عَبَسَ

Namrštio se i okrenuo

zato što je slijepi čovjek njemu prišao.

A što ti znaš, možda će se on očistiti,

ili opomenuti, pa da mu opomena koristi.

A što se tiče onoga koji je bogat,

ti se njemu okrećeš,

a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti.

A što se tiče onoga koji ti je došao žureći,

a on se boji,

ti njega zanemaruješ.

Ne čini tako! Zbilja je ovo opomena,

pa tko hoće, imat će ga na umu,

na listovima je cijenjenim,

uzvišenim, čistim,

u rukama izaslanika

časnih, čestitih.

Proklet neka je čovjek! Koliko je samo njegovo poricanje!

Od čega ga On stvara?

Od kapi sjemena ga stvara, pa mu određuje.

I put mu dostupnim učini,

zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen,

i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti.

Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio!

Neka čovjek pogleda u hranu svoju.

Mi obilnu kišu prolijevamo,

zatim zemlju pukotinama cijepamo

i činimo da iz nje žito izrasta,

i grožđe i povrće,

i masline i palme,

i bašče guste,

i voće i trave,

na uživanje vama i stoci vašoj.

A kad dođe glas zaglušujući,

na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći,

i od majke svoje, i od oca svoga,

i od druge svoje i sinova svojih,

Dan taj svaki čovjek će se samo o sebi brinuti,

neka lica Dan taj bit će blistava,

nasmijana, radosna,

a na nekim licima Dan taj bit će prašina,

tama će ih prekrivati,

to će, zbilja, nevjernici, razvratnici biti.