobodio se ihrama, u čemu su ga muslimani slijedili. Neposredno poslije toga, dok su bili na putu povratka u Medinu, Allah je objavio Svoje uzvišene riječi: "Mi smo ti sigurnu pobjedu dali, da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio, i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao." (El-Feth, 1-3.)
Pohod na Hajber (neposredni plod primirja) Jedan od najvećih plodova primirja bila je stabilizacija južnog fronta sa Kurejšijama i osiguravanje zaleđa Medine, pa se Vjerovjesnik ﷺ u mjesecu muharremu sedme godine po Hidžri uputio prema sjevernom frontu. To je bilo uporište jevreja Hajbera, koji su huškali saveznike i kovali zavjere protiv muslimana. Kao vid nagrade, Vjerovjesnik ﷺ nije dozvolio da u pohod s njim krene iko osim onih koji su prisustvovali Hudejbiji (učesnika Bej'atur-ridvana). Muslimani su opsjedali snažne hajberske utvrde, jednu za drugom, te im je Allah omogućio njihovo osvajanje i ubacio je strah u srca jevreja. Oni su zatražili primirje kako bi sačuvali svoje živote, u zamjenu za prepuštanje svojih imetaka i zemlje muslimanima, pod uslovom da je nastave obrađivati, a da njima pripadne polovina uroda. Time se ostvarila Allahova radosna vijest o pobjedi i ubrzanom "obilnom plijenu".
Naknadna umra Naredne godine (u mjesecu zul-kadeu sedme godine po Hidžri) Poslanik ﷺ izašao je sa svojim ashabima koji su prisustvovali Hudejbiji kako bi naknadno obavili umru u čijem su obavljanju prethodno bili spriječeni. Poslanik ﷺ ušao je u Mekku učeći telbiju, dok su muslimani oko njega izgovarali tehlil i tekbir. Svoje obrede su obavili u sigurnosti i spokoju, a Kurejšije su izašle na brda posmatrajući ih sa strahopoštovanjem i divljenjem. Ova umra je bila potvrda snoviđenja Poslanika ﷺ te je ostala poznata kao "Umretul-kada (umra nadoknade)" ili "Umretul-kadijje".
1. Ovaj mirovni sporazum omogućio je muslimanima da u sigurnosti šire svoj poziv, te su ljudi ulazili u Allahovu vjeru u višestruko većem broju u odnosu na period prije njega. Stoga, pobjeda ne znači samo ono što se ostvari oružjem.
2. Pohod je dokazao da je uspjeh u slijeđenju naredbe Allaha i Njegovog Poslanika ﷺ čak i ako mudrost u početku nije dokučiva razumu (kao što se desilo sa uvjetima primirja).
3. Vrijednost učesnika prisege: ashabi su zadobili veliku čast jer je Allah bio zadovoljan njima, te je ova prisega nazvana "Bej'atur-ridvan". To je svjedočanstvo Allaha Uzvišenog iznad sedam nebesa o iskrenosti njihovog vjerovanja.
4. Propisanost sporazuma: muslimanima je dozvoljeno sklapanje mira sa neprijateljem ukoliko u tome postoji korist, što se ubraja u mudrost i šerijatsku politiku.
5. Povratak Poslanika ﷺ na naknadnu umru naredne godine potvrdio je istinitost njegovog sna, slomio oholost Kurejšija i pokazao moć islama u srcu Mekke.
6. Poslanik ﷺ pružio je najljepše primjere u poštivanju ugovora i sporazuma te njihovom ispunjavanju, što je ljudima omililo islamski moral i vjeru.
7. Bereket izvršavanja naredbi Poslanika ﷺ: kao što smo spomenuli za Bitku na Uhudu da neposluh donosi nesreću koja može uzrokovati poraz muslimana prilikom suočavanja sa neprijateljima, tako i pokornost Poslaniku ﷺ i izvršavanje njegovih naredbi donose blagoslov koji rezultira pobjedom muslimana. Uzvišeni kaže: "...pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu..." (En-Nur, 54.)
Poslanikova ﷺ pisma kraljevima i vladarima nakon sporazuma na Hudejbiji
Nakon što se utvrdio sporazum na Hudejbiji i rat obustavio, Poslanik ﷺ je postao siguran od Kurejšija, te se usmjerio na upotpunjenje univerzalnosti misije i njeno širenje širom Zemlje. Zato je odlučio pisati kraljevima i vladarima, pozivajući ih u islam. Iz svoje samilosti prema ummetu i mudrog promišljanja, Poslanik ﷺ je napravio srebrni pečat na kojem je ugravirao "Muhammed, Allahov poslanik" kako bi njime pečatio pisma, jer su praksa i uslov vladara bili da ne čitaju pismo ukoliko nije zapečaćeno. Zatim je iz reda svojih najboljih ashaba, radijallahu anhum, odabrao izaslanike koji su objedinjavali rječitost jezika, hrabrost srca i bistrinu uma, radi izvršavanja ovog velikog emaneta.
Tako je Poslanik ﷺ poslao Dihju ibn Halifu el-Kelbija, radijallahu anhu, Herakliju velikanu Bizantije, zatim je poslao Abdullaha ibn Huzafu es-Sehmija, radijallahu anhu, Kisri kralju Perzije, Amra ibn Umejju ed-Damrija, radijallahu anhu, Nedžašiji kralju Abesinije, i Hatiba ibn Ebu Belte'a, radijallahu anhu, Mukavkisu, velikanu Kopta u Egiptu. Pisao je i vladarima Šama i Jemame, poput Harisa ibn Ebi Šimra el-Gassanija i Havze ibn Alija el-Hanefija. Ovi blagoslovljeni izaslanici krenuli su sa pismima upute, noseći u njima čisti islamski poziv i mudri govor koji se obraća umovima i srcima, pozivajući ih na zajedničku riječ da ne obožavaju nikoga osim Allaha, te upozoravajući ih na posljedice odvraćanja njihovih naroda od svjetla istine i upute.
Stavovi vladara prema ovim časnim poslanicama i pismima razlikovali su se. Bilo je onih čija su srca omekšala i koji su lijepo odgovorili, poput Mukavkisa, Nedžašije i Herakla, koji se kod Ebu Sufjana raspitivao o svojstvima Vjerovjesnika, te se uvjerio u istinitost njegovog vjerovjesništva, iako ga je vlast spriječila da slijedi Istinu. Bilo je i onih koji su se osilili, uzoholili i pocijepali njegovo pismo, poput Kisre, pa je Vjerovjesnik ﷺ uputio dovu protiv njega da se njegovo carstvo u potpunosti pocijepa. Allah je uslišao njegovu dovu i njegova vlast je ubrzo propala. Ovim pismima, poziv u islam je stigao do vladara i poglavara na Zemlji, a velika carstva su saznala za istinitu vjeru. Ovaj korak je bio početak globalne faze u širenju islama i njegovog izlaska iz granica Arapskog poluotoka u ostale države svijeta.
Poruke:
8. Kategorički dokaz da je Muhammedovo poslanstvo univerzalno i da obuhvata Arape i nearape, te da nije ograničeno samo na stanovnike Arabijskog poluotoka, kao potvrda onoga što Uzvišeni kaže: "Mi smo te poslali svim ljudima..." (Sebe', 28.)
9. Primjena šerijatske politike: ogleda se u pravilnom iskorištavanju perioda mira i primirja radi širenja vjere i da've. Naime, Vjerovjesnik ﷺ iskoristio je hudejbijski mir i unutrašnju sigurnost kako bi se posvetio pozivanju svjetskih vladara i vođa.
10. Dozvoljenost uvažavanja običaja država u prepiskama i komunikacijama, sve dok se ne protive šerijatu. Dokaz za to je njegovo ﷺ uzimanje pečata. To je uradio kad mu je rečeno da vladari ne čitaju pismo osim ako je zapečaćeno. Svrha ovog čina bila je olakšavanje dostavljanja dokaza i širenje poziva.
Petnaesta lekcija: Pohod za oslobođenje Mekke u osmoj godini po Hidžri
Najveće oslobođenje Ovo je najveće i blagoslovljeno oslobođenje, oslobođenje Mekke; dan u kojem je Allah uzvisio Svoju vjeru, pomogao Svoga Poslanika, te očistio Svoj sveti grad i Drevni hram od širka.
Opremanje vojske Poslanik ﷺ se pripremio za pohod i naredio ashabima da učine isto. Krenuo je na put, a s njim i njegovi ashabi, radijallahu anhum, sa deset hiljada boraca, sve dok nisu stigli nadomak Meke. Kada je Ebu Sufjan vidio snagu i brojnost muslimanske vojske, u potpunosti je shvatio da stanovnici Meke nemaju snage za otpor. Pristao je na predaju, a zatim ga je Allah počastio te je primio islam.
Ulazak u Mekku Vjerovjesnik ﷺ aušao je u Mekku s njene gornje strane u veličanstvenom prizoru. Bio je pognute glave iz poniznosti i skrušenosti prema Allahu, te u znak zahvalnosti Njemu, okružen muhadžirima i ensarijama koji su ispunjavali horizont.
Čišćenje Kabe Vjerovjesnik ﷺ je odmah naredio da se polome kipovi i uklone slike koje su bile u Kabi i oko nje, kako bi ibadet bio isključivo posvećen Allahu.
Prisega ljudi na dan oslobođenja Nakon što je Vjerovjesnik ﷺ zagarantovao sigurnost stanovnicima Mekke, mnogi od njih dobrovoljno su došli do brda Safa i dali mu prisegu na islam i pokornost. Drugi su, pak, izostali i pobjegli iz straha, ali im je Vjerovjesnik ﷺ potom pružio sigurnost, te su naknadno primili islam. Stoga, njihov ulazak u vjeru nije bio pod prisilom, već je uslijedio nakon plemenitog poslaničkog oprosta kojim su se promijenila njihova srca.
Utjecaj oslobođenja Ova pobjeda ostavila je dubok trag. Nakon što je Vjerovjesnik ﷺ izvojevao pobjedu nad Kurejšijama (koji su bili predvodnici Arapa) i nakon pobjeda koje su potom uslijedile, svi su se čvrsto uvjerili u istinitost njegovog poslanstva. Tako su delegacije počele pristizati sa svih strana kako bi u manjim i većim skupinama ulazile u Allahovu vjeru.
Poruke:
1. Allah je Vjerovjesniku ﷺ i njegovim ashabima olakšao oslobođenje Mekke bez potrebe za borbom. To predstavlja odraz čiste Allahove blagodati, time što je sačuvao njihovu krv i podario im pobjedu u sigurnosti.
2. Osobina poniznosti prilikom pobjede: Vjerovjesnik ﷺ ušao je u Mekku u stanju krajnje skrušenosti i pokornosti Allahu, kako bi nas podučio da svaka blagodat pripada isključivo Allahu, jer je On Onaj Koji daruje pobjedu i pruža pomoć, te da vjernik, bez obzira koliku snagu dostigao, povećava svoju poniznost prema svome Gospodaru.
3. Važnost tevhida: prvo djelo koje je Vjerovjesnik ﷺ učinio bilo je lomljenje kipova, što potvrđuje da su temelji ove vjere i njena snaga u monoteizmu i čišćenju srca i domova od svega što se obožava mimo Allaha.
4. Arapska plemena iščekivala su ishod sukoba. Kada su vidjela da je Allah podario pobjedu Svome Vjerovjesniku nad njegovim narodom, delegacije su se počele nizati obznanjujući svoje prihvatanje islama. Tako je oslobođenje Meke bilo ključ koji je otvorio srca čitavog Arabijskog poluotoka za vjerovanje.
5. Kur'anska radosna vijest: Allah je ovjekovječio ovaj veličanstveni događaj u Svojoj plemenitoj Knjizi, riječima: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On, zaista, pokajanje stalno prima." (En-Nasr, 1-3.)
Šesnaesta lekcija: Pohod na Hunejn
Povod Pohoda Nakon oslobođenja Mekke, do Poslanika ﷺ stigle su vijesti da plemena Hevazina (stanovnici Taifa) okupljaju veoma veliku vojsku za borbu protiv njega, pa je Poslanik ﷺ odlučio da im izađe u susret na njihovom području, prije nego što oni dođu u Mekku.
Snaga dviju vojski Iz plemena Havazin okupilo se oko dvadeset hiljada boraca, te su izašli, a sa njima su bili njihovi imeci, žene i djeca (kako bi sebe ohrabrili da ne bježe). Što se tiče muslimana, oni su izašli u velikoj vojsci koja je brojala dvanaest hiljada boraca, od kojih su dvije hiljade bili stanovnici Mekke koji su nedavno primili islam.
Pouka o brojnosti Kada su neki muslimani vidjeli svoju brojnost, gordo su kazali: "Danas nećemo biti poraženi zbog malobrojnosti", pa je to samodivljenje bilo početak teškog iskušenja.
Teško iznenađenje Kada su muslimani počeli ulaziti u dolinu Hunejn, borci Hevazina već su im bili postavili skrivene zasjede. Iznenada su napali muslimansku vojsku svom snagom i zasuli je kišom strijela, što je dovelo do povlačenja i bijega velikog dijela vojske uslijed iznenađenja.
Postojanost vođe U tom teškom trenutku Poslanik ﷺ ostao je čvrsto na svom mjestu s rijetkom hrabrošću, a uz njega je bio mali broj muhadžira i ensarija, među kojima su bili Ebu Bekr, Omer i Alija, Allah bio zadovoljan njima.
Poslanikova hrabrost Vjerovjesnik ﷺ pojurio je na svojoj mazgi prema vojsci mušrika, uzvikujući iz sveg glasa kako bi povratio pouzdanje u srca svojih ashaba: „Ja sam Vjerovjesnik, to laž nije, ja sam sin Abdul-Muttalibov!“ I borba se ponovo rasplamsala.
Allahova pobjeda i meleki Kada su se ashabi vratili i okupili oko svoga Vjerovjesnika, i kada se sukob zaoštrio, Allah je pomogao vjernike spuštanjem meleka koji su unijeli strah u srca nevjernika i uzdrmali njihova stopala.
Kraj i ratni plijen Nevjernici su poraženi i dali su se u bijeg, a muslimani su krenuli u potjeru za njima. Nevjernici su iza sebe ostavili ogroman ratni plijen i veliki imetak, koji je, Allahovom milošću, postao vlasništvo muslimana. Jedan od pokazatelja Vjerovjesnikovog ﷺ nastojanja da pridobije srca plemena Havazin jeste to što ratni plijen nije podijelio sve dok nije prošlo određeno vrijeme, nadajući se da će se oni vratiti, primiti islam i doći k njemu tražeći da im povrati njihov plijen. Međutim, pošto su kasnili, on ﷺ ga je podijelio.
Poruke:
1. Oslanjanje na Allaha, a ne na brojnost, jer su muslimani na Hunejnu naučili da pomoć dolazi samo od Allaha, i da mnoštvo ne koristi kada u srca uđe oholost.
2. U Bici na Bedru muslimani su naučili da "malobrojnost" ne šteti uz strpljenje i bogobojaznost, a na Hunejnu su naučili da "mnogobrojnost" ne koristi kada izostanu strpljenje i oslanjanje na Allaha.
3. Vjerovjesnik ﷺ i oni koji su bili uz njega ostali su postojani zahvaljujući svom snažnom imanu, a to nas uči da Allah učvršćuje iskrena srca u najtežim okolnostima.
4. Poslanik ﷺ pokazao je u ovoj bici veliku hrabrost, pa je, uprkos povlačenju vojske, sâm krenuo u susret neprijatelju, uzvikujući svoje ime s punim ponosom i čvrstim ubjeđenjem.
5. Allah je pomogao Svoga Poslanika i vjernike vojskama meleka koje nisu vidjeli, i to potvrđuje da je Allah uvijek uz Svoje evlije.
6. Nakon teškoća i nedaća, Allah je podario muslimanima pobjedu i obilan ratni plijen kao nagradu za njihovo strpljenje i postojanost.
7. Časni ajeti koji su ovjekovječili spomen na ovaj događaj. Uzvišeni kaže: "Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio; to je bila kazna za nevjernike. Allah je poslije toga onom kome je htio oprostio, a Allah prašta i samilostan je." (Et-Tevba, 25-27.)
8. Nagrada je srazmjerna djelu. Kada je Vjerovjesnik ﷺ ostao postojan u Bici sa malim brojem svojih plemenitih ashaba, došla mu je pobjeda kao što je Allah, azze ve džel, i obećao. Uzvišeni kaže: "O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti." (Muhammed, 7.) Ovo važi općenito, jer je muslimanu Allah, azze ve dželle, obećao pobjedu i podršku ukoliko bude pomagao Allahovu vjeru, pozivao u nju i borio se na Njegovom putu, težeći time Allahovom, azze ve dželle, zadovoljstvu.
Sedamnaesta lekcija: Prijem delegacija i Oproštajni hadždž
Nakon oslobođenja Mekke i pobjede muslimana, arapska plemena počela su sa svih strana pristizati u Medinu kako bi obznanila prihvatanje islama, te je deveta godina po Hidžri postala poznata kao "Godina delegacija" (عام الوفود). Allahov Poslanik ﷺ primio je brojne delegacije, među kojima su najznačajnije bile one iz plemena Benu Temim, zatim izaslanstvo Nedžrana, kao i plemena Tajj, u kojem je bio Adijj ibn Hatim Et-Ta'i. Ova izaslanstva imala su ogroman utjecaj na ujedinjenje Arapskog poluotoka pod zastavom islama. Tu su naučili temelje vjere, a po povratku počeli pozivati svoj narod u ispravnu vjeru, što je utrlo put daljem širenju islama.
Desete godine po Hidžri, među ljudima je obznanjeno da Allahov Poslanik ﷺ namjerava obaviti hadždž te godine, pa je u Medinu iz svih krajeva došao ogroman broj ljudi. Svi su željeli biti u pratnji Allahovog Poslanika ﷺ kako bi od njega učili i slijedili njegov primjer u obredima hadždža.
Razlog imenovanja Nazvan je "Oprosni hadž" jer se Poslanik ﷺ na njemu oprostio od ljudi svojim riječima, te zato što nakon toga više nikada nije obavio hadž.
Mnoštvo hadžija S Vjerovjesnikom ﷺ na ovo mubarek putovanje krenulo je više od stotinu hiljada hadžija, a on je sa sobom poveo svojih devet supruga, radijallahu anhunne.
Upotpunjenje blagodati Dok je Vjerovjesnik ﷺ obavljao obrede hadždža, na dan Arefata objavljene su mu riječi Uzvišenog Allaha: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3.) Tako je ovaj ajet bio obznana o upotpunjenju poslanice.
Velika oporuka Allahov Poslanik ﷺ obratio se ljudima velikim i značajnim hutbama na dan Arefata i na dan Kurban-bajrama, u kojima je potvrdio osnovne principe muslimana, tevhid, slijeđenje Sunneta i postupanje suprotno mušricima, te je pojasnio prava muslimana i prava supružnika. U njima je, između ostalog, rekao: "Uistinu su vaša krv, vaši imeci i vaša čast sveti, kao što je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovom gradu. Jesam li prenio?", kako bi naglasio svetost života, imetka i ugleda muslimana.
I ostavio je oporuku koja čuva od zablude, kazavši: "Ostavio sam vam nešto, ako ga se budete pridržavali, poslije toga nećete otići u zabludu: Allahovu Knjigu." Bilježi ga Muslim.
Povratak Nakon što je Poslanik ﷺ obavio obrede hadža i podučio ljude njihovoj vjeri, vratio se u Medinu.
Poruke:
1. Prijem izaslanstava uči nas da je snaga islama u okupljanju i jedinstvu na istini i širenju znanja, te da je uspješan vođa onaj koji gradi mostove komunikacije radi širenja dobra.
2. Oporuka Vjerovjesnika ﷺ o čvrstom držanju za Kur'an i Sunnet je pojas spasa za muslimana, jer se u njima nalazi uputa i zaštita od zastranjivanja i zablude u svakom vremenu i na svakom mjestu.
3. Allahov Poslanik ﷺ lično je krenuo obaviti obrede hadža i tome podučiti ljude djelom, a ne samo riječima, kako bi bio živi uzor kojeg će svi vidjeti i slijediti. Poslanik ﷺ nam je kazao: “Uzmite od mene svoje obrede.” Bilježe ga Bejheki, Ebu Davud i Nesai. U predaji koju bilježi Muslim u svom "Sahihu" navodi se: “Da uzmete svoje obrede.”
4. Allah nas je obavijestio da nam je usavršio vjeru i upotpunio blagodat. Stoga nikome nije dozvoljeno da u vjeru uvodi novotarije niti da od nje bilo šta oduzima. Vjera islam sadrži sve što uređuje život ljudi na dunjaluku i Ahiretu, a vjerozakon je upotpunjen smrću Vjerovjesnika ﷺ i prestankom Objave.
5. Svetost muslimana: Poslanik ﷺ strogo je naglasio svetost krvi, časti i imetaka muslimana, te da nije dozvoljeno bespravno nasrtati na njih.
Osamnaesta lekcija: Preseljenje Poslanika ﷺ na Ahiret
U ponedjeljak prijepodne dvanaestog rebiul-evvela jedanaeste godine po Hidžri, Vjerovjesniku, neka je na njega Allahov blagoslov i mir, pogoršala se bolest dok je boravio kod svoje supruge Aiše, neka je Allah zadovoljan njome.
Smrtna agonija Poslanik ﷺ trpio je smrtne bolove i stanja agonije, pa je vodom potirao svoje lice i izgovarao dovu: "Nema istinskog boga osim Allaha, zaista smrt ima svoje muke." Hadis bilježi Buhari.
Smrt Ispustio je svoju plemenitu dušu ﷺ dok je bio naslonjen na Aišina prsa, radijallahu anha, u šezdeset trećoj godini života.
Ukop Poslanik ﷺ ukopan je na mjestu gdje je i preselio, u Aišinoj kući, radijallahu anha.
Potpuni emanet Poslanik ﷺ preselio je na Ahiret nakon što je u potpunosti ispunio emanet i ostavio svoj ummet na putu jasnom poput Sunca usred bijela dana. Nema dobra na koje nas nije uputio niti zla na koje nas nije upozorio.
Poruke:
1. Ovaj događaj nam pokazuje vrijednost majke pravovjernih, Aiše, neka je Allah njome zadovoljan, i njen visoki položaj kod Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov blagoslov i mir. On je odabrao da svoje posljednje dane provede u njenoj kući, i preselio je u njenom krilu.
2. Smrt je Allahova zakonitost među Njegovim stvorenjima. Da je iko trebao vječno ostati na ovome svijetu, na njemu bi vječno ostao Allahov Poslanik ﷺ kao što Uzvišeni kaže: "Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti." (Ez-Zumer, 30.)
3. Uistinu je smrt Vjerovjesnika ﷺ najveća nedaća koja je zadesila muslimane. Onome ko se prisjeti nedaće zbog gubitka Vjerovjesnika ﷺ lakše će mu pasti svaka druga nedaća, kao što je kazao Poslanikov pjesnik Hasan b. Sabit, radijallahu anhu:
"Prijašnje generacije nisu izgubile nikoga poput Muhammeda... niti će iko poput njega biti izgubljen sve do Sudnjeg dana."
4. Poruka daijama: svako onaj ko nosi vjersko znanje dužan je uložiti krajnji napor u njegovo širenje, kako bi susreo Allaha ispunivši svoju obavezu, kao što je to činio Vjerovjesnik ﷺ.
5. Poslanik ﷺ nas je ostavio na jasnoj istini i ispravnom pravcu. Sa ovog puta skreće samo onaj ko je zaveden novotarijom ili strašću, stoga je potpuna sreća u slijeđenju njegove upute.
Devetnaesta lekcija: Supruge Allahovog Poslanika ﷺ
Njegove supruge, alejhis-salatu ves-selam:
1. Hadidža bint Huvejlid,
2. Sevda bint Zem'ah,
3. Aiša bint Ebi Bekr Es-Siddik,
4. Hafsa bint Omer ibn El-Hattab,
5. Zejneb bint Huzejme,
6. Ummu Seleme (Hind bint Ebi Umejje),
7. Umu Habiba (Remla bint Ebi Sufjan),
8. Džuvejrija bint El-Haris,
9. Mejmuna bint El-Haris,
10. Safijja bint Hujejj,
11. Zejneb bint Džahš.
Poruke:
1. Majke vjernika: supruge Vjerovjesnika ﷺ jesu "majke vjernika" prema tekstu Časnog Kur'ana. Uzvišeni je rekao: "Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su kao majke njihove..." (El-Ahzab, 6.) Vjerovjesnik ﷺ je vjernicima poput oca u odgoju i samilosti. Zato su njegove supruge nama poput majki u pogledu obaveze poštovanja, uvažavanja i zabrane stupanja u brak s njima, ali one nisu kao majke u "mahremijjetu" koji bi dozvoljavao osamljivanje s njima ili skidanje hidžaba.
2. Počast položaju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: od odlika supruga Vjerovjesnika ﷺ jeste da nikome nije dozvoljeno da se oženi njima poslije njegove smrti, nikada. Uzvišeni kaže: "Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemiravate niti da se suprugama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha bio veliki grijeh." (El-Ahzab, 53.) Ovo predstavlja očuvanje položaja Vjerovjesnika ﷺ i iskazivanje počasti prema njemu, kao i zbog toga što bračna veza između njega i njih, uz Allahovu dozvolu, ostaje trajna i nastavlja se u Džennetu.
3. Veličina odgovornosti i udvostručena nagrada: Kada je Poslanik ﷺ dao svojim suprugama mogućnost izbora između ukrasa ovog svijeta i ostanka s njim uz strpljivost u oskudici, one su odabrale Allaha, Njegovog Poslanika i onaj svijet. S obzirom na to da je njihov položaj izuzetno visok, Allah je udvostručio njihovu nagradu za učinjena dobra djela, kao što je i polaganje računa za bilo kakvu grešku koju počine učinio strožijim u odnosu na druge, kako bi njihova opreznost i zahvalnost Allahu uvijek ostale na najvišem stupnju.
4. One su od Ehli-bejta Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Supruge Vjerovjesnika ﷺ ulaze u "Ehli-bejt" o čijem je čišćenju Allah obavijestio. Uzvišeni kaže u kontekstu govora o njima: "Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." (El-Ahzab, 33.) Stoga svaki musliman ima obavezu da ih voli, da moli Allaha da njima bude zadovoljan i da brani njihovu čast, jer one su čisti uzori.
5. Spuštanje Objave u njihovim kućama: jedna od njihovih najvećih odlika jeste to što je Časni Kur'an objavljivan dok je Vjerovjesnik ﷺ boravio u njihovim kućama. Uzvišeni kaže: "I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim..." (El-Ahzab, 34.) Zbog njihove bliskosti sa njim ﷺ prenijele su nam najsitnije detalje njegovog Sunneta i upute unutar njegovog doma, te je tako svaka od njih služila vjeri prenoseći ovo znanje ummetu.
Dvadeseta lekcija: Djeca Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Poslanik ﷺ dobio je sedmero djece, a to su:
Prvo: Tri sina: Kasim, po kojem je Vjerovjesnik ﷺ nosio nadimak "Ebul-Kasim", Abdullah i Ibrahim.
Drugo: Četiri kćeri: Zejneb, Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima.
Svu djecu je dobio sa suprugom Hatidžom, neka je Allah zadovoljan njome, osim Ibrahima, kojeg je dobio sa robinjom Marijom Koptkinjom, i svi su umrli za vrijeme života Poslanika ﷺ osim Fatime koja je živjela šest mjeseci nakon njega, a zatim mu se pridružila.
Poruke:
1. Od Poslanika ﷺ učimo kako biti strpljivi i nadati se Allahovoj nagradi prilikom gubitka djece, jer je i sam u svom životu okusio gorčinu gubitka smrću šestero svoje djece, ali je uprkos tome ostao postojan i zahvaljivao svome Gospodaru.
2. Vrijednost Fatime, radijallahu anha: Allah ju je odlikovao time što je bila jedina koja je ostala u životu poslije njega, pa je bila strpljiva, nadajući se Allahovoj nagradi, sve dok se nije pridružila svome ocu, sallallahu alejhi ve sellem.
3. Ibrahim, sin Poslanika ﷺ koji je umro kao mali, za majku je imao Mariju Koptkinju, a ona je bila jedna od robinja Poslanika ﷺ a ne jedna od njegovih supruga, majki vjernika.
Dvadeset prva lekcija: Neke fizičke i moralne karakteristike Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Vjerovjesnik ﷺ bio je najljepšeg izgleda, a neka od njegovih svojstava su:
Visina: bio je srednjeg rasta među muškarcima, nije bio previše visok, niti previše nizak, već je bio umjeren.
Boja: bio je bijel, bjelinom pomiješanom s blagim crvenilom koje mu je davalo ljepotu i svježinu.
Lice: imao je široke oči, široka i lijepa usta te gustu bradu. Kosa mu je bila veoma crna, a kada je ostario, pojavilo se malo bijelih vlasi, kojih nije bilo ni dvadeset, u njegovoj bradi i na sljepoočnicama.
Tijelo: širokih ramena, uvijek lijepog mirisa, čak i kada ne bi nanio miris.
A što se tiče njegovih karakternih (moralnih) osobina:
Vjerovjesnik ﷺ bio je najsavršenijeg ophođenja prema drugima, a Uzvišeni ga je obdario svim savršenim karakternim osobinama. Neki od primjera njegovog lijepog karaktera jesu:
Iskrenost i povjerljivost: bio je najiskrenijeg govora među ljudima i najvjerniji u ispunjavanju obaveza, tako da je još prije poslanstva prozvan "Iskreni i Povjerljivi".
Plemenitost i darežljivost: bio je ﷺ najdarežljiviji među ljudima, davao bi poput onoga koji se ne boji siromaštva i nikada ništa od njega nije zatraženo, a da je rekao "ne".
Blagost i praštanje: od svih ljudi najteže se ljutio, a najbrže odobrovoljavao. Praštao je onome ko bi mu učinio nepravdu, održavao veze sa onim ko bi ih prekinuo, a drskost neznalice prema njemu samo bi mu povećavala blagost.
Skromnost i milost: Poslanik ﷺ bio je blag i ponizan prema vjernicima. Sam bi sebe usluživao i krpio svoju obuću, bio bi na usluzi svojoj porodici, ukazivao bi počast svome gostu i osmjehivao se svakome koga bi sreo. Bio je najmilostiviji od svih ljudi prema nejakima, djeci, pa čak i životinjama.
Hrabrost: Vjerovjesnik ﷺ bio je čovjek najhrabrijeg srca. Njegovi ashabi bi se sklanjali kod njega kada bi borba postala žestoka, a on bi od svih njih bio najbliži neprijatelju.
I uistinu je bio onakav kako ga je opisala majka vjernika Aiša, radijallahu anha, u jednoj sveobuhvatnoj rečenici: "Njegov karakter bio je Kur'an."
Poruke:
1. Jedna od koristi poznavanja njegovih fizičkih osobina jeste ta da te Allah može počastiti da ga vidiš u snu. Onaj ko ga usnije u njegovom stvarnom liku, uistinu ga je i vidio, jer se šejtan ne može prikazati u njegovom liku, kao što je rekao Poslanik ﷺ: "Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer se šejtan ne može prikazati u mome liku." Bilježe ga Buharija i Muslim.
2. Onaj ko iskreno voli čezne da sazna sve detalje o svom voljenom, a jedno od najuzvišenijih saznanja jeste poznavanje izgleda i životopisa Prvaka stvorenja ﷺ .
3. Uviđamo veličinu ljubavi ashaba i njihove privrženosti Poslaniku ﷺ budući da su nam prenijeli najsitnije detalje iz njegovog života, a ummet je nakon njih sačuvao to veličanstveno naslijeđe.
4. Sveobuhvatni i savršeni uzor: proučavanje ovih osobina podstiče muslimana na slijeđenje prakse svoga Poslanika ﷺ u vanjštini kroz čistoću i miris, a u nutrini kroz iskrenost, blagost, skromnost i druge vrline.
Zaključak
Na kraju, knjige o vjerodostojnom sunnetu i poslaničkom životopisu su mnogobrojne. Stoga bi im se musliman trebao vraćati kako bi se upoznao sa životopisom Poslanika ﷺ njegovim ahlakom i vrlinama, a neke od njih su:
1. "Poslanikov životopis", hafiza Ibn Kesira, rahimehullah;
2. "Zadul-me'ad", Ibnul-Kajjima, rahimehullah;
3. "Šemail", imama Tirmizija, rahimehullah.
Molimo Uzvišenog Allaha da učini ovo djelo iskrenim, radi Njegovog plemenitog lica, da nama i vama podari dosljedno slijeđenje Njegovog plemenitog Vjerovjesnika ﷺ te da svim muslimanima ovaj trud bude od koristi i da nam ga učini zalihom dobra na Sudnjem danu.
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je Allahov blagoslov na našeg prvaka Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Related books
All books
رسول الإسلام محمد صلى الله عليه وسلم81 jezikaرسولمحمدرسول الإسلام محمد صلى الله عليه وسلم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Poslanik islama - Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem Sažeta biografija o poslaniku islama, Muhammedu (1) sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj sam pojasnio neke od crtica iz njegovog života: njegovo ime, porijeklo, mjesto boravka, bračno stanje, poslanicu, ono čemu je pozivao, znakove vjerovjesništva, vjerozakon i stav njegovih protivnika naspram njega. (1) Trudio sam se da uvijek zajedno spomenem riječi "poslanik Muhammed", vodeći računa o prijevodu, na šta treba obratiti pažnju. 1. Njegovo ime, porijeklo, mjesto u kojem se rodio i u kojem je odrastao…
Koristan sažetak za novog muslimana32 jezikaKoristan sažetak za novog muslimana
Priredio Muhammed Eš-Šehri 1441 - 2020 U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Uvod
Obaveza postupanja po sunnetu Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nevjerstvo onoga ko ga negira23 jezikaObaveza postupanja po sunnetu Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nevjerstvo onoga ko ga negira
Autor Uvaženi šejh Abdulaziz ibn Abdullah Ibn Baz - Allah mu se smilovao - U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Predgovor Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, a lijepa konačnica bogobojaznima. Neka su salavat i selam na Allahovog roba i poslanika Muhammeda, onome koji je poslan kao milost svim svjetovima, na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, koji su sa najvećom preciznošću i emanetom prenijeli knjigu svoga Gospodara i sunnet svoga Poslanika s.a.w.s. onim koji su došli poslije njih. Molim Uzvišenog da nas učini od onih koji ih slijede u dobru. Prijašnji i potonji učenjaci su…
Zikrovi koji se uče ujutru i uveče57 jezikaZikrovi koji se uče ujutru i uveče
U ime Allaha Milostivog Samilosnog Allah je, nema istinskog boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko je taj ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih, i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni! Ajetul-Kursija, [El-Bekare, 255]. Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici –…