Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Poravnajte vaše safove, jer zaista je poravnavanje safova dio cjelovitosti i potpunosti namaza."

"Popunite prvi saf, zatim onaj iza njega, a ako ostane slobodnog mjesta, neka to bude u zadnjem safu."

"Kada je riječ o kraćenju brkova, rezanju noktiju, uklanjanju (čupanju) dlaka ispod pazuha i brijanju stidnih dlačica, određeno nam je da ne smije proći više od četrdeset noći, a da to ne učinimo."

"Kada bi Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, htio da uđe u toalet rekao bi: 'Allahumme inni e'uzu bike minel-hubusi wel-habais' / Allahu, utječem ti se od muških i ženskih šejtana."

da je jednog petka neki čovjek ušao u džamiju na vrata koja su bila okrenuta prema sudnici (Darul-kada), dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao i držao hutbu. Taj čovjek se okrenu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: "Allahov Poslaniče, imanje nam propade i putovati ne možemo, pa moli Allaha da nam dadne kišu!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže ruke i izgovori: "Allahu, daj nam kišu! Allahu, daj nam kišu! Allahu, daj nam kišu!" "Allaha mi", kaže Enes, "na nebu nije bilo ni oblaka ni oblačka, a između nas i brda Sel'a nije bilo ni kuće ni dvorišta. Tada se iza Sel’a pojavio oblak poput štita. Kada se našao nasred neba, raširio se, pa stade padati kiša. Tako mi Allaha, šest dana nismo vidjeli sunca!" Sljedeće džume, dok je Allahov Poslanik stajao i držao hutbu, uđe neki čovjek na ista vrata, okrenu se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: "Allahov Poslaniče, stoka nam propada, a putevi se isprekidaše, pa moli Allaha da kišu od nas povuče!" "Allahov Poslanik tada podiže ruke", priča Enes, "i reče: ’Allahu moj, oko nas je spusti, a ne na nas! Allahu moj, na brežuljke, na visoravni, uvale dolina i na rasadnike!’" "I kiša se povuče. Tada smo izašli i šetali po suncu", Enes je zaključio. Šerik prenosi: "Upitao sam Enesa ibn Malika: ’Da li je to bio onaj isti čovjek?’ 'Ne znam' – odgovori Enes."

"Najbitnije oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao trenutak smrti bila je: 'Vodite računa o namaz i o vašim robovima!' U prsima se čulo grcanje, dok je jedva izgovarao te riječi."

"Ko zaboravi da klanja namaz, neka ga klanja onda kada se sjeti. Nema mu nikakvog drugog iskupa osim tog. 'Kad god Me se sjetiš, namaz obavi!' (TaHa, 14.)"

"Došla je skupina ljudi iz plemena ‘Ukl ili ‘Urejna u Medinu, ali im klima i hrana nisu odgovarale, pa su se razboljeli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio im je da odu do deva zekata, te da piju njihovo mlijeko i mokraću kako bi se izliječili. Kada su se oporavili, ubili su čobana Allahovog Poslanika, ukrali deve i pobjegli. Vijest o tome stigla je rano ujutro, pa je Poslanik poslao ljude za njima. Ubrzo su bili uhvaćeni nakon što se razdanjilo. Tada je naredio da budu strogo kažnjeni i ostavljeni u pustinji. Tražili su vodu, ali im niko nije dao, pa su tako umrli." Ebu Kilabe je rekao: "Oni su ukrali, ubili, otpali od vjere islama i poveli rat protiv Allaha i Njegova Poslanika."