Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je primati objavu putem istinitih snova. Snovi su mu bili jasni poput zore. Potom mu se omililo osamljivanje, pa je počeo odlaziti u pećinu Hira radi ibadeta. U njoj bi provodio određeni broj noći, a zatim se vraćao porodici kako bi se snabdio hranom. Nakon toga bi se ponovo vraćao u pećinu, i opet Hatidži po hranu, sve dok mu nije došla Istina. Jedne noći, dok je boravio u pećini Hira, došao mu je melek i rekao: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovori on. 'Melek me tada' – veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – 'uze i čvrsto prigrli, tako da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovorih, pa me ponovo uze i po drugi put prigrli tako čvrsto da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovorih. Tada me uze i treći put, prigrli me tako snažno da mi bijaše teško disati, a potom me pusti i reče: 'Čitaj u ime tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.' Nakon toga se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio Hatidži bint Huvejlid, radijallahu anha, a srce mu je snažno udaralo od straha. Rekao je: 'Pokrijte me! Pokrijte me!' Pokrili su ga, a kada se smirio, ispričao je Hatidži šta mu se dogodilo i dodao: 'Bojim se za sebe.' Hatidža mu reče: 'Ne boj se! Tako mi Allaha, Allah te nikada neće poniziti. Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš nemoćne, dijeliš siromašnima, ugošćavaš goste i pomažeš istinu kada je to potrebno.’ Potom je Hatidža s njim otišla svome amidžiću Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abduluzzau, koji je u predislamsko doba primio kršćanstvo, poznavao hebrejsko pismo i prepisivao iz Evanđelja na hebrejskom ono što je Allah htio da se prepiše. U to vrijeme bio je star i slijep. Hatidža mu reče: 'Amidžiću, poslušaj svoga bratića.' Vereka ga upita: 'Šta si vidio?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijesti ga o onome što je vidio, pa mu Vereka reče: 'To je melek kojeg je Allah slao Musau. Kamo sreće da budem živ kada te tvoj narod bude protjerivao.' 'Zar će me protjerati?' – upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Hoće' – odgovori on – 'jer niko nikada nije došao s nečim poput onoga s čim si ti došao, a da zbog toga nije bio zlostavljan. Ako to doživim, pomoći ću te koliko god budem mogao.' Nedugo poslije Vereka je umro, a objava je nakon toga neko vrijeme bila prekinuta."

"Dok sam hodao, čuo sam glas sa neba. Podigao sam pogled i vidio meleka, koji mi je prethodno došao u Hiri, kako sjedi na prijestolju između nebesa i Zemlje. Obuze me strah, pa sam se vratio i uzviknuo: 'Pokrijte me!' Tada je Allah objavio: 'O ti pokriveni! Ustani i opominji!' (El-Muddessir, 1–2), sve do riječi: 'I kumira se kloni.' (El-Muddessir, 5) Potom je Objava postala učestala."

da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi klanjao sabah-namaz, ostao sjediti na mjestu gdje je klanjao sve dok sunce ne bi jasno izašlo. A kada bi sunce izašlo, ustao bi, a ashabi bi međusobno pričali o proteklim vremenima iz džahilijjeta, pa bi se smijali, a Poslanik bi se osmjehivao.

"Allahu moj, ja sam samo čovjek. Pa kojeg god muslimana da sam uvrijedio, prokleo ili kaznio, učini to za njega čišćenjem i milošću."

„Majko pravovjernih, kaži mi nešto o moralu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ona će na to: „Zar ne učiš Kur'an?" „Učim", odgovori on. „Njegov moral je bio Kur'an", uzvrati mu ona.

"Otkako je došla u Medinu, Muhammedova porodica se nije tri uzastopne noći zasitila pšeničnog hljeba. Sve do Poslanikove smrti."

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu vojnu izvidnicu i za zapovjednika postavio čovjeka od ensarija, te im naredio da mu budu pokorni. On se potom naljutio i rekao: 'Zar vam Vjerovjesnik nije naredio da mi budete pokorni?' Rekli su: 'Jeste.' On reče: 'Sakupite mi drva.' Pa su ih sakupili. Zatim reče: 'Naložite vatru.' Pa su je naložili. Onda reče: 'Uđite u nju!' Oni su htjeli to učiniti, ali su jedni druge počeli odvraćati od toga govoreći: 'Mi smo pobjegli Vjerovjesniku od vatre!' Tako su ostali sve dok se vatra nije ugasila, a njegova srdžba smirila. To je potom preneseno Vjerovjesniku pa je rekao: 'Da su ušli u nju, ne bi iz nje izašli do Sudnjega dana. Pokornost je samo u onome što je dobro.'"

"Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sviđalo se da prioritet daje desnoj strani pri oblačenju svoje obuće, češljanju, čišćenju i u svim situacijama (stanjima)."