Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Jevreji su oni na koje je Allah srdit, a kršćani su u zabludi."

"Jedan čovjek je čuo drugog kako neprestano uči suru: 'Reci: On je Allah – Jedan' (Kul huvallahu ehad), pa je, kada je svanulo jutro, došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo mu to. Kao da mu se učinilo da je to nedovoljno učenja. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ona vrijedi koliko trećina Kur’ana.'"

"A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – takvi su nevjernici." (El-Maide, 44), i: "...takvi su nasilnici." (El-Maide, 45), i: "…takvi su grješnici." (El-Maide, 47) – da su objavljeni povodom dvije jevrejske skupine. Jedna je još u džahilijjetu bila moćnija od druge, pa su se dogovorili da za ubijenog iz uglednije skupine odšteta bude pedeset tovara žita, a za ubijenog iz slabije skupine stotinu. Tako su postupali sve dok Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije došao u Medinu. Njegovim dolaskom obje skupine su izgubile dotadašnju nadmoć, iako tada još nije imao punu vlast nad njima jer je sa njima sklopio sporazum. Nakon toga pripadnik slabije skupine ubio je čovjeka iz uglednije skupine, pa su ugledni poslali zahtjev da im se isplati stotinu tovara žita. Slabija skupina odgovori: "Kako može biti da dva plemena iste vjere, porijekla i zemlje imaju različitu odštetu za ubijene? Mi smo vam to ranije davali samo zbog vaše sile i naše bojazni. A sada, kada je došao Muhammed, nećemo vam to više davati." Skoro je došlo do rata među njima, pa su se složili da za sudiju uzmu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uglednija skupina tada reče: "Tako nam Allaha, Muhammed vam neće dosuditi dvostruko više nego njima. Oni govore istinu — to smo uzimali samo zbog naše sile nad njima." Zatim su poslali neke licemjere da ispitaju kakav će biti Poslanikov sud: ako presudi u njihovu korist, prihvatit će ga za sudiju, a ako ne presudi kako žele, odbit će njegov sud. Kada su ti ljudi došli Allahovom Poslaniku, On ga je obavijestio o svemu što su skrivali i namjeravali, pa je objavio ajete: "O Poslaniče, neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo…" (El-Maide, 41), sve do riječi: "…a oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio — takvi su grješnici." (El-Maide, 47) Potom je Ibn Abbas zaključio: "Tako mi Allaha, ovi ajeti objavljeni su upravo o njima i na njih se odnose."