Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Dobročinstvo je ljepota naravi, a grijeh je ono što se koleba u tvojoj duši i ne želiš da za to saznaju ljudi."

"Kod koga se nađu sljedeće četiri osobine, taj je pravi munafik, a kod koga se nađe neka od ovih osobina, onda taj ima osobine munafika, i takav će ostati sve dok ne ostavi tu osobinu: kada govori - laže, kada obeća - ne ispuni, kada se raspravlja - prelazi granice, i kada se obaveže na nešto ugovorom - on to prekrši."

“Kada je Allah stvorio Džennet poslao je Džibrila da ode do Dženneta i rekao mu: ‘Idi i vidi šta sam pripremio za stanovnike Dženneta u Džennetu!’ On je otišao i pogledao, pa se vratio i rekao: ‘Tako mi Tvoje moći, za njega neće čuti niko, a da neće ući u njega.’, pa je Allah naredio da se okruži i prekrije neugodnostima, pa mu je rekao: ‘Vrati se i pogledaj!’, pa je otišao i pogledao. Zatim se vratio i rekao: ‘Tako mi Tvoje moći, bojim se da u njega niko neće ući.

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo jednog dana na minber i mi smo posjedali oko njega, a zatim je rekao: 'Zaista se, nakon moje smrti, za vas plašim i od dunjalučkih ljepota i ukrasa koji će vam biti priušteni." Neki čovjek mu reče: "Allahov Poslaniče, zar dobro donosi zlo?" Poslanik je jedno vrijeme zašutio. Neko tom čovjeku reče: "Šta je bilo? Ti reče nešto Vjerovjesniku, a on ti ne odgovara?" Tad vidosmo da mu silazi Objava. Najednom obrisa čelo, a potom upita: "Gdje je onaj što je pitao?" Nakon zahvale Allahu, u nastavku je kazao: "Dobro ne donosi zlo. Ono što u proljeće niče i raste može ubiti stoku ili je dovesti do ivice smrti, osim one koja jede zeleno bilje dok ne napuni stomak, a zatim se okrene prema Suncu, lahko obavi nuždu, pa nakon toga opet pase. Ovaj imetak je sladak i privlačan. Divan je musliman koji ima imetak ukoliko udjeljuje siromahu, siročetu i putniku", ili kako je Vjerovjesnik kazao. Naposljetku je rekao: "Onaj ko stiče imetak na bespravan način je poput onoga ko jede, ali se ne može zasititi. Taj imetak će protiv njega svjedočiti na Sudnjem danu."

"Hoćete li da vas obavijestim o djelu koje je vrednije od posta, namaza i sadake?" Ashabi upitaše: "Svakako, Allahov Poslaniče." On im reče: "To je popravljanje međuljudskih odnosa. Kvariti međusobne odnose uništava vjeru."

"Jedanput je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, pa rekao: ‘Ova dvojica se kažnjavaju, ali ne zbog nečega velikog. Jedan se kažnjava zbog toga što nije vodio računa o mokraći, a drugi zbog ogovaranja.' Zatim je uzeo svježu palminu granu, prepolovio je i zabio u oba kabura po jednu polovinu." Ashabi upitaše: "O Allahov Poslaniče, zašto si to uradio?" "Kako bi im se olakšalo dok se ne osuše", reče im Poslanik.

‘O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri.’ ‘A zašto, Allahov Poslaniče?’, upitaše, a on odgovori: ‘Jer mnogo proklinjete i poričete muževo dobročinstvo. Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?’ On im odgovori pitanjem: ‘Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dviju žena?’ ‘Jest’, odgovoriše, pa im reče: ‘U tome se ogleda krnjavost razuma; a klanja li i posti za vrijeme mjesečnog pranja?’ ‘Ne klanja i ne posti’, odgovoriše, pa on zaključi: ‘U tome se ogleda manjkavost u vjeri.'"

"Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Uzvišeni Allah je rekao: 'O sine Ademov, sve dok Me budeš dozivao i molio, Ja ću ti opraštati ono što si učinio i to Meni nije teško. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske granice, a ti zatim zatražio od Mene oprost, Ja bih ti oprostio! O sine Ademov, kada bi mi došao s grijesima kolika je ova Zemlja, a zatim došao preda Me, ne pripisujući Mi sudruga, Ja bih ti isto toliko oprosta dao!''"