Skip to content

أحمد بن محمد بن حنبل الشيباني الإمام

الإسم

Imam Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbel eš-Šejbani

اسم الشهرة

Ahmed ibn Hanbel

نبذة مختصرة

Ebu Abdullah Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbel eš-Šejbani, poznat kao imam Ahmed ibn Hanbel, rođen je 164. godine po Hidžri. Bio je jedan od najistaknutijih imama islama, čija su djela i život ostavili dubok trag u historiji islamske nauke i prakse. Imam Šafija ga je opisao riječima: "Ahmed je imam u osam vrlina: imam u hadisu, imam u fikhu, imam u jeziku, imam u Kur'anu, imam u siromaštvu, imam u skromnosti, imam u bogobojaznosti i imam u sunnetu." Imao je zapaženu ulogu tokom fitne o "stvaranju Kur'ana", što ukazuje na njegovo znanje i strpljenje, zato je stekao titulu Imam ehli-sunneta. Ova titula označava da je bio onaj koji je očitovao i širio sunnet u vremenu kada su se novotarije proširile. Ovo znači da svako ko je nazvan ovom titulom je od imama sunneta, za razliku od imama novotarija, koji su novotarije osmislili i uveli. Stoga se sunnet pripisuje njegovim imamima kroz očitovanje i širenje, dok se novotarije pripisuju njihovim zagovornicima kroz izmišljanje i uvođenje. Od njegovih djela su: "El-Musned", jedna od najvećih zbirki hadisa u islamskoj tradiciji, s preko 30.000 hadisa, "Ez-Zuhd", djelo koje govori o asketizmu i bogobojaznosti, "El-Ešribe", knjiga o propisima pića, "Risala fi el-Musi'i Salateh", poslanica o pravilnom obavljanju namaza, "Er-Red 'ala ez-Zenadika vel-Džehmie", odgovor na zablude zindikā i džehmija. Njegovi učenici su zabilježili oko 60.000 šerijatskih pitanja koja su bila temelj njegovog mezheba, koji je kasnije postao poznat kao hanbelijski mezheb. Preselio je na ahiret 241. godine po Hidžri.

المراجع

Više (1)
تاريخ دمشق (5/252) تاريخ الإسلام (5/1010) طبقات الفقهاء (ص 91) الأعلام للزركلي (1/ 203)، المدخل المفصل إلى فقه الإمام أحمد بن حنبل.