أحمد بن عبد الحليم بن عبد السلام بن تيمية
الإسم
Ahmed ibn Abdul-Halīm ibn Abdus-Selam ibn Tejmijje
اسم الشهرة
Ibn Tejmijje
نبذة مختصرة
Ahmed ibn Abdul-Halīm ibn Abdus-Selam ibn Tejmijje el-Harrani, poznat kao Šejhul-islam Ibn Tejmijje, bio je istaknuti imam, mudžtehid i obnovitelj islamske misli. Rođen je 661. godine po Hidžri u Harranu. Bio je izuzetno nadaren učenjak, s dubokim znanjem kako u šerijatskim znanostima tako i u racionalnim znanostima. Isticao se nevjerovatnim intelektom i brzinom učenja, što je zabilježeno u svjedočenjima njegovih savremenika. Šejh Ibn Tejmijje bio je poznat i po nadimku Tekijjuddin (bogobojazne vjere), iako je sam mrzio da ga oslovljavaju tim imenom. Učenjak Ibn Dekik el-'Id opisao ga je riječima: "Kada sam se susreo s Ibn Tejmijjom, vidio sam čovjeka pred čijim očima su bila sva znanja, uzimao je ono što je htio i ostavljao ono što je htio." Hafiz Ibn Hadžer rekao je: "Proučavao je, usavršio se, postao izvanredan i nadmašio svoje vršnjake. Bio je čudo u brzini memorisanja, snazi uma i opsežnom poznavanju šerijatskih i racionalnih nauka, te u razumijevanju metodologije prvih i kasnijih generacija." Njegova plodna ostavština obuhvata mnoga djela, a imam Zehebi je rekao: "Vjerovatno je broj njegovih spisa 4000 svezaka ili više." Među njegovim najpoznatijim djelima su: "Der'u te'arudil-akl ven-nakl" (Odbacivanje sukoba između razuma i prenesenog znanja), "Minhadžus-sunnetin-nebevijje" (Metodologija Poslanikovog sunneta), "El-Istikame" (Postojanost u vjeri), "El-Dževabus-sahih limen beddele dine-l-Mesih" (Ispravan odgovor onima koji su izmijenili Mesihovu vjeru), "Bejanu telbisil-džehmijje" (Razotkrivanje obmanjivanja džehmija), "Iktidaus-siratil-mustekīm li-muhalefeti ashab el-džehīm" (Obaveza slijeđenja pravog puta kroz suprotstavljanje nevjernicima). Preselio je 728. godine po Hidžri.