النَّبَإ

O čemu oni jedni druge pitaju?!

O Vijesti velikoj,

o kojoj se oni razilaze.

Tako ne treba, oni će saznati sigurno!

I opet, tako ne treba, oni će saznati sigurno!

Zar Zemlju posteljom nismo učinili,

i planine kao klinove,

i vas kao parove stvorili,

i vaš san smirajem učinili,

i noć odjećom učinili,

i dan za privređivanje odredili,

i iznad vas sedam čvrstih sazdali,

i svjetiljku plamteću postavili?!

Mi iz kišnih oblaka vodu obilnu spuštamo

da njome žito i bilje izvedemo,

i bašče guste.

Dan suda je, zaista, već određen,

Dan kada će se u rog biti puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,

i nebo će biti otvoreno i mnogo će kapija imati,

i planine će pokrenute biti i priviđenje će postati.

Pakao će, doista, zasjeda biti,

obijesnima mjesto povratka,

u kojem će zauvijek ostati:

u njemu nikakve svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,

osim vrele vode i kapljevine,

kazne prikladne.

Zaista se oni nisu nadali polaganju računa

i potpuno lažnim smatrali su Naše ajete i znakove,

a Mi smo sve pobrojali i zapisali.

“Pa zato kušajte, a Mi ćemo vam patnju samo povećati!”

Zaista, bogobojaznima mjesto spasa i uživanja pripada:

bašče i vinogradi,

i djevojke mlade, godina istih,

i pehari puni.

Tamo prazne besjede i laži neće slušati,

to im je nagrada od Gospodara tvoga, dar dovoljni.

Od Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Svemilosnoga, Kome neće moći zboriti.

Na Dan kada Duh i anđeli budu u redove poredani, oni neće govoriti. Govorit će samo onaj kome Svemilosni dozvoli, a istinu će reći.

To je Istiniti dan, pa tko hoće, povratak Gospodaru svome prihvatit će.

Mi vas, zaista, na patnju blisku upozoravamo, na Dan u kojem će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Kamo sreće da sam prašina bio!”