Skip to content

"Cijeli dunjaluk je proklet i prokleto je sve što je na njemu, osim spominjanja Allaha, onoga što On voli, učenjaka i učitelja."

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Cijeli dunjaluk je proklet i prokleto je sve što je na njemu, osim spominjanja Allaha, onoga što On voli, učenjaka i učitelja."

«أَلاَ إِنَّ الدُّنْيَا مَلْعُونَةٌ، مَلْعُونٌ مَا فِيهَا، إِلاَّ ذِكْرُ اللهِ وَمَا وَالاَهُ وَعَالِمٌ أَوْ مُتَعَلِّمٌ».

Bilježe ga Tirmizi i Ibn Madže
Hasen (dobar)
Pojašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da je ovaj svijet i sve što je na njemu omraženo kod Allaha, prezreno, ostavljeno i udaljeno. Sve što se na njemu nalazi nema pravu vrijednost i ne zaslužuje pohvalu, jer zaokuplja čovjeka i odvraća ga od Allaha, udaljavajući ga od Njegove blizine. Izuzeci su: spominjanje Allaha (zikr) i sve ono što je blisko tome i što Allah voli; učenjak koji posjeduje šerijatsko znanje i podučava ljude; te onaj koji uči i stječe to znanje.

Koristi i pouke hadisa

Nije dozvoljeno proklinjati dunjaluk uopće, jer postoje hadisi koji to izričito zabranjuju. Međutim, dozvoljeno je proklinjati na dunjaluku ono što odvraća od Allaha Uzvišenog i zaokuplja čovjeka, udaljavajući ga od pokornosti Njemu.

Sve što je na dunjaluku je samo igra i zabava, osim spominjanja Allaha (zikra) i onoga što vodi ka Njemu i pomaže u tome.

Pojašnjenje vrijednosti znanja, njegovih nosioca i onih koji ga stječu.

Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Ono što se od dunjaluka kori i prezire jeste haram – zbog svoje prirode, ili halal koji se uzima radi gomilanja i hvalisanja, kao i ono što se stiče s ciljem pokazivanja i nadmetanja. To je ono što je omraženo kod razumnog čovjeka."

Recenzent

Sunen Et-Tirmizi (4/ 151) (2322).

Sunen Ibn Madže (5/ 231) (4112).

Više (8)

بهجة الناظرين شرح رياض الصالحين.

لسليم الهلالي (1/ 542).

نزهة المتقين شرح رياض الصالحين.

لمجموعة من الباحثين (1/ 424).

كنوز رياض الصالحين.

لمجموعة من الباحثين (7/ 325).

شرح رياض الصالحين.

لابن عثيمين (3/ 374).