القَصَص

Tā Sīn Mīm. 1

Ovo su ajeti Knjige jasne!

Mi ćemo ti po Istini kazati neke vijesti o Musau i faraonu, i to za one ljude koji vjeruju.

Zaista se faraon u zemlji oholio, i od stanovnika njenih načinio poklonike raznovrsne; jednu zajednicu je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao. Doista je jedan od remetitelja poretka bio!

A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo,

i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu, Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.

I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.”

I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše.

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga razotkri da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.

A Mi smo mu već otprije zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito – ali većina njih ne zna.

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku – jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu – pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i usmrti. “Ovo je šejtanov posao”, uzviknu, “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu odvodi!”

“Gospodaru moj”, reče onda, “ja sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.

"O Gospodaru moj", reče, "zato što si mi blagodati dao, nikada prestupnicima neću biti od pomoći."

I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!”, reče.

I kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu njegov sunarodnik: “O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš na Zemlji silu provoditi, a ne želiš miriti.”

I jedan čovjek s kraja grada dotrča: “O Musa”, reče, “glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.”

I Musa izađe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. “Gospodaru moj”, reče, “spasi me naroda koji ne vjeruje!”

I kad se uputi prema Medjenu, on reče: “Gospodar moj će mi pokazati pravi put!”

A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. “Šta vi radite?”, upita on. “Mi ne napajamo dok čobani ne odu”, odgovoriše one, “a otac nam je veoma star.”

I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!”

I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!”

“O oče moj”, reče jedna od njih, “uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana.”

“Ja te želim oženiti jednom od ove dvije kćeri moje”, reče on, “ali trebaš me osam godina služiti. A ako deset napuniš, bit će dobra volja tvoja, a ja te ne želim na to siliti. Ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.”

“Neka bude tako između mene i tebe”, reče Musa, “koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.”

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. “Pričekajte”, reče čeljadi svojoj, “vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.”

A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: “O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!

I baci svoj štap!" I kad je vidje da se tresući kreće, kao da je to džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!

Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvog faraonu i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni.”

“Gospodaru moj”, reče, “ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju.

A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.”

“Pomoći ćemo te bratom tvojim”, reče On, “i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići. S Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat ćete pobjednici.”

I kad im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: “Ovo je samo smišljena čarolija, nismo čuli da se ovakvo nešto dešavalo u doba predaka naših!”

“Gospodar moj dobro zna onog koji donosi uputstvo od Njega”, reče Musa, “onog koji će na kraju pobijediti – a nepravedni doista neće uspjeti!”

“O velikaši”, reče faraon, “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene. A ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!”

A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,

pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali oni koji su nepravedni bili!

A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći,

i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bit će od svakog dobra udaljeni.

I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost, da bi se prisjetili i pouku primili.

Ti nisi bio na strani zapadnoj kad smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik.

Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli. A ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,

i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onog što su počinili: “Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?”

A kad im dolazi istina od Nas, oni govore: “Zašto mu nije dato onako isto kao što je dato Musau?” A zar oni još davno nisu porekli ono što je Musau dato? Oni govore: “Dvije čarolije, jedna drugu podržava.” I govore: “Mi ni u jednu ne vjerujemo.”

Reci: “Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!”

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onog koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

Riječ smo im temeljito dostavili ne bi li se opametili.

Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u njega.

A kad im se kazuje, govore: “Mi vjerujemo u njega, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.”

Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što bili strpljivi i što dobrim djelom odbijaju zlo i što od onoga što im dajemo udjeljuju.

A kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: “Nama naša djela, a vama vaša djela – mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.”

Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti. Allah ukazuje na Pravi put onom kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.

Oni govore: “Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani.” Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.

A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, da im dokaze Naše kazuje. I Mi smo samo onda naselja uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.

Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zar ne razumijete?

Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na onom svijetu u vatru ubačen biti?

A na Dan kad ih On pozove i upita: “Gdje su oni koje ste Mojim ortacima smatrali?”,

reći će oni na kojima će se riječ obistiniti: “Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, oni nas nisu obožavali.”

“Pozovite božanstva vaša!”, reći će im se, pa će ih oni pozivati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti. Ah, da su na Pravom putu bili!

A na Dan kad ih On pozove i upita: “Šta ste poslanicima odgovorili?”,

tog Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.

A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio – on će postići šta je želio.

Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabire. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njime izjednačuju!

Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni iskazuju.

On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.

Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana – koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?”

Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana – koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj smiraj nađete? Zar ne vidite?!"

Iz milosti Svoje on vam je dao noć i dan – da se noću odmarate, a da danju za dobrima Njegovim tragate i da zahvalni budete.

A na Dan kad ih On pozove i upita: “Gdje su oni koje ste Meni sudruzima smatrali?"

Iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka i reći: “Dajte svoj dokaz!”, i oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti onih koje su izmišljali.

Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!”, govorili su mu ljudi iz naroda njegova,

“i nastoj time što ti je Allah dao steći onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”

“Ovo mi je dato samo po znanju mom!”, govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.

I izađe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu”, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, “on je, uistinu, presretan.”

“Teško vama”, govorili su učeni, “onom koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena!”

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidiš da nezahvalnici nikad neće uspjeti?”

Taj drugi svijet dat ćemo onima koji se ne žele na Zemlji oholiti i nered činiti, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

Onaj ko učini dobro djelo dobit će deseterostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo – pa oni koji budu zlo radili bit će tačno prema zasluzi kažnjeni.

Onaj Koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti povratištu. Reci: “Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u očitoj zabludi.”

Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvog – zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik!

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kad ti se objave, i pozivaj Gospodaru svom i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!

I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog Lica, propasti! Njemu sud pripada i Njemu ćete se vratiti!