Skip to content

“Klonite se bluda, prljavštine koju je Allah zabranio! Neka sakrije svoju sramotu onaj ko učini nemoral i neka se pokaje Gospodaru. A mi ćemo izvršiti šerijatsku presudu nad onim ko nam prizna da je blud počinio.”

Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je kamenovao Maiza el-Eslemija, rekao:

“Klonite se bluda, prljavštine koju je Allah zabranio! Neka sakrije svoju sramotu onaj ko učini nemoral i neka se pokaje Gospodaru. A mi ćemo izvršiti šerijatsku presudu nad onim ko nam prizna da je blud počinio.”

«اجْتَنِبُوا ‌هَذِهِ ‌الْقَاذُورَةَ الَّتِي نَهَى اللَّهُ عَنْهَا فَمَنْ أَلَمَّ فَلْيَسْتَتِرْ بِسِتْرِ اللَّهِ وَلْيُتُبْ إِلَى اللَّهِ، فَإِنَّهُ مَنْ يُبْدِ لْنَا صَفْحَتَهُ نُقِمْ عَلَيْهِ كِتَابَ اللَّهِ عز وجل».

Bilježe ga Hakim i Bejheki
Vjerodostojan.
Pojašnjenje

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao nakon što je nad Ma'izom ibn Malikom el-Eslemijem, radijallahu anhu, izvršio kaznu za blud, pa je održao govor narodu i rekao: "Klonite se ove nečistoće i svega što je od grijeha odvratno i ružno, što je Allah zabranio. A ko padne i učini nešto od toga, dužan je dvije stvari: Prvo: da sakrije grijeh jer ga je i Allah sakrio pa ne treba da ga obznanjuje; Drugo: da se brzo pokaje Allahu i ne ustraje u grijehu; a ako mu se otkrije, da mu se izrekne propisana kazna (hudud) koja je određena u Allahovoj Knjizi za tu vrstu grijeha."

Koristi i pouke hadisa

Podsticaj da se sakrije grijeh, da se za njega pokaje i da to ostane između roba i Allaha.

Kada se grijeh za koji slijede kazne šerijata (hudud) obznani nadležnim organima, obavezno je da se te kazne izvrše.

Obaveza je izbjegavati grijehe i iskreno se pokajati zbog njih.

Recenzent

Es-Sunnen El-Kubra, od Bejhekija (8/ 572).

Više (8)

المستدرك على الصحيحين للحاكم (4/ 272) (7615).

منحة العلام في شرح بلوغ المرام.

لعبد الله الفوزان (8/ 435).

فتح ذي الجلال والاكرام بشرح بلوغ المرام.

لابن عثيمين (5/ 370).

توضِيحُ الأحكَامِ مِن بُلوُغ المَرَام.

للبسام (6/ 249).

شرح الزرقاني على موطأ الإمام مالك (4/ 235).