Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Djela ima šest, a ljudi četvero. Dva djela su obavezujuća, zatim slijedi djelo za koje će čovjek na isti način biti nagrađen ili kažnjen, potom djelo za koje će čovjek imati desetorostruku nagradu i djelo za koje će čovjek biti sedamsto puta nagrađen. Naime, dva djela koja su obavezujuća, to je da čovjek umre ne čineći Allahu širk, ući će u Džennet; te da onaj ko umre, a činio je Allahu širk, ući će u Džehennem. Djelo za koje će čovjek na isti način biti nagrađen je dobro djelo koje čovjek čvrsto odluči da uradi, biće mu upisano jedno dobro djelo. S druge strane, onaj ko uradi loše djelo biće mu upisano isto tako, samo jedno loše djelo. Nadalje, ko uradi neko dobro djelo imat će za njega desetorostruku nagradu, a ko udijeli na Allahovom putu imat će sedamsto puta uvećanu nagradu. Što se tiče ljudi, imamo ljude kojima je dato na ovom svijetu, a ne i na onom, zatim ljude kojima je dato na onom svijetu, a ne i na ovom, potom imamo ljude koji su uskraćeni dobra i na ovom i na onom svijetu i na koncu, imamo ljude kojima je dato i na ovom i na onom svijetu."

"Ko kaže kada čuje mujezina sljedeće riječi: 'Ešhedu en la ilahe illallahu wahdehu la šerike lehu, we enne Muhammeden 'abduhu we resuluhu, raditu billahi rabben we bi Muhammedin resulen we bil islami dinen' (Svjedočim da nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog koji nema saučesnika i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, Muhammedom kao poslanikom i islamom kao vjerom), biće mu oprošteni grijesi."

„Nema dana u kojima je dobro djelo Allahu draže od ovih dana", tj. u prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta. Ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, zar ni džihad na Allahovom putu?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Čak ni džihad na Allahovom putu, izuzev da čovjek ode u džihad noseći sa sobom svoj imetak, pa u njemu izgubi i život i imetak."

da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u mesdžid, a nakon njega ušao je i neki čovjek, te počeo klanjati. Nakon namaza došao je i poselamio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu reče: "Vrati se i klanjaj, jer ti, zaista, nisi klanjao." Čovjek se vrati i klanja kao što je klanjao i prvi put, a zatim dođe Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu reče: "Vrati se i klanjaj, jer ti, zaista, nisi klanjao." Treći put mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isto naredi, a on reče: "Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, ja ne znam drugačije, pa me nauči." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu reče: "Kada htjedneš da obaviš namaz donesi početni tekbir, zatim prouči iz Kur'ana ono što ti je lahko, a nakon toga učini ruku' i tako ostani sve dok se ne smiriš, zatim se vrati sa ruku'a sve dok se u potpunosti ne uspraviš, a nakon toga učini sedždu i tako ostani sve dok se u potpunosti ne smiriš, a kada se vratiš sa sedžde sjedi i tako ostani dok se u potpunosti ne smiriš. Tako radi u cijelom namazu."

"Kada čovjek umre, prekidaju mu se djela, osim troga: trajne sadake koju je dao, korisnog znanja kojem je nekoga podučio ili dobrog djeteta koje dovi za njega."

"Kada čujete ezan, govorite isto što i muezzin govori."

"Najbitnije oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao trenutak smrti bila je: 'Vodite računa o namaz i o vašim robovima!' U prsima se čulo grcanje, dok je jedva izgovarao te riječi."

"Ko na kraju svakog namaza prouči 'subhanallah' 33 puta, 'elhamdulillah' 33 puta, 'Allahu ekber' 33 puta, a to je ukupno 99, i kaže upotpunjavajući stotinu: 'La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej ‘in kadir' - Nema istinskog Boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i Njemu pripada hvala, i On je svemoćan – oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo koliko je morske pjene.“