Enciklopedija Poslanikovih hadisa

„Alija ibn Ebi Talib mi je rekao: 'Želiš li da te zadužim onim čime je mene Allahov Poslanik zadužio? Sruši svaki kip i poravnaj svaki uzdignuti kabur!'"

"Dato mi je pet svojstava koja nisu bila prije mene data nikome : 1. potpomognut sam strahom koji neprijatelji osjećaju na daljini jednomjesečnog putovanja; 2. cijela površina Zemlje učinjena mi je mjestom za obavljanje namaza i sredstvom za čišćenje i gdje god kojeg čovjeka iz mog ummeta zatekne namaz neka tu i klanja; 3. dozvoljen mi je ratni plijen; 4. dato mi je pravo zauzimanja (šefa' at); 5. svaki vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, dok sam ja poslan cijelome čovječanstvu."

„Ne kunite se kumirima (et-tavagi) niti svojim očevima.“

"Bili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, pa on pogleda u Mjesec, a bijaše noć punog Mjeseca i reče: 'Zaista ćete vi vidjeti vašeg Gospodara kao što vidite ovaj Mjesec; nimalo se nećete namučiti u Njegovom viđenju, pa ako ste u stanju da vas ne prođe namaz prije izlaska Sunca (sabah) i prije njegova zalaska (ikindija), onda tako postupite.' Zatim je proučio sljedeći ajet: 'Veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska.'" (Kaf, 39.)

"Svakome onome ko posjeduje zlato i srebro, a u pogledu njih ne ispuni svoju obavezu, na Sudnjem danu će se pripremiti to zlato i srebro u vidu vatrene ploče koja će se usijati od vreline u džehennemskoj vatri, pa će se na njima pržiti njegov bok, njegovo čelo i njegova leđa. Kad god se ohlade, vratit će se u prijašnje stanje, u danu koji traje pedeset hiljada godina, sve dok se ne završi suđenje Božijim robovima i svako vidi svoj put ka Džennetu ili ka Džehennemu.”

"Jednom prilikom smo sjedili okupljeni oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U našem društvu bili su i Ebu Bekr i Omer. Poslanik je iznenada ustao i otišao od nas. Zadugo se nije vratio. Pobojali smo se da mu se šta nije desilo, pa nas je to zastrašilo. Jednom prilikom sjedili smo okupljeni oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U našem društvu bili su i Ebu Bekr i Omer. Poslanik je iznenada ustao i otišao od nas, a dugo se nije vraćao. Pobojali smo se da mu se nešto nije dogodilo, pa nas je to uznemirilo i uplašilo. Ustali smo da ga potražimo. Ja sam bio prvi koga je to zabrinulo. Krenuo sam tražiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nisam došao do jednog ensarijskog voćnjaka koji je pripadao plemenu Nedždžar. Kružio sam oko njega tražeći ulaz, ali ga nisam našao. Iznenada sam ugledao mali potok kako protiče kroz ogradu voćnjaka iz vanjskog bunara. Skupio sam se koliko sam mogao i kroz njega se provukao, te došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik tada upita: “Je li to Ebu Hurejre?“ Rekoh: “Jest, Allahov Poslaniče.“ Upitao me: “Šta te muči?“ Rekoh: “Bio si s nama, pa si otišao i dugo se zadržao. Pobojali smo se da ti se nešto desilo i to nas je uplašilo. Ja sam bio prvi koji se zabrinuo. Došao sam do ovog voćnjaka i uvukao se u njega kao što se lisica uvlači. I ljudi koji su ostali iza mene su zabrinuti.“ Tada mi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ebu Hurejre!“ – i pruži mi svoje dvije papuče – “Idi s ove dvije moje papuče, pa koga god izvan voćnjaka sretneš, a da iskreno vjeruje da nema istinskog boga osim Allaha, obraduj ga Džennetom.“ Prvo sam sreo Omera. Kada me je ugledao, upitao je: “Šta će ti te dvije papuče, Ebu Hurejre?“ Rekao sam: “Ove dvije papuče su papuče Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslao me s njima da, koga god sretnem, a da iskreno vjeruje da nema istinskog boga osim Allaha, obradujem Džennetom.“ Ebu Hurejre, radijallahu anhu, dalje pripovijeda da ga je Omer, radijallahu anhu, nakon toga udario u prsa i oborio na zemlju, pa mu rekao: “Vrati se, Ebu Hurejre.“ Vratio sam se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, suzdržavajući se od plača. Omer me je pratio i išao za mnom. Kada me je Poslanik ugledao, upitao me je: “Šta ti se desilo, Ebu Hurejre?“ Rekao sam: “Sreo sam Omera i obavijestio ga o onome s čime si me poslao, pa me udario u prsa i oborio na zemlju.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je upitao Omera: “Omere, šta te je navelo da to učiniš?“ Omer je rekao: “Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke. Jesi li ti, zaista, poslao Ebu Hurejrea sa svojim papučama da Džennetom obraduje svakoga ko iskreno svjedoči da nema boga osim Allaha?“ “Jesam“, odgovori Poslanik. Omer tada reče: “Nemoj to činiti, jer se bojim da će se ljudi na to osloniti i zapostaviti djela. Pusti ih neka se trude i rade.” Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ostavi ih.”

"Pred kraj vremena biće ljudi koji će vam govoriti ono što niste čuli ni vi, ni vaši preci. Pričuvajte se takvih!"

“Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, o čemu poslije tebe više nikoga neću morati pitati?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: "Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj u tome."