Enciklopedija Poslanikovih hadisa

"Kada se Ebu Talibu približila smrt, posjetio ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i našao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebu Umejju ibn Mugiru. Tada mu se obratio riječima: 'Amidža, izgovori: 'La ilahe illallah!"- riječi koje će mi biti potpora da se zalažem za tebe kod Allaha na Sudnjem danu!' Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebu Umejja rekoše: 'Zar bi napustio vjeru Abdul-Muttalibovu?!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao mu je ove riječi i ponavljao ih, a i oni su isto činili, sve dok Ebu Talib nije rekao da ostaje u vjeri Abdul-Muttalibovoj, odbivši izgovoriti: 'La ilahe illallah!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: 'Tako mi Allaha, molit ću Ga da ti oprosti sve dok mi to ne zabrani!' Potom je objavljen ajet: 'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce!" (et-Tevbe, 113.) U povodu slučaja s Ebu Talibom, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, također je objavljeno: 'Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš; Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.' (el-Kasas, 56.)"

'Ko navečer prouči posljednja dva ajeta sure el-Bekare u jednoj noći, biće mu dovoljna."

"Jedan čovjek je čuo drugog kako neprestano uči suru: 'Reci: On je Allah – Jedan' (Kul huvallahu ehad), pa je, kada je svanulo jutro, došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i spomenuo mu to. Kao da mu se učinilo da je to nedovoljno učenja. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ona vrijedi koliko trećina Kur’ana.'"