Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Bio sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom putovanju. Dok smo tako putovali, jednog dana sam osvanuo blizu njega, pa sam rekao: 'Allahov Poslaniče, obavijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od Vatre.' On reče: 'Upitao si me o krupnoj stvari, ali je ona lahka za onoga kome je Allah učini lahkom : obožavaj Allaha i ne pridružuj Mu ništa, klanjaj namaz, dijeli zekat, posti ramazan i idi na hadždž.' Potom reče: 'Hoćeš li da te uputim na kapiju dobra? Post je štit, sadaka briše grijehe kao što voda gasi vatru, i čovjekov namaz u dubini noći.' Zatim je proučio ajet: 'Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, i dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.' Nakon toga reče: 'Hoćete li da vas obavijestim o glavnici vjere, njenom stubu i njenom vrhuncu?’ Rekoh: 'Hoću Allahov Poslaniče.' Reče: 'Glavnica vjere je islam, njen stub je namaz, a njen vrhunac je borba na Allahovom putu.' Zatim reče: 'Hoćeš li da te obavijestim šta je temelj svega toga?’ Rekoh: 'Hoću Allahov Poslaniče.' On rukom uze za svoj jezik i reče: 'Čuvaj ovo!' 'Allahov Poslaniče, zar ćemo biti pitani za ono što budemo govorili?', upitah. On reče: 'Majka te izgubila Muaze, a zar će ljude bacati u Džehennem na njihova lica osim onoga što su posijali njihovi jezici?'“

"Ko klanja namaz, okreće se prema našoj kibli i jede ono što smo mi zaklali, taj je musliman koji ima Allahovu zaštitu i zaštitu Njegovog Poslanika. Stoga, ne kršite Allahovu zaštitu koja je data tom čovjeku!"

"Jevreji su oni na koje je Allah srdit, a kršćani su u zabludi."

da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao svom amidži: "Reci: 'nema istinskog boga mimo Allaha', riječi sa kojima ću se zauzimati za tebe na Sudnjem danu." Amidža mu reče: "Da mi neće pleme Kurejš prigovarati govoreći: 'Na to ga je samo žalost navela', obradovao bih te sa njima." Uzvišeni je povodom toga objavio: "Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće, i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti." (El-Kasas, 56).

"Dok smo sjedjeli u džamiji s Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, dođe na devi jedan čovjek, zaustavi je (pred džamijom) i sveza, a onda ashabima (njima) reče: 'Ko je od vas Muhammed?' Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjedio je među njima naslonjen i mi mu odgovorismo: 'Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!' Potom onaj čovjek reče: 'Sine Abdul-Muttaliba!' 'Odazivam ti se!' odgovorio mu je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Čovjek je Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, opet rekao: 'Pitat ću te i bit ću uporan, pa ne ljuti se na mene.' 'Pitaj što god hoćeš!' reče Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on reče: 'Pitam te, tako ti tvoga Gospodara i Gospodara onih prije tebe, je li tebe Allah poslao cijelom svijetu?' 'Allahu moj, da', kazao je. 'Pitam (zaklinjući) te Allahom', reče čovjek, 'je li tebi Allah naredio da klanjamo pet namaza u toku dana i noći?' 'Allahu moj, da', reče ponovo. 'Pitam (zaklinjući) te Allahom', upita opet čovjek, 'da li ti je Allah naredio da postimo svake godine ovaj mjesec?' 'Allahu moj, da', odgovori on. 'Pitam (zaklinjući) te Allahom', reče čovjek, 'je li ti Allah naredio da od naših bogataša uzimaš zekat i dijeliš našim siromasima?' 'Allahu moj, da', potvrdi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Potom čovjek reče: 'Vjerujem u sve što si (od Allaha) donio. Ja sam Dimam ibn Salebe, brat Benu-Sa'da ibn Bekra, izaslanik svoga naroda, koji je iza mene ostao.'"