Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Smrt će biti dovedena u liku crno-bijelog ovna, a zatim će zovnuti glasnik: 'O Džennetlije!', pa će oni ispružiti vratove da bolje vide i gledati. 'Znate li ovo?', bit će upitani. 'Da, znamo', odgovorit će, 'to je smrt.' Svi su je već vidjeli. Zatim će biti pozvane džehennemlije. I oni će ispružiti vratove da bolje vide i gledati. 'Znate li ovo?', bit će upitani. 'Da, znamo', odgovorit će, 'to je smrt.' Svi su je već vidjeli. Tada će ovan (tj. smrt) biti zaklan, a onda će biti rečeno: 'Džennetlije, vječnost i nema više smrti! Džehennemlije, vječnost i nema više smrti!" Potom je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) proučio: 'I opomeni ih Danom tuge, kada će s polaganjem računa biti završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali' (Merjem, 39.), dodavši: 'Ovo su ljudi koji na dunjaluku ne vjeruju, u nemaru, ravnodušnosti i bezbrižnosti.'"

"Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet: 'Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji. Bilo da pokažete ono što je u vama ili to sakrijete, Allah će vas za to obračunati; pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće, i Allah je nad svime moćan.' (El-Bekare, 284), to je teško palo ashabima, pa su došli kod njega, kleknuli na koljena i rekli: 'Allahov Poslaniče, zaduženi smo djelima koja možemo podnijeti: namaz, post, džihad i sadaka; a sada ti je objavljen ovaj ajet, a mi to ne možemo podnijeti!' Pa im je Allahov Poslanik uzvratio: 'Zar želite da kažete kao što su rekli sljedbenici Knjige prije vas: 'Čuli smo i ne pokoravamo se'? Nego recite: 'Čuli smo i pokoravamo se. Oprosti nam, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo.'' Pa su ashabi rekli: 'Čuli smo i pokoravamo se. Oprosti nam, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo.' Kada su to ipak prihvatili i kada su to prevalili preko jezika, Allah je nakon toga objavio: 'Vjerovjesnik vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegova, i vjernici; svi vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige i Njegove poslanike. 'Ne pravimo razliku među Njegovim poslanicima', i govore: 'Čuli smo i pokoravamo se. Oprosti nam, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo.'' (El-Bekare, 285) Zatim je Allah, Uzvišeni, objavio: 'Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. Njemu pripada ono što je stekao, a protiv njega je ono što je zaradio. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili pogriješimo' – pa je rekao: 'Da.' 'Gospodaru naš, ne stavljaj na nas teret kao što si ga stavio na one prije nas' – rekao je: 'Da.' 'Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim što ne možemo podnijeti' – rekao je: 'Da.' 'I oprosti nam, i smiluj nam se; Ti si naš zaštitnik, pa nam pomozi protiv nevjerničkog naroda' – rekao je: 'Da.'"

"Sipao sam piće ljudima u kući Ebu Talhe, a njihovo piće toga dana bila je alkoholna mješavina (الفَضِيخ). Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao glasnika da objavi: ‘Zaista je alkohol zabranjen.'" Enes nastavlja: "Ebu Talha mi je tada rekao: ‘Izađi i prolij ga.’ Ja sam izašao i prolio ga, a alkohol je tekao ulicama Medine. Neki od prisutnih su rekli: 'Ljudi su već umrli, a alkohol je još u njihovim stomacima!' Na to je Allah objavio: 'Nije grijeh onima koji su vjerovali i činili dobra djela ono što su jeli...'" (El-Maide, 93.)

da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha u svakom stanju.

"Kada se Ebu Talibu približila smrt, posjetio ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i našao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebu Umejju ibn Mugiru. Tada mu se obratio riječima: 'Amidža, izgovori: 'La ilahe illallah!"- riječi koje će mi biti potpora da se zalažem za tebe kod Allaha na Sudnjem danu!' Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebu Umejja rekoše: 'Zar bi napustio vjeru Abdul-Muttalibovu?!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao mu je ove riječi i ponavljao ih, a i oni su isto činili, sve dok Ebu Talib nije rekao da ostaje u vjeri Abdul-Muttalibovoj, odbivši izgovoriti: 'La ilahe illallah!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: 'Tako mi Allaha, molit ću Ga da ti oprosti sve dok mi to ne zabrani!' Potom je objavljen ajet: 'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce!" (et-Tevbe, 113.) U povodu slučaja s Ebu Talibom, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, također je objavljeno: 'Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš; Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.' (el-Kasas, 56.)"

"Bio sam kod minbera Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa jedan čovjek reče: 'Nije mi važno da, nakon prihvatanja islama, više ni jedno djelo ne radim osim da napajam hadžije.' Drugi reče: 'Nije mi važno da, nakon islama, više ni jedno djelo ne radim osim da održavam Mesdžidul-haram.' A treći reče: 'Borba na Allahovom putu vrednija je od onoga što ste spomenuli.' Tada ih je Omer ibnul-Hattab ukorio i rekao: 'Ne podižite glasove kod minbera Allahovog Poslanika na dan džume. Nego, kada klanjam džumu, ući ću i upitati ga o tome oko čega ste se razišli.' Pa je Uzvišeni Allah objavio: 'Zar smatrate da je napajanje hadžija vodom i održavanje Časne džamije poput vrijednosti svakog onog koji vjeruje u Allaha i u Ahiret i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće uputiti ljude zulumćare.' (Et-Tevbe, 19)"

"Vraćali smo se sa Hudejbije kada je objavljen ajet: 'Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio', pa sve do: 'A to je kod Allaha veliki uspjeh.' Žalost i potištenost su nas ophrvali, a Poslanik je već zaklao kurban (hedj) na Hudebiji. Poslanik nam je kazao: 'Objavljen mi je ajet koji mi je draži od čitavog svijeta.'"

'Ko navečer prouči posljednja dva ajeta sure el-Bekare u jednoj noći, biće mu dovoljna."