Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu vojnu izvidnicu i za zapovjednika postavio čovjeka od ensarija, te im naredio da mu budu pokorni. On se potom naljutio i rekao: 'Zar vam Vjerovjesnik nije naredio da mi budete pokorni?' Rekli su: 'Jeste.' On reče: 'Sakupite mi drva.' Pa su ih sakupili. Zatim reče: 'Naložite vatru.' Pa su je naložili. Onda reče: 'Uđite u nju!' Oni su htjeli to učiniti, ali su jedni druge počeli odvraćati od toga govoreći: 'Mi smo pobjegli Vjerovjesniku od vatre!' Tako su ostali sve dok se vatra nije ugasila, a njegova srdžba smirila. To je potom preneseno Vjerovjesniku pa je rekao: 'Da su ušli u nju, ne bi iz nje izašli do Sudnjega dana. Pokornost je samo u onome što je dobro.'"

"Sutra ću predati zastavu čovjeku preko kojeg će Allah dati pobjedu pod njegovim vođstvom. On voli Allaha i Njegova Poslanika i njega voli Allah i Njegov Poslanik. Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome li će je dati. Kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku i svako od njih je želio da njemu bude data. Tada je Poslanik upitao: "Gdje je Alija b. Ebi Talib?" "Bole ga oči", neko reče. Krenuli su po njega pa su ga doveli. Poslanik mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu. Ozdravio je kao da ga ništa nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu, a Alija reče: "Hoću li se boriti protiv njih dok ne budu poput nas?" On reče: "Polahko idi dok ne dođeš u njihovo mjesto, potom ih pozovi u islam i obavijesti ih kakve obaveze imaju prema Allahu Uzvišenom, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva."