إبراهِيم

Elif-Lām-Ra.1 Ovo je knjiga koju ti objavljujemo da ljude dozvolom njihova Gospodara izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga

Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A teško nevjernicima od patnje žestoke,

onima koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga krivim prikazati! Oni su daleko zalutali.

Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi im objasnio. A Allah u zabludu okreće onoga koga hoće i upućuje na Pravi put onoga koga hoće; On je Silni i Mudri.

I Mojsija smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i podsjeti ga na Allahove blagodati." To su, uistinu, znakovi za svakog tko je strpljiv i zahvalan.

I kad Mojsije reče narodu svom: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali – to je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega."

I kad je Gospodar vaš objavio: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati; budete li nezahvalni, žestoka će, doista, biti kazna Moja."

I Mojsije još reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, pa, Allah je, doista, neovisan i hvaljen."

Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Noinu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? Samo ih Allah zna! Poslanici su im njihovi jasne dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi itekako sumnjamo u ono u što nas pozivate."

Poslanici su njihovi govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Koji je nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera – iz ničega stvorio? On vas poziva da bi vam neke grijehe oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio.” Oni su odgovorili: “Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih koje su naši predci obožavali – pa, donesite nam dokaz očevidni.”

"Mi jesmo ljudi kao i vi", govorili su im poslanici njihovi, "ali, Allah dariva samo one robove Svoje koje On hoće; mi vam ne možemo donijeti dokaz osim s dozvolom Allahovom – a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju."

"Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi ćemo, doista, strpljivo podnositi ono čime nas uznemiravate – a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"

Oni koji nisu vjerovali govorili su poslanicima svojim: "Ili ćete se u vjeru našu vratiti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nepravedne sigurno uništiti.

I poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati."

I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inatljivac nastradao.

Pred njim će Pakao biti – i on će biti napajan tekućinom od sukrvice.

Mučit će se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega poslije toga tek čeka patnja teška.

Djela onih koji ne vjeruju u Gospodara svoga nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to je stranputica daleka.

Zar ne vidiš da je Allah nebesa i Zemlju s Istinom stvorio? Ako htjedne vas će ukloniti i nova stvorenja dovesti.

To Allahu nije teško.

I izići će svi pred Allaha, pa će oni koji su bili nemoćni reći svojim glavešinama, onima koji su osioni bili: "Mi smo bili vaše pristalice, pa jeste li u stanju da nas bar malo od Allahove kazne zaštitite?" "Da je nas Allah uputio", odgovorit će oni, "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nama više neće biti."

I kada bude sve riješeno, sotona će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvu vlast nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. One koji si nepravedni sigurno čeka bolna patnja."

A oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će uvedeni, s dozvolom Gospodara njihova, u rajske vrtove kroz koje rijeke teku i u njima će vječno boraviti, njihov pozdrav će u njima "selam"1 biti.

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.

Ono plod svoj u svakom trenutku daje dozvolom Gospodara svoga – a Allah ljudima navodi primjere da bi se prisjetili i pouku uzeli.

A ružna je riječ kao ružno drvo koje je s površine zemlje iščupano. Njemu nema opstanka.

Allah vjernike postojanom riječju učvršćuje u životu na ovome, a i na onome svijetu, a nepravedne u zabludu odvodi; Allah radi što hoće.

Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli,

u Pakao, u kome će gorjeti – a užasno je on prebivalište!

I koji su Allahu druge kao ravne dodavali da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u Vatri!"

Reci Mojim robovima koji vjeruju da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno iz onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti ni trgovanja ni prijateljstva.

Allah je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju; On spušta s neba vodu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i podčinio vam je lađe da morem plove po odredbi Njegovoj, i podčinio vam je rijeke,

i podčinio vam je Sunce i Mjesec, koji se stalno kreću, i podčinio vam je noć i dan.

I daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, itekako nepravedan i nezahvalan.

A kada Abraham reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire.

Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj tko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj tko bude protiv mene ustajao, pa – Ti si, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv si.

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje časne Kabe, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.

Gospodaru naš, Ti sigurno znaš što mi tajimo, a što na javu iznosimo. A Allahu ništa nije skriveno; ni na Zemlji, ni na nebu.

Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Išmaela i Izaka; Gospodar moj molitve, uistinu, uslišava.

Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji u molitvi budemo ustrajni; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!

Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!"

A ti nikako ne misli da Allah ne mari za onim što rade nepravedni! On ih samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene!

Žurit će, glave im uzdignute, pogled ukočen; a srca će im prazna biti.

Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su nepravdu činili – govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike!" a zar se prije niste zaklinjali da s ovog svijeta nećete otići?

I nastanili ste se bili u mjestima gdje su živjeli oni koji su prema sebi nepravdu učinili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili i primjere smo vam navodili.

I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.

Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim – Allah je, uistinu, silan i strog.

Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha, Jedinoga, Podčinitelja svega.

Taj dan ćeš vidjeti prestupnike u okovima zajedno povezane.

Košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obaviti.

To je zato da Allah svakome da što je zaslužio – Allah zaista brzo račun svodi.

Ovo je obznana ljudima, i da njome budu opomenuti, i da znaju da je samo On Jedan Bog, i da prime pouku oni koji razum imaju!