Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Došao sam kod Safvana ibn Assala el-Muradija kako bih ga upitao o potiranju po mestvama. On me upita: 'Zbog čega si došao, Zirre?' Rekoh: 'Želim znanje.' Tada mi je kazao: 'Zaista meleki spuštaju svoja krila pred onim koji stječe znanje, iz zadovoljstva onim što traži.' Zatim sam rekao: 'U meni se javila nedoumica u vezi potiranja po mestvama nakon obavljanja nužde i mokrenja, a ti si jedan od Poslanikovih ashaba, pa sam došao da te upitam jesi li čuo da je o tome nešto rekao?' On je odgovorio: 'Da. Kada bismo bili na putovanju, naređivao nam je da ne skidamo mestve tri dana i tri noći, osim u slučaju dženabeta. A kada je posrijedi nužda i spavanje, tada nam je bilo dozvoljeno potirati.' Zatim sam ga upitao: 'Da li si čuo da je nešto spomenuo o ljubavi prema drugima?' On je rekao: "Da. Bili smo sa Vjerovjesnikom na putu, kada ga je dozvao jedan beduin povišenim tonom: 'O Muhammede!' Pa mu je odgovorio istim tonom: 'Evo me.' Mi smo mu rekli: 'Teško tebi! Stišaj se, jer si kod Vjerovjesnika i to ti je zabranjeno.' On je rekao: 'Tako mi Allaha, neću se stišati!' Beduin je dalje nastavio: 'Čovjek voli narod, ali im se još nije pridružio.' Tada je Vjerovjesnik kazao: 'Čovjek će biti sa onim koga voli na Sudnjem danu.' Zatim nam je govorio i o ostalim stvarima sve dok nije spomenuo kapiju sa zapadne strane, koja je široka kolika je razdaljina koju pređe jahač u četrdeset ili sedamdeset godina."