Skip to content

أبو حامد محمد بن محمد بن محمد الغزَّالي

الإسم

Ebu Hāmid Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed el-Gazzali

اسم الشهرة

Ebu Hāmid el-Gazzali

نبذة مختصرة

Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed et-Tūsi, Ebu Hāmid el-Gazzali, sa naglašenim slovom ''z'', što su zabilježili učenjaci poput Ibnus-Sem'anija, Ibnul-Esīra, En-Nevevija, Ibn Halkana, Ibn Dekika el-'Ida, Ez-Zehebija, Es-Subkija, Es-Sehavija i el-Murteda ez-Zubejdija, što je opšteprihvaćeno mišljenje. Rođen je 450. godine, bio je stručnjak u metodologiji islamskog prava (ar. el-usul), šafijski pravnik i poznati učenjak. Autor je mnogih djela, od njih su: ''Ihja 'ulumud-din'', ''El-Mustasfa ti usulil-Fikh''. U oblasti fikha: ''El-Vedžiz'', ''El-Vesit'', i ''El-Besit''. Duboko se bio posvetio filozofiji, ali se kasnije povukao od nje i dao kritički osvrt. Nakon toga se posvetio 'ilmul-kelamu (apologetici), ovladao njenim osnovama i metodama, ali je kasnije odustao od apologetike nakon što je prepoznao njene slabosti i kontradikcije. U toj fazi je nazvan Hudžetul-Islam (Dokaz islama) zbog svojih uspješnih rasprava protiv filozofa. Zatim je proučavao učenje batinija (ezoterizam) i usvojio njihove osnove, ali se kasnije povukao i pokazao lažnost njihovih uvjerenja i manipulacija vjerskim tekstovima. Poslije toga se okrenuo sufizmu (misticizmu i asketizmu), nastojeći postići duhovno pročišćenje. Ibn Salah je rekao: ''O Ebu Hamidu se mnogo govorilo, a što se tiče njegovih knjiga koje odstupaju od istine, na njih se ne treba obraćati pažnja. Što se tiče njega kao čovjeka, njegov slučaj je u Božijim rukama." Ez-Zehebi je naveo: "Autor je knjige o osudi filozofa, 'Tehafut', gdje je raskrinkao njihove greške i istakao istinu."

المراجع

Više (1)
الدر الثمين في أسماء المصنفين (ص 83)، تاريخ الإسلام (11/62)، سير أعلام النبلاء (19/ 322، 335، 343)، طبقات الشافعية الكبرى (6/191)، فتح المغيث (3/ 15)، ضبط الأعلام (ص144-150)، الأعلام للزركلي (7/22).