النَّمل

Ta-sin. 1 Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,

upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.

Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju,

njih čeka zla kob, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni,

a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudrog i Sveznajućeg!

Kada Musa reče porodici svojoj: “Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti plamen – glavnju da biste se ogrijali.”

Kad je do nje došao, neki glas je dozivao: “Neka je blagoslovljen ko u vatri je i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

O Musa, to sam Ja – Allah, Silni i Mudri!

Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati.

A onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna – bit će to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod grešnički.”

I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: “Ovo je prava čarolija!”

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: “Hvala Allahu Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!”

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato – ovo je, zaista, prava blagodat!”

I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove – džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!”

I on se nasmiješi pa nasmija riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!”

I on izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!”

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni,

vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravog ih puta odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put,

pa da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša veličanstvenog!”

“Vidjet ćemo”, reče Sulejman, “govoriš li istinu ili ne.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!”

“O velikaši”, reče ona, “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo.

Od Sulejmana je i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’

O velikaši”, reče ona, “savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!”

“Mi smo vrlo jaki i hrabri”, rekoše oni, “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!”

“Kad carevi osvoje neki grad”, reče ona, “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim – eto, tako oni rade.

Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čim će se izaslanici vratiti.”

I kad on pred Sulejmana izađe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onom što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.”

“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?”

“Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džina, “prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to, zaista, snažan i povjerljiv.”

“A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava hoću li zahvalan ili nezahvalan biti! A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa Gospodar je moj neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!”

I kad ona dođe, bī joj rečeno: “Je li ovo tvoj prijesto?” “Kao da je on!”, uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.”

A od ispravna vjerovanja spriječilo je ono što je, mimo Allaha, obožavala. Zaista je ona bila iz naroda nevjerničkog!

“Uđi u dvoranu!”, bī joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!”, reče on. “Gospodaru moj”, uzviknu ona, “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!”

A narodu Semud poslali smo brata njihova Saliha: “Ibadet činite jedino Allahu”, ali oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

“O narode moj”, govorio im je on, “zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta da bi vam se ukazala milost?”

“Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!”, rekoše oni. “Od Allaha vam je i dobro i zlo”, reče on, “vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.”

U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

“Zakunite se najtežom zakletvom”, rekoše, “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovu najbližem krvnom srodniku reći: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi zaista istinu govorimo.’ ”

I kovali su spletke, ali smo i Mi kovali spletke a da to oni i ne naslutiše.

Pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve, i njih i narod njihov.

Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna,

a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

I Luta, kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici.”

A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi – čistunci!"

I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,

i pustili smo na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!

Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao! Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?

Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.

Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi.

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!

Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!

Onaj Koji sve iz ničeg stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ‘Dokažite, ako istinu govorite!’ ”

Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi; i oni ne znaju kad će oživljeni biti.”

Zar oni o onome svijetu da što znaju! Oni u njega sumnjaju, oni su slijepi prema njemu.

Nevjernici govore: “Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.”

Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su završili grešnici!”

I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

“Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?”, pitaju oni.

Reci: “Stići će vas sigurno nešto od onog što požurujete!”

A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.

Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,

i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.

Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi – On je Silni i Sveznajući,

zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!

Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kad se leđima okrenu,

niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti. Možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.

I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje izađe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.

A na Dan kad od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani,

i kad dođu, On će upitati: “Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima ili šta ste to radili?”

I njih će stići kazna zato što su nepravedni bili, pa neće moći ni riječ izustiti.

Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? To su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

A na Dan kad se u rog puhne, pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.

Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.

Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu pošteđen.

A oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. “Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"

"Ja sam primio zapovijest da ibadet činim jedino Gospodaru ovoga grada, Koji ga je zabranio skrnaviti – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da iz reda muslimana – Allahu predanih budem,

i da Kur’an kazujem." Onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravom je putu za svoje dobro; a onom ko je u zabludi ti reci: “Ja samo opominjem.”

I reci: “Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!” A Gospodar tvoj motri na ono što radite.