الأحقَاف

Hā-Mīm.1

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, samo s Istinom stvorili i do roka određenog, ali oni koji ne vjeruju okreću se od onoga čime upozoravani budu.

Reci: “Što mislite o onima koje mimo Allaha molite? Pokažite mi koji dio Zemlje su stvorili ili oni, možda, imaju kakva udjela u nebesima?! Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove, ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.”

Tko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni?

Kad ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su ih obožavali.

A kad se ovima Naši jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini čim im dođe: “Ovo je prava čarolija!”

Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete moći odbraniti. On dobro zna šta o Kuranu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama. On prašta i samilostan je.”

Reci: “Ja nisam prvi poslanik i ne znam što će biti sa mnom ili s vama. Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan otvoreno opominjati.”

Reci: “Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kuran od Allaha, a vi u njega nećete vjerovati, i ako je jedan od sinova Izraelovih posvjedočio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili.” Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.

I govore nevjernici o vjernicima: “Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi pretekli.” A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: “Ovo je još davna izmišljotina.”

Knjiga Mojsijeva bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i obradovala one koji čine dobro.

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” i istraju na Pravom putu, neka se ničeg ne boje i ni za čim neka ne tuguju!

Oni će stanovnici Raja biti i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro. Majka ga njegova s mukom nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje – ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.”

Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika će Raja oni biti, istinito ćemo obećanje koje im je dato ispuniti.

A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!” a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova će se prijetnja, doista, obistiniti!” On odgovara: “To su izmišljotine naroda drevnih!”

Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer oni su, zaista, nastradali.

Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili, da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.

A na Dan kad budu oni koji nisu vjerovali Vatri izloženi, bit će rečeno: “Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas ponižavajućom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste grešnici bili.”

I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu upozoravao – a bilo je i prije njega i poslije njega upozoravatelja: “Samo Allaha obožavajte! Ja se bojim za vas patnje na Velikom danu!”

Oni su odgovarali: “Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš? Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!”

“Samo Allah zna kad će to biti,” on bi govorio, “ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao.”

I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: “Ovaj nam oblak kišu donosi!” “Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,

koji, odredbom Gospodara svog, sve ruši.” I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove – tako Mi kažnjavamo narod grešni.

Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali. I sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.

Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali.

A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.

Kad ti poslasmo nekoliko džina da Kuran slušaju, kad dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Šutite i pomno slušajte!” A kad se završi, vratiše se narodu svom da opominju.

“O narode naš,” govorili su, “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Mojsija objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.

O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!

A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.”

Zar ne znaju da je Allah – Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji se nije nimalo umorio dok ih je stvarao – moćan oživiti mrtve? Jest, On sve može.

A na Dan kad oni, koji nisu vjerovali, Vatri budu izloženi: “Zar ovo nije istina?” odgovorit će: “Jest, Gospodara nam našeg!” “E, pa iskusite patnju”, reći će On, “zbog toga što ste stalno poricali.”

Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onog Dana kad dožive ono čime im se prijeti, učinit će im se da su ostali samo jedan dio dana. Ovo je obznana! A zar će ko drugi biti uništen do narod grešnički!?