Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Da se ne bojim da ću otežati vjernicima," ili: "Svome ummetu, naredio bih im korištenje misvaka kod svakog namaza."

'Nisam poslan kako bih proklinjao. Naprotiv, poslan sam kao milost', na to kaza Poslanik."

da su neki ashabi Allahovog Poslanika upitali njegove žene o djelima koja je on radio u tajnosti. Poslije toga, jedan od njih je izjavio: "Ja se neću oženiti!" Drugi je rekao: "Ja neću jesti meso!", a treći: "Ja neću spavati na postelji!" To je doprlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se potom zahvalio Uzvišenom Allahu, te kazao: "Šta im bi pa tako rekoše? Ja klanjam i spavam, postim i mrsim, te živim u braku! Onaj ko bude ostavljao moj sunnet, meni ne pripada."

"Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, objava je stigla kada je imao četrdeset godina. U Mekki je, nakon toga, boravio trinaest godina, pa mu je naređeno da se odseli u Medinu. Nakon preseljenja, u Medini je ostao deset godina, a nakon toga je umro."

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je primati objavu putem istinitih snova. Snovi su mu bili jasni poput zore. Potom mu se omililo osamljivanje, pa je počeo odlaziti u pećinu Hira radi ibadeta. U njoj bi provodio određeni broj noći, a zatim se vraćao porodici kako bi se snabdio hranom. Nakon toga bi se ponovo vraćao u pećinu, i opet Hatidži po hranu, sve dok mu nije došla Istina. Jedne noći, dok je boravio u pećini Hira, došao mu je melek i rekao: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovori on. 'Melek me tada' – veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – 'uze i čvrsto prigrli, tako da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovorih, pa me ponovo uze i po drugi put prigrli tako čvrsto da mi bijaše teško disati. Zatim me pusti i reče: 'Čitaj!' 'Ja ne znam čitati' – odgovorih. Tada me uze i treći put, prigrli me tako snažno da mi bijaše teško disati, a potom me pusti i reče: 'Čitaj u ime tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.' Nakon toga se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio Hatidži bint Huvejlid, radijallahu anha, a srce mu je snažno udaralo od straha. Rekao je: 'Pokrijte me! Pokrijte me!' Pokrili su ga, a kada se smirio, ispričao je Hatidži šta mu se dogodilo i dodao: 'Bojim se za sebe.' Hatidža mu reče: 'Ne boj se! Tako mi Allaha, Allah te nikada neće poniziti. Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš nemoćne, dijeliš siromašnima, ugošćavaš goste i pomažeš istinu kada je to potrebno.’ Potom je Hatidža s njim otišla svome amidžiću Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abduluzzau, koji je u predislamsko doba primio kršćanstvo, poznavao hebrejsko pismo i prepisivao iz Evanđelja na hebrejskom ono što je Allah htio da se prepiše. U to vrijeme bio je star i slijep. Hatidža mu reče: 'Amidžiću, poslušaj svoga bratića.' Vereka ga upita: 'Šta si vidio?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijesti ga o onome što je vidio, pa mu Vereka reče: 'To je melek kojeg je Allah slao Musau. Kamo sreće da budem živ kada te tvoj narod bude protjerivao.' 'Zar će me protjerati?' – upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 'Hoće' – odgovori on – 'jer niko nikada nije došao s nečim poput onoga s čim si ti došao, a da zbog toga nije bio zlostavljan. Ako to doživim, pomoći ću te koliko god budem mogao.' Nedugo poslije Vereka je umro, a objava je nakon toga neko vrijeme bila prekinuta."

"Dok sam hodao, čuo sam glas sa neba. Podigao sam pogled i vidio meleka, koji mi je prethodno došao u Hiri, kako sjedi na prijestolju između nebesa i Zemlje. Obuze me strah, pa sam se vratio i uzviknuo: 'Pokrijte me!' Tada je Allah objavio: 'O ti pokriveni! Ustani i opominji!' (El-Muddessir, 1–2), sve do riječi: 'I kumira se kloni.' (El-Muddessir, 5) Potom je Objava postala učestala."

da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi klanjao sabah-namaz, ostao sjediti na mjestu gdje je klanjao sve dok sunce ne bi jasno izašlo. A kada bi sunce izašlo, ustao bi, a ashabi bi međusobno pričali o proteklim vremenima iz džahilijjeta, pa bi se smijali, a Poslanik bi se osmjehivao.

"Allahu moj, ja sam samo čovjek. Pa kojeg god muslimana da sam uvrijedio, prokleo ili kaznio, učini to za njega čišćenjem i milošću."