Enciklopedija Poslanikovih hadisa

da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, proučio ajet: "On tebi objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su glavnina Knjige; a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja, slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni, pak, koji su u nauku dobro upućeni, govore: 'Mi vjerujemo u njih, sve je to od našega Gospodara!' A samo razumom obdareni shvaćaju.'' (Alu Imran, 7)." Aiša je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi je rekao: 'Kada primijetiš one koji se povode za smutnjom, znaj da je Allah upozorio na njih pa ih se pričuvaj!'"

"Pet je ključeva gajba: samo Allah zna kad će Čas kijameta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i niko ne zna u kojoj će zemlji umrijeti; Allah je, uistinu, Onaj Koji sve, i u potpunosti, zna."

da su neki mnogobošci ubili puno ljudi, te da su puno činili zinaluk (blud), a zatim su došli poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: "Ono čemu nas pozivaš je dobro, ali kad bi nas obavijestio da se za ono što smo uradili možemo otkupiti!", pa je objavljen ajet: "I oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad se na to ima pravo, i koji ne bludniče" (el-Furkan, 68.), a također je objavljeno i: "Reci: 'O robovi Moji, koji ste mnogo grijeha učinili, ne gubite nadu u Allahovu milost!'" (ez-Zumer, 53.)

"Sudnji dan neće nastupiti dok Sunce ne izađe sa zapada. Kad izađe i ljudi ga ugledaju svi će povjerovati. To će biti: 'Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu nijednom čovjeku neće koristiti to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio.' (El-En'am, 158) Sudnji dan će nastupiti, a dva čovjeka su prostrli odjeću kako bi obavili kupoprodaju. Međutim, neće stići to obaviti niti će uspjeti ponovno uzeti odjeću. Sudnji dan će nastupiti, a čovjek će krenuti sa devinim mlijekom i neće ga stići popiti. Sudnji dan će nastupiti, a čovjek će pristupiti vrelu i neće se stići napiti vode. Sudnji dan će nastupiti, a neko od vas će podići zalogaj hrane i približiti ga ustima, ali neće stići da ga pojede."

"Smrt će biti dovedena u liku crno-bijelog ovna, a zatim će zovnuti glasnik: 'O Džennetlije!', pa će oni ispružiti vratove da bolje vide i gledati. 'Znate li ovo?', bit će upitani. 'Da, znamo', odgovorit će, 'to je smrt.' Svi su je već vidjeli. Zatim će biti pozvane džehennemlije. I oni će ispružiti vratove da bolje vide i gledati. 'Znate li ovo?', bit će upitani. 'Da, znamo', odgovorit će, 'to je smrt.' Svi su je već vidjeli. Tada će ovan (tj. smrt) biti zaklan, a onda će biti rečeno: 'Džennetlije, vječnost i nema više smrti! Džehennemlije, vječnost i nema više smrti!" Potom je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) proučio: 'I opomeni ih Danom tuge, kada će s polaganjem računa biti završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali' (Merjem, 39.), dodavši: 'Ovo su ljudi koji na dunjaluku ne vjeruju, u nemaru, ravnodušnosti i bezbrižnosti.'"

"Kada se Ebu Talibu približila smrt, posjetio ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i našao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebu Umejju ibn Mugiru. Tada mu se obratio riječima: 'Amidža, izgovori: 'La ilahe illallah!"- riječi koje će mi biti potpora da se zalažem za tebe kod Allaha na Sudnjem danu!' Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebu Umejja rekoše: 'Zar bi napustio vjeru Abdul-Muttalibovu?!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao mu je ove riječi i ponavljao ih, a i oni su isto činili, sve dok Ebu Talib nije rekao da ostaje u vjeri Abdul-Muttalibovoj, odbivši izgovoriti: 'La ilahe illallah!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: 'Tako mi Allaha, molit ću Ga da ti oprosti sve dok mi to ne zabrani!' Potom je objavljen ajet: 'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce!" (et-Tevbe, 113.) U povodu slučaja s Ebu Talibom, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, također je objavljeno: 'Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš; Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.' (el-Kasas, 56.)"