Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Uistinu su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog, kao da se radi o samo jednome srcu. On njima upravlja onako kako želi." Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio: "Allahu, Ti Koji okrećeš srca, okreni i usmjeri naša srca ka pokornosti Tebi."

„Nisam ostavio veće iskušenje za muškarce od žena."

"Sjedio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka međusobno su se svađali, te je jednom od njih pocrvenjelo lice, a vratne žile mu se naduhle, pa je Vjerovjesnik rekao: 'Ja znam riječ, kada bi je ovaj izgovorio, prošlo bi ga ono što osjeća. Kada bi rekao: 'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', prošlo bi ga ono što osjeća.' Ashabi rekoše tom čovjeku: 'Vjerovjesnik ti poručuje da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana', a on im odgovori: 'Da li sam to ja lud možda?!'"

"Dvije vrste stanovnika vatre nisam vidio: mučitelje koji udaraju ljude bičevima koji liče na kravlje repove i žene obučene, a gole, koje u zabludu odvode i same su u zabludi. Glave su im poput krivih grba kamile. One neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeti na toj i toj udaljenosti."

"Djela se vrednuju prema namjeri, i doista svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio. Pa ko učini hidžru (ko se preselio iz jednog mjesta u drugo) radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko učini hidžru radi neke ovosvjetske koristi, ili radi žene da je oženi, njegova hidžra je za ono za što je naumio." U verziji kod Buharije stoji: "Djela se vrednuju prema namjerama. Svakom čovjeku pripada samo ono što je namjeravao."

'Onom ko odsjedne na nekom mjestu i izgovori ove riječi: ‘Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla svega što je stvorio!’ (e'uzu bi kelimatillahit-tammati min šerri ma halek) neće na tom mjestu ništa nauditi.'"

"Uistinu, Allah je dobar (Tajjib) i ne prima ništa drugo osim dobro (tajjib). Doista je Uzvišeni Allah naredio vjernicima isto što je naredio i poslanicima, rekao je: 'O poslanici, jedite što je lijepo (dozvoljeno), a radite što je dobro...' I rekao je: 'O vjernici, jedite od lijepih (dozvoljenih) jela kojima smo vas Mi opskrbili.’" (Ebu Hurejre, radijallahu anh, dalje prenosi:) “Zatim je spomenuo čovjeka koji dugo putuje, raščupan, prašnjav, i pruža ruke prema nebu govoreći: ‘Gospodaru, Gospodaru!’ A jelo mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i othranjen je haramom, pa kako da se njegova molba usliša!”

da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sabah, izišao od Džuvejrije rano, a ona je ostala na mjestu na kojem je klanjala. Vratio se nakon što je Sunce izašlo (svanulo), a ona je i dalje tu sjedila. On joj je kazao: „Zar si još tu?“ Rekla je: „Jesam.“ On je tada kazao: „Nakon što sam izašao, tri puta sam proučio riječi koje, kada bi se mjerile sa svim onim što si ti rekla u tom periodu, one bi ih nadjačale : 'Subhanallahi ve bi hamdih 'adede halkihi ve rida nefsihi ve zinete aršihi ve midade kelimatih - Uzvišen je i hvale dostojan Allah, onoliko koliko ima Njegovih stvorenja, i onoliko koliko je zadovoljan, i koliko je težak Njegov Arš i koliko su brojne Njegove riječi.'"