Skip to content

"Ko se lažno zakune kako bi nepravedno prisvojio imetak nekog muslimana, susrest će Allaha, a On će biti srdit na njega."

Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Ko se lažno zakune kako bi nepravedno prisvojio imetak nekog muslimana, susrest će Allaha, a On će biti srdit na njega." Potom je Eš‘as rekao: "Ovo se odnosilo na mene. Između mene i jednog židova postojalo je zemljište koje je on odbijao da mi vrati, pa sam ga odveo pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On me upitao: 'Imaš li dokaz?' Rekao sam: 'Nemam.' Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao židovu: 'Zakuni se.' Na to sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, ako se zakune, oduzet će mi moj imetak.' Tada je Allah objavio: 'Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi…' do kraja ajeta."

«مَنْ حَلَفَ عَلَى يَمِينٍ وَهُوَ فِيهَا فَاجِرٌ لِيَقْتَطِعَ بِهَا مَالَ امْرِئٍ مُسْلِمٍ، لَقِيَ اللَّهَ وَهُوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ». قَالَ: فَقَالَ الْأَشْعَثُ: فِيَّ وَاللَّهِ كَانَ ذَلِكَ؛ كَانَ بَيْنِي وَبَيْنَ رَجُلٍ مِنَ الْيَهُودِ أَرْضٌ، فَجَحَدَنِي، فَقَدَّمْتُهُ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «أَلَكَ بَيِّنَةٌ؟» قُلْتُ: لَا. قَالَ: فَقَالَ لِلْيَهُودِيِّ: «احْلِفْ». قَالَ: قُلْتُ: يَا رَسُولَ اللَّهِ، إِذَنْ يَحْلِفَ وَيَذْهَبَ بِمَالِي. فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى: {إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلًا}. إِلَى آخِرِ الْآيَةِ.

Muttefekun alejhi (složili se Buhari i Muslim)
Vjerodostojan.
Pojašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je da je zabranjeno lažno se zaklinjati Allahom s namjerom da se nepravedno prisvoji tuđi imetak. Onaj ko to učini suočit će se s Allahovim gnjevom na Sudnjem danu. Eš‘as b. Kajs, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ove riječi izgovorio povodom spora koji je on imao s jednim Židovom oko vlasništva nad zemljištem. Njih dvojica su se obratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u svojstvu sudije, pa je rekao Eš‘asu: "Ti trebaš donijeti dokaz kako bi potkrijepio svoju tvrdnju. Ako ne budeš u mogućnosti da pružiš dokaz, tada će ti preostati samo zakletva tvog protivnika, onoga koji osporava tvoju tvrdnju." Potom je Eš‘as rekao: O Allahov Poslaniče, ako tako bude, Židov će se zakleti, neće se ustručavati i uzeće moj imetak." Zatim je Allah, subhanehu ve te‘ala, potvrdio to u Kur’anu riječima: Zaista, oni koji prodaju i mijenjaju svoju obavezu prema Allahu i Njegovu zapovijed vjernicima da izvršavaju emanete, te se lažno zaklinju radi neznatne ovosvjetske koristi, takvi ljudi neće imati nikakva udjela na ahiretu, niti će im pripasti ikakva nagrada. Allah s njima neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati pogledom milosti i dobra, niti će ih očistiti od grijeha. Njih čeka bolna patnja zbog onoga što su činili.

Koristi i pouke hadisa

Zabrana uzimanja imovine ljudi na nepošten način.

Zaštita prava muslimana, bilo da se radi o malim ili velikim pravima;.

Iznijeti dokaz dužan je onaj ko tuži i potražuje, a zakletva je na onome ko to zanegira.

Prava se dokazuju uz dva svjedoka, a ako onaj ko potražuje nema dokaz, onda je na drugoj strani da se zakune.

Zabrana lažne zakletve kojom se uzima tuđe pravo, što spada u velike grijehe zbog kojih se njegovom počinitelju prijeti Allahovom srdžbom i kaznom.

Sudija treba usmjeriti strane u sporu i posavjetovati ih, a posebno kada se jedna strana u sporu želi zakleti.

Recenzent

Sahihul-Buhari (3/ 121) (2416).

Sahihu Muslim (1/ 123) (138).

Više (5)

الإلمام بشرح عمدة الأحكام.

لإسماعيل الأنصاري (2/ 136).

تيسير العلام شرح عمدة الأحكام.

للبسام (ص687).

فتاوى اللجنة الدائمة - اللجنة الدائمة للبحوث العلمية والإفتاء (23/ 513).