Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Izašli smo jedne kišovite i mračne noći tražiti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da nam klanja, pa kad ga sustigoh on mi reče: 'Reci.' a ja ne rekoh ništa. Ponovo mi reče: 'Reci.' A ja opet ne rekoh ništa. Opet mi reče: 'Reci.' Ja tada rekoh: 'O Allahov Poslaniče, a šta da kažem?' Reče: 'Reci: Kul huvallahu ehad, i muavizetejni kada omrkneš i kada osvaneš po tri puta, zaštitiće te od svega.'"

"Onaj ko tri puta prouči: 'U ime Allaha, sa čijim imenom nikakvo zlo ni na Zemlji ni na nabesima neće nauditi, i On sve čuje i sve zna', neće ga zadesiti iznenadna nedaća sve dok ne osvane , a ko tri puta izgovori ove riječi kada osvane, neće ga zadesiti iznenadna nedaća sve do večeri."' Poslije je Ebana b. Osmana zadesila paraliza, pa je čovjek koji je čuo hadis od njega gledao u Ebana, a on ga upita: "Zašto me gledaš? Tako mi Allaha, nisam slagao na Osmana, niti je Osman slagao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, na dan kada me to zadesilo, bio sam ljut i zaboravio sam da proučim ove riječi."

"Sejjidul istigfar je da kažeš: 'Allahumme Ente Rabbii, la ilahe illa Ente, halakteni, ve ene abduke, ve ene ‘ala ‘ahdike ve va’dike mesteta’tu, e’uzu bike min šerri ma sana’tu, ebu’u leke bi ni’metike 'alejje, ve ebu’u leke bi zenbii, fagfir li fe innehu la jagfiru-z-zunube illa Ente. (Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema istinskog boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!)'" Poslanik je zatim dodao: "Ko kaže ovaj istigfar (dovu) ujutro, čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, a ko ga kaže u toku noći čvrsto ubjeđen u te riječi i umre prije nego svane pa i on je od stanovnika Dženneta."

kada bi osvanuo, govorio: "Allahumme bike asbahna ve bike emsejna ve bike nahja ve bike nemutu ve ilejken-nušur – Allahu, Ti daješ da osvanemo, Ti daješ da omrknemo, Ti daješ da živimo, Ti daješ da umiremo, i Tebi se vraćamo)" A kada bi omrkao, rekao bi: "Allahumme bike emsejna ve bike nahja ve bike nemutu ve ilejken-nušur – Allahu, Ti daješ da omrknemo, Ti daješ da osvanemo, Ti daješ da živimo, Ti daješ da umiremo i Tebi se vraćamo." A nekada bi kazao: "Ve ilejkel-masir – Tebi ćemo se vratiti."

da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sabah, izišao od Džuvejrije rano, a ona je ostala na mjestu na kojem je klanjala. Vratio se nakon što je Sunce izašlo (svanulo), a ona je i dalje tu sjedila. On joj je kazao: „Zar si još tu?“ Rekla je: „Jesam.“ On je tada kazao: „Nakon što sam izašao, tri puta sam proučio riječi koje, kada bi se mjerile sa svim onim što si ti rekla u tom periodu, one bi ih nadjačale : 'Subhanallahi ve bi hamdih 'adede halkihi ve rida nefsihi ve zinete aršihi ve midade kelimatih - Uzvišen je i hvale dostojan Allah, onoliko koliko ima Njegovih stvorenja, i onoliko koliko je zadovoljan, i koliko je težak Njegov Arš i koliko su brojne Njegove riječi.'"

'Ko navečer prouči posljednja dva ajeta sure el-Bekare u jednoj noći, biće mu dovoljna."